MANIPULACIJA: Što se krije iza onoga što nam se pažljivo servira?

Napad na njujorške Blizance mnogi ‘teoretičari zavjere’ uspoređuju s Dioklecijanovim uništavanjem palače i Hitlerovim paljenjem Reichstaga ili Noći dugih noževa

 

{jathumbnail off}Teorije sukoba prisutne su već najmanje dva stoljeća u literaturi socioloških znanosti, no nužno je naglasiti kako njihova primjena seže daleko ranije u prošlost.

Kontroverzni P-R-R

Manipulacijski koncept ‘Problem-Reakcija-Rješenje’ tisućama godina je glavni pogonski motor zavjera i svojevrsni prirodni nasljednik ‘Podijeli pa vladaj’ strategije. Iako ga je ovim imenom prvi prozvao David Icke, primjere vidimo u povijesnoj literaturi kao i onoj analitičkoj – danas je jedino pitanje je li pogodnost slučajna ili je plod ranije zavjere, što ćemo vidjeti u par najistaknutijih primjera. Najraniji povijesni primjer učestalog korištenja ovog principa bio je rimski car Dioklecijan (245.-313.). On je smatrao da je suzbijanje osobnih sloboda najbolji način za boravak na vlasti, te je državu vodio kao general. Nakon kraja sukoba s Germanima i Sasanidima, car je trebao novog neprijatelja. Prvo je objavio da je carstvo u krizi pa je iz tog razloga uveo visoke poreze čime je stvorio velike nemire. Prvotni cilj bio je povratak podrške od strane pseudo-robova. Taj neprijatelj su bili kršćani. Ignorirao ih je petnaestak godina i njihov broj je narastao na 10% čitave populacije. Kako se boriti protiv neprijatelja koji više nije manjina? Jednostavno – etiketirate ih i proglasite teroristima. Etiketa je došla nakon službenog posjeta Antiohiji koje je iziskivalo krvnu žrtvu. Naravno, bilo je jasno tko neće pristati na takve uvjete. Prvi je cara upozorio dvorski prorok iz iznutrica koji je ukazao na nemogućnost gledanja u budućnost zbog kršćana.

Kršćani odbijaju žrtvovanje bogu Jupiteru, a prva žrtva bio je Romanus, predstavnik kršćana, kojem je odrezan jezik te je bačen u tamnicu. No, ovakav način progona nije bio učinkovit u željenoj mjeri pa je carski namjesnik Galerius predložio ‘teroristički false-flag’ napad na palaču u Nikomediji. Par dana kasnije palača gori, nema dokaza o napadačima, a za sve su okrivljeni kršćani – Dioklecijan zabranjuje skupove, pali Biblije i crkve, kršćane baca u arene. Druge je pak okrivljavao za žrtvovanje životinja Jupiteru iako to nisu učinili, da bi naknadno zbog nepriznavanja završili u tamnici. Ovakva praksa je urodila posve suprotnim učinkom od očekivanog – broj kršćana je rastao, kao i njihova moć, da bi kasnije Konstantin ‘legalizirao’ novu religiju. Na taj način je dobio moćnu vojsku i ojačao carstvo. Pitanje je je li tako što željeno od početka.

{jathumbnail off}Danas je ovaj pojam ‘Problem-Reakcija-Rješenje’ poznat i kao ‘Dioklecijanova teorija’, ili ‘Hegelijanska dijalektika’ i ‘Lažna dihotomija’ (lažni izbor, dilema). Iako je Ickeov pogled na teoriju prihvaćen kao sfera ‘teorije zavjere’, zapravo je najbolje vidljiv kroz mainstream skicu – Blairov spin aparat koji je Britaniju uveo u rat zbog, kasnije se dokazalo, lažnih izvještaja o iračkom oružju za masovno uništenje. Alastair Campbell je zbog toga smijenjen, a mnogi sumnjaju u atentat na dr. Davida Kelleya, stručnjaka za inspekciju oružja i ‘zviždača’, koji dokazano nije počinio samoubojstvo. Rezultat te laži danas je masovno ubojstvo brojnih Iračana i 75% unakažene novorođenčadi u Faludži zbog korištenja obogaćenog urana. Ministri Britanije pak govore kako to nije slučaj i kako je riječ o zlonamjernim medijima i ‘povrijeđenom iračkom egu’. Ovaj primjer obmane je najbolji jer je javno objavljen, što za sve ostale događaje nije slučaj. Napad na njujorške Blizance mnogi ‘teoretičari zavjere’ uspoređuju s Dioklecijanovim uništavanjem palače i Hitlerovim paljenjem Reichstaga ili Noći dugih noževa. Od kontroliranog urušavanja do misterije tornja broj 7, čitav događaj bio je pod udarom raznih teorija od kojih mnoge imaju vrlo zanimljive indicije i konotacije. Što se sve zapravo odvijalo nakon ovog napada, sami smo svjedoci i danas – napadi na Afganistan i Iran, teroristički nasrtaji na Siriju, Pakistan, Jemen i Etiopiju, ‘Patriot Act’, bespilotne letjelice po SAD-u… Operacija Northwoods četrdesetak godina ranije uključivala je urušavanje obojane bespilotne letjelice u blizini Kube za što se planiralo optužiti Kubu što bi bio dobar razlog za odmazdu, no tu ideju je prije realizacije odbio Kennedy. Još ranije vidimo slične manipulacije slijedeći trag novca u Prvom i Drugom svjetskom ratu, a upravo su braća Rothschild na taj način zagospodarila britanskom imperijom manipulirajući vijestima s bojišta u Waterloou. Još dublja sfera koncept veže uz gotovo svu noviju povijest čiji se ključni segmenti vežu uz P-R-R postupke.

Totalitarizam kao uzrok i posljedica sukoba

Sudeći po Davidu Ickeu, jedan od ključnih P-R-R elemenata za globalnu manipulaciju i prikriveno djelovanje svakako je ‘Totalitarističko šuljanje’. ‘Korak po korak se prikradate odavno zacrtanom cilju umjesto da odjednom uvodite kolosalne promjene. Kad bi koraci bili preveliki mnogi bi ljudi uvidjeli o čemu se radi, a oni to ne žele … U stanju smo jasno uočiti ubrzanu centralizaciju moći i vlasništva na svim područjima našeg života, a koja je postala poznata kao globalizacija. Tu se ne radi samo o velikim, pohlepnim korporacijama kao što bi nas mnogi iz ‘ljevice’ htjeli uvjeriti. Velike korporacije nisu cilj, nego sredstvo za postizanje cilja. One su dio koordiniranog i dugo pripremanog plana za globalnu kontrolu koji cilja na svaki aspekt ljudskog postojanja. U politici imamo super-države kao što su Europska unija, i njene kopije koje su u procesu formiranja: Afrička unija, Azijsko-pacifička ekonomska suradnja (APEC) i planirana američka zona ‘slobodne trgovine’ (FTAA). Organizirane su na način da podržavaju osnovnu životnu činjenicu za sve koji žele biti diktatori – što više centralizirate proces donošenja odluka, to nekolicina ljudi ima više moći nad mnoštvom. Raznolikost je najgora noćna mora za diktatora jer on tada ne može nadzirati sve točke donošenja odluka. Uniformnost i centralizacija nužni su za fašizam ili komunizam, ili koje god ime želite dati svojoj diktaturi. Zbog toga smo svjedoci da se centralizacija svega uvodi sve bržim tempom’ , pojasnio je Icke u svojoj knjizi ‘Beskrajna ljubav jedina je istina’ koju možete nabaviti u izdanju Telediska. Upravo neke od navedenih smjernica osnova su teorije sukoba, a slične primjere vidimo gotovo na svakom koraku – od postupnih poskupljenja zbog izlike ‘poskupljenja goriva’, ‘većih poreza’ i sl. da bi vlasnici obrta nakon povratka nameta na stare vrijednosti ostavili dignutu cijenu. Na taj način se trajno smanjuje potrošačka moć kupca, a sličnim potezima pribjegava i državna vlast, kako po primjeru PDV-a tako i očiglednim šuljanjem ka državi koja će pod budnim okom imati svakog građanina.

Za neke daleko radikalnije poteze unutar P-R-R koncepta potreban je tzv. ‘False Flag’ napad (hrvatski naziv – ‘Operacija pod lažnom zastavom’). Ukoliko su sve vrste svjesne i podsvjesne manipulacije alat društvenog inženjeringa, onda je ovo jedna od ključnih točaka ‘doktrine šoka’. Pod ovom definicijom se podrazumijevaju svi vojni i paravojni napadi za koje je naknadno optužena snaga koja ih u stvarnosti nije izvela, najčešće na suprotnoj strani vage ili željeni cilj za vojnu ekspanziju. Ovakve operacije izvode se tijekom mirnodopskog razdoblja od strane različitih interesnih skupina, terorističkih ćelija ili Vlade u sjeni. Iako su kroz povijest itekako poznati primjeri ovakvog ratovanja, primjena je postala globalna tek u dvadesetom stoljeću. Od ranijih spomena mora se podcrtati rusko-švedski rat, francusko-pruski rat, kao i neki antički sukobi. Kako svaka ‘False Flag’ teorija usko graniči s teorijama zavjere, tako je i potapanje Lusitanije koje je uzrokovalo Prvi svjetski rat u toj domeni.

Ratni inženjering i teorije zavjere

‘U to vrijeme, činilo se da se radi o izravnoj vojnoj akciji, kukavnom ratnom činu u kojem je njemačka podmornica torpedirala nedužan putnički brod. S vremenom je sve više teoretičara zavjere, uključujući mnoge priznate vojne povjesničare, počelo sumnjati da je potonuće namještaljka, da su Britanci namjerno potaknuli Nijemce da potope putnički brod u nadi da će negativan publicitet ohrabriti Amerikance da uđu u rat na britanskoj strani. Britanski putnički brod Lusitania, 1. svibnja 1915.g., pod vodstvom kapetana Turnera, otisnuo se iz New Yorka na put prema Liverpoolu. Kad je 7. svibnja došao do obale Irske, brod se mimoišao s njemačkom podmornicom. Negdje oko 14 sati i 10 minuta, bez ikakva upozorenja, podmornica je ispalila jedan torpedo prema Lusitaniji. Torpedo je uzrokovao priličnu štetu koja je postala još veća drugom eksplozijom unutar broda. Lusitania se preokrenula na desnu stranu i u roku od 18 minuta je potonula. Prošlo je 2 sata kad je prvi brod odgovorio na poziv u pomoć s Lusitanije. Kapetan najbližeg borbenog broda Juno bojao se prići zbog opasnosti da ga podmornica ne napadne. Poginuo je 1201 čovjek, gotovo dvije trećine ukupnog broja putnika. Na brodu je bilo samo 128 Amerikanaca … Colin Simpson, britanski novinar, u svojoj je knjizi ‘The Lusitania’ napisanoj 1972. g., iznio je sumnje u političko pogodno potapanje. Kao prvo, naglasio je da usprkos brojnim upozorenjima Mornarica nije dodijelila pratnju Lusitaniji, niti je Lusitanija upozorena da se samo nekoliko dana prije dogodio napad podmornice na brodove u tom području. Drugo, Lusitanija se uopće nije trudila izbjeći napad. Brod je polako plovio kroz podmorničku ratnu zonu u području za koje se znalo da ih čekaju podmornice. Držeći se bliže kopnu, nije mogao izvesti cik-cak manevar čime bi bio teža meta. Na dan kad se Lusitanija otisnula iz New Yorka, njemačko je veleposlanstvo u američkim novinama objavilo oglas u kojem upozorava: ‘da svi putnici koji uplove u ratnu zonu na britanskim brodovima ili brodovima njihovih saveznika čine to na vlastitu odgovornost’. Zašto je onda Lusitania ignorirala upozorenja i ponudila se na srebrnom pladnju?’ , navodi jedan od brojnih članaka na temu.

Povijesno su vrlo dobro poznati i Mukden incident (početak drugog japansko-kineskog rata, uz lažni napad na željeznicu), te definitivno paljenje Reichstaga, njemačkog državnog parlamenta. ‘Njemački nacisti zapalili su zgradu državnog parlamenta, što je Adolf Hitler iskoristio za preuzimanje vlasti i izgradnju sustava koji je prouzročio najveća stradanja u povijesti čovječanstva. Reichstag u Berlinu planuo je 27. veljače 1933. godine oko 21 sat. Podmetači požara optužili su komuniste i počeli žestok progon neistomišljenika. Iste noći uhićeno je oko četiri tisuće ljudi, uključujući sve komunističke poslanike i dužnosnike, a dan nakon toga potpisana je Odredba za zaštitu naroda i države kojom su ukinuta osnovna građanska prava. Potkraj ožujka proglašen je Zakon o posebnim ovlastima, početkom svibnja raspušteni su sindikati, a u lipnju i srpnju i sve političke stranke. Progoni su se proširili i na poznate znanstvenike i umjetnike, pa su domovinu, među ostalima, morali napustiti Albert Einstein, Bertold Brecht, Erich Maria Remarque i obitelji Thomasa i Heinricha Manna. Već 20. ožujka, pod vodstvom SS-a, osniva se logor u Dachau, a ubrzo još njih šest. U srpnju 1933. u Njemačkoj ima oko 27 tisuća političkih zatvorenika, a na početku rata broj raste na milijune.’

{jathumbnail off}Teorije zavjere ističu pak napad 11-9 kao najpoznatiji ‘False Flag’ napad u povijesti. Evidentno je da postoji veliki broj manjkavosti u službenom izvještaju, kao i čitav niz čudnih okolnosti vezanih uz napad – pa mnogi napad gledaju dvojako, ili kao potpuni ‘Inside Job’ ili kao namjerno propuštanje aviona. ‘Jedan od najdownloadiranijih filmova u povijesti interneta je ‘Loose change’ autora Dylana Averyja, Koreya Rowea i Jasona Bernasa. Cijeli film su napravili kod kuće na laptopu, što dovoljno prezentira koliko film vrijedi zbog sadržaja. Zašto su dijelovi aviona odvedeni na otpad, a nisu tretirani kao dokazni materijal, zašto su se čule eksplozije u blizancima (prve čelične strukture u povijesti koje su se urušile zbog vatre), zašto se urušila zgrada broj 4 koja je stotinjak metara od Blizanaca a avion se u istu nije niti zabio, zašto su danima prije napada iz zgrada izlazili kamioni, zašto je po prvi puta u povijesti zakazao američki sustav avioobrane propustivši čak tri aviona u istom danu, kako je moguće da udar na Pentagon izgleda poput udara rakete, ne i zrakoplova – samo su neka od pitanja koja muče autore ovakvih dokumentarnih filmova, kao i javnost. Prema anketama, vrtoglavih 40% Amerikanaca smatra da je 11.9. izazvala vlastita vlada. Takvim djelom bi se dobilo pokriće za nove svjetske ratove zbog pomanjkanja resursa u SAD-u. Ovoj teoriji je strašno potpomogao i Oscarom nagrađeni dokumentarac Michaela Moorea ‘Fahrenheit 9/11′. Tu su opisane brojne veze obitelji Bush i bin Laden, kao i brojne nepravilnosti u Bushevoj politici. Naravno, zanimljiva je i teorija o Letu 93 koji je također tajanstven zbog nejasnih okolnosti samog prizemljavanja zrakoplova. Uglavnom, prevelika je isprepletenost vlasti SAD-a i obitelji Bin Laden da bi bilo što bilo slučajno. Tu je i drugi odlomak dokumentarca ‘Zeitgeist’…’ Danas je SAD u gotovo svim događajima razmatran kao počinitelj ‘False Flag’ napada, pa se u krugovima teoretičara zavjere stalno spominje i Bostonski maraton, iračko ‘Oružje za masovno uništenje’, ‘atentat na Bin Ladena’ i drugi događaji sumnjivih okvira i pozadina.

Ovakva vrsta napada nije simptomatična isključivo kod ratnog inženjeringa. Često je vidimo i u svijetu marketinga gdje se tvrtke vezane za telemarketing, kao i veliki korporativni proizvođači nerijetko oslanjaju na ‘istraživanja tržišta’, koje naravno najbolje prolaze u vlastitim anketama. Naftne korporacije su posezale i za uništavanjem vlastitih ili tuđih izvora energije radi ‘dokaza’ o štetnosti, a vrlo precizan primjer su i negativne plaćene studije o obnovljivim izvorima energije. Političarima također nije strano osloniti se na tehnike manipulacije (koje ćemo vidjeti u drugim potpoglavljima) i često uz lažne i pamfletske objave stati protiv svog oponenta na temelju prošlosti njega ili, još drastičnije, užeg kruga njegove obitelji. Nakon što se dokaže kako ništa od navedenog nije istina, tužbe za klevetu teško uspijevaju očistiti već narušeni ugled. Ukoliko pogledamo sve navedene tehnike, šira slika koja se definitivno kristalizira je postojanje želje za polarizacijom i filtriranjem stanovništva, te usmjeravanjem na neki nepoznati cilj od strane skrivene ruke manipulatora ili interesne skupine. Tzv. ‘Mentalitet roja’ postiže se paralelnim podjelama i indoktrinacijom, a teorija sukoba u jednu ruku stvara društvo s 1% privilegiranih i 99% ostalih. Stoji li iza sve svjesne i podsvjesne manipulacije nešto daleko zlokobnije, pokušat ćemo ustvrditi u sljedećem poglavlju.

Autor: Ratko Martinović/VLM

Odgovori

Skip to content