Slaven Letica: Dan poslije
Svjesni kako je većina naroda na drugoj strani moralne vage i barikade, PROTIVnici referenduma pokušali su stvoriti nečuvenu moralnu paniku, šireći najrazličitije povijesne i aktualne strahove
{jathumbnail off}Osjećaje i način razmišljanja PROTIVnika, a to znači i GUBITNIKA, prvog narodnog referenduma u hrvatskoj demokratskoj povijesti, onog o ustavnoj definiciji braka kao „životne zajednice muškarca i žene”, možda je najiskrenije izrazio moj bliski rođak (treće koljeno), pisac, enciklopedist, književni kritičar, krležoslov, polemičar, erotoman, pa i urednik moje nove knjige „Eros u sjeni burke i druge priče”, Velimir Visković.
Očigledno razočaran već prvim pristiglim rezultatima referenduma i svjestan neumitnog referendumskog poraza sebe samog i brojnih, vrlo grlatih, bučnih i ratobornih PROTIVnika tradicionalnog određenja braka, Velimir je na svom facebook profilu 1. prosinca 2013. u 22 sata zapisao: „Upravo pristižu prvi rezultati referenduma! U skladu su s anketnim predviđanjima, uz visoku stopu apstinencije. Prva mi je reakcija, naravno, duboko depresivna: Koja smo mi natražnjačka rupa od zemlje?!
Ali vrijedi nam se boriti, ovo je samo prva bitka, a čeka nas, očito, duga borba za vrednote otvorenog društva, za uzajamno poštovanje građana, za prava manjina, za slobodu, za socijalna prava… Uostalom, zadnjih dana lijepo je bilo vidjeti toliko pametnih ljudi koji se zalažu za prave vrijednosti. Pa i na facebooku. Donedavno sam se smijao onima koji su na društvenim mrežama, odbijajući da se tome priključim. Kao, sve su to trivijalnosti, banalnosti. Međutim, lijep je osjećaj kad vidiš da nisi sam ni kad zagovaraš stavove koji su osuđeni da budu manjinski u ovoj natražnjačkoj rupi od države, kad vidiš da nas ima! Glave gore .”
Taj njegov zapis (post) pohvalilo (lajkalo) je 239 njegovih virtualnih prijatelja i znanaca, što samo potvrđuje pretpostavku da je dobro izrazio ne samo osobne, već i opće osjećaje i misli PROTIVnika referenduma.
Što se može iščitati iz tog kratkog Velimirova zapisa?
Prvo: njegovo, očito, iskreno i duboko, uvjerenje da je Hrvatska „jebena, natražnjačka rupa od zemlje/države” zbog toga što je gotovo dvije trećine ljudi na narodnom referendumu (65.9% ZA, 33.5% PROTIV, 0.6% nevažećih listića) odlučilo da je brak ono što je tisućljećima bio: životna zajednica muškarca i žene.
Drugo: Velimir je i dalje uvjeren da se on osobno i „toliko pametnih ljudi … zalažu za prave vrijednosti” te da je iza njih tek prva bitka dugotrajnog rata „za vrednote otvorenog društva, za uzajamno poštovanje građana, za prava manjina, za slobodu, za socijalna prava”.
{jathumbnail off}Velimir Visković u svom leksikografskom „brlogu” u kojem je osmislio i izradio Hrvatsku književnu enciklopediju
Referendumski gubitnici
Da PROTIVnici tradicionalnog definiranja braka u referendumskoj noći nije bilo lako svjedoči još jedan post na obrazini (facebooki) koji je u nekom tjeskobnom noćnom času zabilježila izuzetno nadarena i danas već europski uspješna glumica Zrinka Cvitešić.
Jutarnji list prenio je njen obrazinski zapis: „Noćas me jako sram što sam Hrvatica”.
Lako očigledno nije bilo ni Osječaninu mr. Jaroslavu Pecniku koji je rezultat referenduma proglasio „civilizacijskom sramotom” i „puzajućim hrvatskim fašizmom”, da bi očajnički zaključio: „doista živimo u tamnom vilajetu”.
Osjećaj bespomoćnosti (pred većinskom voljom naroda!), frustracije i bijesa do ludila je doveo vlasnika mrežnog portala indeks.hr Matiju Babića koji je na portalu objavio foto-montažu hrvatske zastave s kukastim križem i fotografijom ustaških glavešina, predvođenim Antom Pavelićem.
Nakon što ga je policija pozvala da joj objasni motive te nečuvene medijske i političke provokacije, on je na svojoj obrazini (facebooku) zapisao: „Kad je ilustriranje fašizma veći problem od fašizma. Živjela Rvacka.” Taj njegov zapis u nekoliko je dana pohvalilo (lajkalo) 1007 njegovih pristaša, a on im se odužio čitavim nizom novih zapisa u kojima Hrvatsku izjednačava s NDH i nacističkom Njemačkom.
Nakon tih zastrašujućih provokacija, na Babića se obrušio val doista strašnih, prijetećih, pa i ubilačkih komentara njegovih ogorčenih protivnika koje nije izbrisao, uz obrazloženje: „Komentare zatucanih Rvatina ne brišem, jer moraju ostati kao podsjetnik i stvarna slika države u kojoj živimo. Hrvatska nisu samo Jadransko more, Plitvice i Velebit. Više od toga, Hrvatska su ‘zaklat ćemo te pederu’, ‘ustaše će ti se posrati na grobu’, ‘marš iz Hrvatske ako niste katolici’. Umjesto kukastog križa, možda bi sve te parole trebalo staviti na grb. Da svaki gost zna gdje dolazi, a svatko normalan odakle odlazi”.
U svakom slučaju, bit će zanimljivo pratiti kako će DRŽAVA (čije dobro ime brani DORH) koju je Babić proglasio nacističkom i ustaškom, odgovoriti na njegovu provokaciju. Na raspolaganju ima prilično opak „alat”, Članak 151. Kaznenoga zakona: „Tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Republiku Hrvatsku, njezinu ZASTAVU grb ili himnu, hrvatski narod ili etničke i nacionalne zajednice ili manjine koje žive u Republici Hrvatskoj, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.”
Dakako, kako se među PROTIVnicima referenduma nalazi i mnoštvo dežurnih „permanentnih revolucionara” koji su svojedobno udarali u lonce i ranjgle na Cvjetnom Trgu u Zagrebu, tražeći hitnu ostavku Milana Bandića (demokracija ih je i tu porazila: uvjerljivo je potukao njihove miljenike na izborima za zagrebačkog gradonačelnika), može se očekivati još vike, galame, buke, uvreda i difamacija takozvane nazadne, zatucane, neobrazovane, primitivne i fašističke „rulje”.
Nabrojit ću tek dio stvarno i takozvano uglednih i slavnih osoba koje su u medijima obećale svoj glas PROTIV i iznijele argumente zbog kojih će tako glasovati: povjesničar i teoretičar umjetnosti dr. Zvonko Maković, spisateljica i glumica Jelena Veljača, televizijska voditeljica Danijela Trbović, televizijski voditelj Aleksandar Stanković, pisac trivijalne psihologijske lektire Bruno Šimleša, pjevačice Severina Vučković i Josipa Lisac, televizijska voditeljica Nevena Rendeli, urednici i novinari Branko Mijić, Siniša Pavić, Tihomir Ponoš i Branimir Pofuk , glumac Rade Šerbedžija, pjevač i skladatelj Arsen Dedić, pjevači Luka Nižetić, Bojan Jambrošić i Damir Urban, režiser Oliver Frljić, književnica Slavenka Drakulić, estetičarka dr. Nadežda Puhovski, filozof i facebook buntovnik Srećko Horvat, režiser Vinko Brešan, glumice Zrinka Cvitešić, Nataša Janjić Lokas i Barbara Nola, televizijska voditeljica Antonija Blaće, odvjetnica Vesna Alaburić, permanentni revolucionar Srđan Dvornik, pjevač Mile Kekin, glumac Mislav Čavajda, profesorica ustavnog prava dr. Sanja Barić, rabin Luciano Moše Prelević, feministička i civilna aktivistica Sanja Sarnavka, psihologinja i autorica dr. Mirjana Krizmanić, zadarski sudac Željko Rogić, gongovci Dragan Zelić, Jelena Berković i Vanja Škorić, buntovnici bez dnevnog reda Urša Raukar i Niko Gamulin, bivša predsjednica VRH-a Jadranka Kosor, bivša ministrica Mirela Holy, televizijski voditelj i komičar Ivan Šarić itd.
