Referendumske brojke – zanimljivosti
U inozemstvu je, uključujući i zapadne zemlje na koje se političari toliko vole pozivati, uvjerljivo pobijedila opcija ZA
{jathumbnail off}Nedjeljnom je referendumskom glasovanju pristupilo 1 436 835 birača, to jest 38 % (37,90%) od ukupnoga broja birača.
Za usporedbu, glasovanju o pristupanju u EU pristupilo je 43,51 % birača, a izborima za Europski parlament (EP) samo 20,83 % birača, te su naši zastupnici u njemu izabrani sa samo 741 408 valjanih glasova. Zanimljivo je i da omjeri „za“ i „protiv“ preslikavaju rezultate referenduma o pristupanju EU kada je također 66 % birača bilo „za“, a 33 % „protiv“.
U medijskom izvješćivanju, kao primjer tolerancije isticalo se malo slavonsko mjesto Negoslavci gdje je 75% stanovnika glasovalo „protiv“. Mediji su pritom zaboravili napomenuti kako se radi o samo 26 birača. Tamo je, naime, od 1190 građana s biračkim pravom glasovanju pristupilo tek njih 36. Dakle, ono što je trebala biti vijest, u Negoslavcima je rekordno nizak izlazak građana na referendum (glasovanju pristupilo samo 3 % ljudi s glasačkim pravom).
Kad smo kod brojke 26 – toliko je hrvatskih građana glasovalo u Japanu. Mediji su to prenijeli kao: Japan 100 % PROTIV. I „Indija je bila 100 % PROTIV“. Tamo je glasovalo 7 birača. Ukupno birača u Indiji i Kini manje nego u Negoslavcima.
To je isti broj osoba koji je pristupio glasovanju npr. u Norveškoj (33 osobe) – gdje su građani odabrali opciju “za” s uvjerljivih 85 % što nije bila vijest u našim medijima. U inozemstvu je, uključujući i zapadne zemlje na koje se političari toliko vole pozivati, uvjerljivo pobijedila opcija ZA.
Za usporedbu samo, u gradu Zaboku glasovanju je pristupilo 2685 birača (35,55% birača). I tu su građani odlučili “za”. Ukupna izlaznost birača značajna je s obzirom na to da referendum nije imao podršku Vlade i velikog dijela medija.
Stručnjaci će imati materijala za istraživanje i analiziranje političkih i medijskih pritisaka koji su, ili građanima govorili da trebaju glasovati „protiv“, da su loši ljudi ako glasuju „za“ ili da referendum uopće nije važan i neće ništa promijeniti.
Uz to, u postreferendumskim govorima i nekim „analizama“ oni koji su ostali kod kuće nelogično su se pripisivali opciji protiv. Vjerojatnije je da su građani bili uvjereni radi govora političara i medija kako referendum ništa neće promjeniti.
Ono što je opasno je da se u medijskoj analizi gradove i općine koji su zaokružili „protiv„ slavilo kao napredne, urbane i otvorene – a one koji su zaokružili “za” etiketiralo kao netolerantne itd. Neke su emisije išle čak toliko daleko da su im oduzele status građana.
U svakom slučaju, ovaj referendum nam je donio puno materijala za analizu disfunkcionalnosti našeg „nevladinog“, institucionalnog, političkog i medijskog sektora. Nadajmo se i poticaj da zajedno radimo na poboljšanju društva u kojem živimo.
Izvor: uimeobitelji.net