Povodom otkrivanja spomenika i iskopavanja žrtava u Tupalama oglasio se Biskupski ordinarijat u Gospiću

Otkrivanje spomenika žrtvama komunističkog terora u Tupalama kraj Otočca

{jathumbnail off}Tupale, (IKA) – U Tupalama kraj Sinca (Otočac) 30. prosinca otkriven je spomenik žrtvama komunističkog terora. Uz ostale, prisutni su bili predsjednik Hrvatskog Sabora Josip Leko, ministar branitelja Predrag Matić i otočki gradonačelnik Stjepan Kostelac. 

Dana 12. rujna 1946., dakle više od godinu dana nakon završetka rata, dvadesetak je civila ubijeno i zakopano na lokalitetu Tupale kraj Sinca. Pravi razlozi naredbodavaca nisu do danas rasvijetljeni jer su mještani još uvijek nepovjerljivi prema svakome tko ih o tome zapita. Otočki gradonačelnik iznio je na svečanosti neke detalje tog zločina, ali je mnogo toga ostalo nepoznato. Zbog dugotrajnog nametnutog zaborava i šutnje, neke pojedinosti ostat će i dalje tajna. Nije sigurno ni koliko je ljudi pogubljeno. Svakako da nije riječ o petnaest osoba, kako piše na spomeniku, nego o više njih.

Sinački župnik Drago Banić izradio je poslije stradanja neupadljive križeve, a ljudi koji su nekoga imali u tom grobištu kriomice su ga posjećivali. Osim što je među ubijenima bilo više njegovih župljana, u jami je završila i župnikova sestra. Tek nakon uspostave samostalne hrvatske države smjelo se slobodno obići grobište. Postavljeni su dva križa s imenima žrtava, ali točnost popisa je upitna. Otkako je za župnika došao Stanko Smiljanić, svake godine se na Tupalama slavi misa na obljetnicu stradanja. Godine 2012. misu je predvodio gospićko-senjski biskup. Tako je taj lokalitet postalo mjesto okupljanja i posebnog pijeteta.

Povjerenstvo Ministarstva branitelja za istraživanje, uređenje i održavanje takvih groblja 24. listopada 2013. godine je počelo s iskopavanjem žrtava u Tupalama. No način kako je sve to izvedeno izazvao je nezadovoljstvo i protivljenje. Posao je već idući dan u Tupalama bio dovršen. Ljudi su s distance mogli vidjeti samo bagere i kamione pa im se ta brzina nije nimalo sviđala. Bilo je to pred blagdan Svih svetih kada ljudi nose cvijeće na grobove svojih pokojnika i pale na njima svijeće. Odjednom su, bez znanja i ikakvog dogovora, kosti stradalih na Tupalama prenesene na drugo mjesto – u iskopanu raku na otočkom groblju a na križ stavljen natpis: NN. Župnik je naknadno obaviješten da je Državno tužiteljstvo iz Karlovca naredilo Sudu u Gospiću da se pristupi iskapanju.

U župnoj dvorani u Sincu održana je 7. studenoga javna tribina na kojoj je izraženo nezadovoljstvo s načinom provođenja akcije. Predstavnik Grada Otočca korektno je iznio na koji način je Grad bio uključen, a gdje je samo trebao poslužiti kao logistika. Iz Ministarstva je odgovarano da je sve po zakonu. Rodbini mještanima to nije bilo dovoljno pa su na razne načine protestirali i na koncu skupljali potpise za peticiju protiv takva načina odnosa prema njihovim ubijenima. Peticiju je potpisalo 896 osoba, što uvelike prelazi broj stanovnika Sinca – potpisali su i neki raseljeni i neki iz okolice.

Zacijelo da akcija Ministarstva ne bi izazvala takvu reakciju mještana da ubijeni 1946. nisu bili njihovi susjedi i rodbina. No, da to i nije bio slučaj, u Biskupskom ordinarijatu u Gospiću smatraju da kod ovakvih iskapanja treba primjerenije pristupiti poslu. Ako se ne izvuku pouke, slika Sinca i Tupala ponavljat će se negdje drugdje što može svima samo štetiti.

Neki su se na sam dan otkrivanja spomenika obratili na Biskupski ordinarijat u Gospiću s pitanjem zašto Crkva nije prisutna. Odgovor Ordinarijata prenosimo u cijelosti:

Cijela akcija (iskopavanja žrtava u Tupalama) bila je skrivana od rodbine ubijenih i od mještana. Oni su prosvjedovali i čak skupljali potpise protiv načina kako se sve to odvijalo; zato na otkrivanju spomenika nema ni njih ni mjesnog župnika. Zacijelo bi se i župnik pojavio da ga je zamolila rodbina ubijenih ili mještani.
Osim toga, kosti ubijenih nisu više na mjestu gdje se podiže spomenik i ne zna se hoće li i kada će doći onamo. Prenesene su bez dogovora s rodbinom i mještanima, koji su se ondje povremeno okupljali. Kao da se željelo skriti zašto i kako su ljudi ubijani i tko su ubojice. Poznato je, naime, da se kod ovakvih slučajeva analizira je li netko prethodno mučen, je li bio vezan žicom, je li ubijen vatrenim oružjem ili nečim drugim. Ništa od toga nije učinjeno. Nije nevažno ni što je napisano na spomeniku, a to je ostala tajna do kraja. Jučer smo pokušali vidjeti što je na spomeniku, ali osiguranje nas nije pustilo.
Nevjericu je pojačala činjenica da cijelom akcijom upravlja bivši pukovnik Udbe Ivan Grujić, pa se ljudi pribojavaju da Udba još uvijek nije bivša, kaže se u priopćenju Biskupskog ordinarijata.

Izvor: IKA

Odgovori

Skip to content