Do kada će se samoprozvana elita iživljavati na hrvatskom nacionalnom biću?
U pravnoj borbi koju pokreće Josip Šimunić Hrvati imaju priliku sprati ljagu sa svoga identiteta, a to je puno, puno više od ukidanja drakonske kazne od deset utakmica neigranja za reprezentaciju Hrvatske
{jathumbnail off}Radost obuzima srce svakoga hrvatskoga čovjeka zbog jednodušnoga narodnoga odziva „Spremni“ na domoljubni Šimunićev poklič „Za dom“. Unatoč svim ljevičarskim potiranjima hrvatskoga nacionalnoga bitka i identiteta, hrvatski čovjek do intuitivne razine osjeća što ga spaja i veže. Osjeća ono svoje arhetipsko, mitsko što tako snažno pogoni nacionalnu vitalnost. Bila je to spontana opera čija je pozornica cijela Hrvatska, a glumci domoljubni Hrvati.
Argumentirati s odnarođenim i izmanipuliranim pojedincima izlišno je i besmisleno, jer je njihov indentitet dezintegriran jugoslavenstvom čiji je bitak kroatofobnost. Smisao je njihovoga postojanja nijekanje prava egzistiranja čovještva u inačici tradicionalnoga hrvatstva. Oni su danas vladajuća kasta u Hrvatskoj, koju je bogohulno nazvati elitom što nam se često potkrada pod utjecajem njihove sofisticirane medijske manipulacije. Ta kasta nastala je u vrijeme polustoljetnoga komunističkoga jugoslavenstva diskriminirajući i sotonizirajući hrvatsku nacionalnu vitalnost i zasebnost.
Takva vladajuća kasta, inače nelegitimnih vlastodržaca Hrvatske, pokušala je preko svojih hohštaplerskih povjerenika izražavanje nacionalnoga identiteta obojati i etiketirati fašizmom. U svjetskim razmjerima, kazna Šimuniću, oni su u tome i uspjeli, ali da niti grama ne teže kod hrvatskoga čovjeka bjelodano je prokazano kroz navijačke skupine. Torcida, Armada i BBB-i zalupili su svojom reakcijom vrata njihovoj nepodnošljivoj propagandi. Neće oni jednostavno odustati, što pokazuju istupi Dražena Lalića, ali im je jasno da Hrvati polako postaju sposobni razobličiti neprijateljske konstrukte. I to oni Isusovi najmanji među nama što znači dobrohotni, dobronamjerni i jednostavni.
Na medijskom osvještavanju i obrambenoj kompetenciji Hrvata protiv manipulacije prvi je počeo raditi prof. dr. sc. Zlatko Miliša u zadarskim školama u projektu Deset dana bez ekrana: http://www.zadarskilist.hr/clanci/08022010/projekt-deset-dana-bez-ekrana-i-na-nacionalnoj-razini. Planiran je nacionalni projekt apstinencije od ekrana, ali nije došlo do realizacije. Očito je vladajuća kasta prepoznala opasnosti od takvoga projekta i važnosti manipulacije koju ostvaruje putem svih vrsta ekrana. O zdravlju mladih oni ionako ne brinu što su pokazali namećući u školski sustav dehumanizirajući seksizam.
Oni koji navijače Dinama i Hajduka, zbog skandiranja na tri posljednja međusobna susreta optužuju za fašizam i ustaštvo, ordinarni su kriptofašisti i krvožedni partizani. Hrvati trebaju dodatni napor Milišine provenijencije kako bi stekli filter protumedijske manipulacije. Oni su, naime, na naznačenim utakmicama skandirali i protiv Hrvatskoga nogometnoga saveza. Torcida i BBB-i uzvraćaju na rodoljubni Šimunićev usklik, a istovremeno skandiraju protiv onoga tko Šimunića drži u igri. HNS je jedina institucija u Hrvatskoj u rukama Hrvata i zato toliko bjesomučnih povika o nogometnoj močvari.
Željko Jovanović prijavio je Šimunića Etičkom odboru HOO kako stoji na fotografiranoj teletext stranici HTV-a na što je uslijedio ukor.
{jathumbnail off}FIFA-i su domoljublje kao fašizam dojavili njegovi rigidni pobočnici kao Zoran Stevanović. Takve je dr. Franjo Tuđman slikovito nazvao stokom sitnoga zuba hoteći reći da oni parazitski žive na hrvatskoj grbači grickajući naš proračun. Takvi bi Šimuniću i u Hrvatskoj zabranili pristup nogometnim hramovima. O igranju ne bi bilo ni govora.
Dakle, svatko je prijatelj ukoliko ulazi u klinč s Jovanovićem i i njemu sličnima. Pa čak i Zdravko Mamić. U pravnoj borbi koju pokreće Josip Šimunić Hrvati imaju priliku sprati ljagu sa svoga identiteta, a to je puno, puno više od ukidanja drakonske kazne od deset utakmica neigranja za reprezentaciju Hrvatske. Protunarodna vladajuća kasta sve će učiniti da se to ne dogodi, ali ako svaki hrvatski čovjek jednodušno nastupi u Šimunićevoj operi dobit ćemo, uz dva legitimna, i dva legalna domoljubna usklika: U boj, u boj i Za dom. Tada će Isusovi najmanji među nama postati elita.
Barnaba
