Bog uvijek čuje skrušenu i iskrenu molitvu
Kad je molitva ozbiljno kršćanska onda ona oscilira između potrebe i sigurnosti da će biti uslišana, iako se ne zna kada; jer kad netko moli ne strahuje da Bogu dosađuje a čvrsto se pouzdaje u Njegovu očinsku ljubav
{jathumbnail off}Treba ustrajno i sa sigurnošću moliti da će Bog poslušati naše molitve. Molitva ima ova dva obilježja: istodobno je „potrebita“ i „sigurna“ da će Bog, prema svojem nahođenju i na svoj način, uslišati potrebu – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na jutarnjoj Svetoj Misi u Domu Sveta Marta.
Kad je molitva ozbiljno kršćanska onda ona oscilira između potrebe i sigurnosti da će biti uslišana, iako se ne zna kada; jer kad netko moli ne strahuje da Bogu dosađuje a čvrsto se pouzdaje u Njegovu očinsku ljubav. Slijepa je kao i dvojica slijepaca, o kojima govori današnje Evanđelje, koji za Isusom viču da im je potrebno ozdravljenje, ili poput Jerihonskog slijepca, koji zaziva Učiteljev pothvat jačim glasom od glasa onih koji ga žele ušutkati. Isus nas je naučio da molimo poput „dosadnoga prijatelja“, koji u pola noći prosi hranu, ili udovice s pokvarenim sucem – podsjetio je papa Franjo.
Ne znam zvuči li ovo slabo, ali molitva je pomalo „dosađivanje Bogu da nas posluša“. To Gospodin veli: poput prijatelja u pola noći, poput udovice s pokvarenim sucem… Znači privlačiti prema sebi Božje oči i srce … A tako su činili i gubavci kad su mu se približili: „Ako hoćeš, možeš nas ozdraviti!“. Bili su sigurni. Isus nas uči da tako molimo. Kada molimo često mislimo: da, Gospodinu sam iznio svoju potrebu, više sam je puta očitovao, ali ne tako snažno. Potom se umorim tražiti i na to zaboravim. Ali oni su vikali i nisu se umarali. Isus nam veli: „Tražite“, i „kucajte na vrata“, a tko kuca na vrata stvara buku, smeta, dosađuje – objasnio je papa Franjo.
Ustrajnost je dakle na granici s dosađivanjem, ali je nepokolebljiva sigurnost. U tome su nam primjer slijepci iz Evanđelje. „Osjećaju se sigurnima od Gospodina tražiti ozdravljenje“, jer na Isusov upit vjeruju li da ih On može ozdraviti, oni odgovaraju: „Da, Gospodine, vjerujemo! Sigurni smo!“
Molitva dakle ima ta dva obilježja: potrebitost i sigurnost. Potrebita je molitva uvijek kada nešto tražimo: ‘Ovo mi je potrebno, poslušaj me Gospodine’. A kada je istinska, onda je sigurna: poslušaj me! Vjerujem da ti to možeš učiniti, jer si to obećao – kazao je papa Franjo.
On je obećao: to je ugaoni kamen na koji se oslanja sigurnost molitve. S tom sigurnošću – ponovio je Papa – svoje potrebe govorimo Gospodinu, sigurni smo da On to može učiniti. Moliti – dodao je Sveti Otac – znači osjećati Gospodinov upit upućen dvojici slijepaca: „Vjeruješ li da to mogu učiniti?“
On to može učiniti. Kada i kako, mi to ne znamo. To je sigurnost molitve. Potreba da se iskreno rekne Gospodinu. Slijep sam, Gospodine. Potreban sam, bolestan, grješan sam. Boli me ovo… ali da to uvijek bude istina. A On čuje potrebu, ali i osjeća da sa sigurnošću tražimo Njegovu pomoć. Razmislimo o svojoj molitvi, je li potrebita i sigurna: potrebita, jer sami sebi priznajemo istinu, a sigurna, jer vjerujemo da Gospodin može učiniti to što tražimo – zaključio je Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikana
