DON ANĐELKO KAĆUNKO: Đavao prerušen u ginekologa dr. Heroda – novi pokolji nevine dječice…
XX. stoljeće je u toj paklenoj “žrtvi paljenici” nEUsporedivo i bez premca s ranijim vjekovima. To se posebno odnosi na masovne likvidacije NEROĐENE DJECE, što je kao najmonstruozniji zločin sam Đavao prerušen u ginekologa dr. Heroda prekrio maskom demo(n)kratskog “prava žene”…
{jathumbnail off}& OTKRIVENO ČUDO IZ BETLEHEMA…
Premda je Božić sam po sebi paradoks – jer je potpuno izvan čovjekova shvaćanja da bi se Bog, unatoč čovjekovoj veličini, mogao “spustiti tako nisko” da postane kao jedan od nas, da bude ne samo imenom nego i stvarno “S-nama-Bog”! – sve je oko (blagdana) Božića jednako tako otajstveno i tajanstveno. Kao čudo Betlehema…
Prvo, blagdan Stjepana Prvomučenika slavi se odmah nakon Božića – zato što je on prvi svjesno i namjerno vjernost Evanđelju posvjedočio vlastitom krvlju. “Po njemu slijedi” Sv. Ivan Apostol, jedini ne-mučenik od svih apostola, zato što je na jedinstven način RIJEČIMA opisao misterij Utjelovljene Riječi. Nakon slavlja tih duhovnih heroja slijedi blagdan žrtava masovnog zločina – Nevine dječice, koju je, kao u svojevrsnom “pra-holokaustu”, dao likvidirati ‘zločinac a ne heroj’ kralj Herod.
Nakon njega, baš kako je naš biskup Mile istaknuo u svojoj božićnoj poruci, razni su Herodi tražili da POGUBE DIJETE. Nažalost nije ostajalo na “traženju”, nego su tijekom dva tisućljeća pogubljene stotine tisuća nevine dječice, a XX. stoljeće je u toj paklenoj “žrtvi paljenici” nEUsporedivo i bez premca s ranijim vjekovima. To se posebno odnosi na masovne likvidacije NEROĐENE DJECE, što je kao najmonstruozniji zločin sam Đavao prerušen u ginekologa dr. Heroda prekrio maskom demo(n)kratskog “prava žene”…
Tek na početku 21. stoljeća samoraskrinkala se paklena “doktorska ekipa” pa je svijet ostao zapanjen tom činjenicom i otkrićem novoga lobija – (protupri)RODNE IDEOLOGIJE!
Mnogi su dali svoj pozitivan doprinos tome stravičnom otkriću, ali među njima posebno mjesto ima dr. Bernard Nathanson, paradoksalno, kao (uvjetno rečeno) potomak samoga židovskoga kralja Heroda! Bio je jedan od utemeljitelja Nacionalne akcijske lige za pravo na abortus i bitno je pridonio legalizaciji pobačaja u Americi. Tijekom svoje karijere izvršio je na tisuće abortusa (uključujući i onaj vlastitog djeteta) ter je bio ravnatelj najveće klinike za abortuse na svijetu, preuzevši odgovornost za preko 75.000 pobačaja.
{jathumbnail off}Židovskih korijena, ali ateističkog svjetonazora, dugi niz godina smatrao je svaku ideju o Bogu suvišnom, istodobno nimalo ne sumnjajući u opravdanost svojega rada koji mu je osiguravao ugled i donosio visoke prihode.
Započevši svoj put nutarnje preobrazbe, shvatio je da svako živo biće ima pravo na život. Prestao je raditi abortuse i postao jedan od predvodnika pro-life pokreta. Svjetsku javnost je posebice šokirao filmom “Nijemi krik” u kojemu je po prvi put uz pomoć ultrazvuka zorno prikazao što se događa tijekom abortusa (a čije je prikazivanje školskoj mladeži u Hrvatskoj službeno zabranjeno!). S vrjemenom, ne samo što je promijenio svoj stav prema pobačaju, nego je nastavio svoju duhovnu potragu. Shvativši da se potpuna istina o čovjeku i životu nalazi samo u Isusu Kristu, na koncu je prigrlio vjeru ter je kršten u Katoličkoj Crkvi.
Vlastitu životnu ispovijest objavio je u knjizi, koja je hrvatski prevedena pod naslovom IZ SMRTI U ŽIVOT. Osim biografskih opisa dr. Nathanson u knjizi promatra i sustavno rastakanje morala kao i druge opasnosti koje ugrožavaju čovjekovo dostojanstvo. Tako je ta knjiga više od surovo iskrene autobiografije: ona je povijest razvoja moralnog relativizma u medicini – jer nam posvješćuje strahotu embriocida u službi kozmetičkog sotonizma (abortirani fetusi koriste se u proizvodnji raznih pomada za regeneraciju kože!) – i društvu općenito kao i “insajderska” kronika političkih i medijskih manipulacija kojima se taj relativizam nastoji svima nametnuti. Zbog svega navedenog ne čudi da tu knjigu – koju možete prolistati ovdje – mnogi drže jednom od najznačajnijih autobiografija 20. stoljeća.
No, kad je riječ o Isusovu rodnom gradu, moju je pozornost nedavno privukla nevjerojatna knjižica – BL. MARIAM IZ BETLEHEMA, a dala mi ju je i potaknula na čitanje moja župljanka Suzana. Pročitavši knjigu ostao sam čudesno začuđen oduševljenjem koje me je obuzelo. Shvatio sam zašto autorica svoje malo ali krasno djelo započinje riječima: “Koje li radosti upoznati Mariam iz Betlehema i širiti glas o njoj!”
Zvali su je Mala Arapkinja, a redovničko ime bilo joj je sestra Marija od Raspetog Isusa. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom prije 30 godina – 13. studenoga 1983. Zapravo, papa Ivan Pavao Dragi izvukao je Mariam iz zaborava. Jer ona je imala izvanredan život, život pun čudesa i pouka, ali se više od jednoga stoljeća nije za nju znalo. A nije slučaj ni to da tu veliku, još jednu “Malu”, sveticu iz tame zaborava izvuče upravo naš dragi Papa!
Knjižica o njoj, objavljena kod nas prošle godine, u Francuskoj je izišla 2011. pa autorica, kao razlog zašto Crkva tek sada otkriva to svetačko blago, ističe da je to “zbog velike borbe protiv tame, borbe protiv zaborava”. “Njezin je život istinski ep. To je pripovijest o pobjedi svjetla nad tamom, svjetla Duha Svetoga nad zlom ovoga svijeta. To veličanstveno svjetlo danas nam je toliko potrebno! I uz to, Mariam je mlada, maštovita, originalna. Putovala je potpuno neuobičajenim putovima… Ona je prvorazredna avanturistkinja, ali i velika prijateljica!”
{jathumbnail off}Ali gdje je poveznica s Betlehemom? “BL. MARIAM BAOUARDY kći je Galileje. Rodila se u obitelji siromašnoj materijalnim dobrima, ali bogatoj čvrstom kršćanskom vjerom. S tri je godine ostala siroče. Usvojio ju je stric. Njezin je život slijed izvanrednih nadprirodnih pojava dostojnih jedne Katarine Sijenske ili Terezije Avilske. Imala je stigme. Prošla je teške duhovne bojeve sa sotonom.
Odakle joj nebeska mudrost, djetinja i snažna, zbog koje su je svi voljeli? Odakle taj oganj ljubavi koji je prožima? Za nju je, kao i za Sv. Pavla, “živjeti Krist”.
Taj lijepi ‘ljiljan Palestine’ postao je u karmelskom redu sestra Mariam od Isusa Raspetoga. Često su je posjećivali Isus i Marija. Riječi koje nam je prenijela, biseri neprocjenjive vrijednosti, danas su nam značajne jer rasvjetljavaju tmine našega tjeskobnog čovječanstva.”
A sada evo ‘link’: Mariam je umrla u BETLEHEMU u 33. godini života, 26. kolovoza 1878., nedugo nakon rođenja Terezije iz Lisieuxa (Sv. Male Terezije, tj. Terezije od Djeteta Isusa). Ivan Pavao II. Nemoguće je ne zavoljeti Mariam kad se upozna njezin život, ne poželjeti postati svet, biti u njezinoj školi…!
Ipak, vrijedi doznati još nešto o njoj… “Pripovijest o Mariam započinje prilično neobično. Njezini roditelji, napola libanonskog, napola sirijskog podrijetla, bili su vrlo siromašni. Nastanili su se u jednom sasvim malom galilejskom selu, pola sata udaljenom od NAZARETA, u selu Ebelinu. Njezin otac, g. Baouardy, proizvodio je prah za dinamit. Uostalom njegovo ime znači ‘onaj koji pravi prah’. Siromaštvo te obitelji bilo je samo materijalne naravi, jer su Baouardijevi svjedočili bogatstvo čvrste kršćanske vjere. Vjerno su sudjelovali u životu svoje župe grkokatoličkog obreda.
U obitelji Baouardy rodilo se jedan za drugim dvanaest sinova, ali dogodilo se da su ti sinovi i poumirali jedan za drugim, bilo pri porodu, bilo u najranijoj dobi. Zamislite roditelje koji sanjaju da osnuju veliku dobru kršćansku obitelj i koji gledaju kako im djeca jedno za drugim umiru! To je za njih bila krajnje okrutna kušnja.
Nakon dvanaeste smrti, oni su i dalje hrabrili jedno drugo. Odlučili su krenuti u akciju: ‘Otiđimo na hodočašće u Betlehem! Otiđimo tamo tražiti od Presvete Djevice malu curicu. Otići ćemo pješice i moliti Majku Božju, i to baš ondje gdje je donijela na svijet Sina Božjega.’
I tako su otišli u Betlehem! Moleći žarko s vjerom, prinijeli su Gospodinu komad pčelinjeg voska koji je odgovarao težini novorođenčeta. Malo iza toga začeta je mala Mariam. Bez problema se rodila 5. siječnja 1846. godine…”
Vjerujte mi da sam, pročitavši knjigu prije tjedan dana, još uvijek – čudesno “zbunjen”!
Ali, konačno, čemu ovaj post odnosno ova “poslijebožićna” tema? Pa jasno je – želimo li se odHRVATI mraku (“egipatskog ropstva”) u koji nas guraju suvrjemeni pojedinačni ili korporativni “Herodi” i “faraoni”, moramo ići putem dr. Nathansona nakon obraćenja i Bl. Mariam iz Betlehema. Jer oni su pošli za Najvećim Betlehemcem, koji je – po povratku iz izbjeglištva nastanjen u drugom gradu, poslije po njemu, nakon ostvarenja proroštva da “Bog iz Egipta dozove sina svoga” – nazvan Nazarećanin!
(Na blagdan Nevine dječice, 28.12.2013.)
Anđelko Kaćunko/ Večernji list