Nikako ne treba zaboraviti ni prvoborce pokreta „NAPRIJED”: tako ga je brendirala EPH grupacija.
Prvi se PROTIV referenduma javno oglasio znameniti hedonist, enolog i politički kuhar Davor Butković Bule koji je „konzervativnoj revoluciji” javno najavio rat do konačne pobjede.
Ubrzo su se oglasila četvorica pukovnika „naše idejne fronte”: dr. Jurica Pavičić, Jelena Lovrić, Milijenko Jergović i Ante Tomić.
Nije trebalo dugo čekati, a svoj su glas protiv ugroze manjinskih prava dali i državni vrhovnici: Ivo Josipović, Zoran Milanović i Josip Leko.
Slijedili su dr. Vesna Pusić, Milanka Opačić, Šime Lučin, Jozo Radoš, Peđa Grbin, Goran Beus Richembergh, dr. Željko Jovanović, Nenad Stazić, Igor Kolam i cijela plejada „liberalnih” političara.
Pokret otpora „konzervativnoj revoluciji” zatim se, poput šumskog požara, proširio papirnatim i virtualnim medijima. Neke su novine i portali, što je sasvim uobičajeno, objavili da su njihova uredništva kao cjelina „PROTIV”: Jutarnji list, Novi list, indeks.hr, t-portal.hr, h-alter.org, pa i HRT i mnogi drugi.
Pobjednici
I dok PROTIVnici i gubitnici referenduma bijesne, ZAgovornici i pobjednici uživaju u zasluženoj pobjedi!
Udruga U ime obitelji ponosno je na svojoj mrežnoj stranici objavila: „Posljednja dva dana na našu mail adresu, FB profil i stranicu stižu čestitke iz cijelog svijeta – zahvala za hrabrost hrvatskim biračima koji su na najdemokratskiji način Ustavom zaštitili brak kao zajednicu žene i muškarca. (…) Čestitke nam stižu i iz Mađarske, SAD-a, Portugala, Španjolske, Slovačke, Italije, iz brojnih zemalja Latinske Amerike, Irske, Poljske,Velike Britanije, Estonije, Austrije, Australije, Novog Zelanda, Švicarske, Njemačke i mnogih drugih zemalja.”
Članak možete pogledati ovdje
{jathumbnail off}Prvi koraci prema konačnom uspjehu: nošenje 750.000 potpisa u Sabor
Zadovoljstvo zasigurno osjećaju i vjernici i njihovi pastiri svih kongregacija i crkava, posebice Katoličke crkve. Razloga za pobjednički ponos imaju i relativno malobrojne poznate osobe koje su se javno izjasnile za tradicionalnu definiciju braka, pa su zbog toga bile izložene javnom linču takozvanih liberalnih medija.
Od poznatih javnih osoba, referendum su podržali: atletičarka Blanka Vlašić i njen otac Joško, bivši vaterpolist Dubravko Šimenc, odbojkaška trenerica Marija Anzulović, bivši nogometni izbornik Igor Štimac, pjevači Marko Perković Thompson, Pero Galić, Marko Bujanović (pjevač “Gazda”), Tomislav Bralić (Klapa Intrade), glumac Adam Končić, dramski pisac Miro Gavran, novinar Milan Ivkošić, talijanist i stavotvoritelj Nino Raspudić, glumac Božidar Alić, klasik-romanopisac Ivan Aralica, novinar Darko Pavičić, nogometni poduzetnik Zdravko Mamić, bivši nogometaš Darijo Šimić, teatrologinja Sanja Nikčević, sociologinja Gordana Cerjan – Letica (moja žena) i moja malenkost.
Moralno poduzetništvo i moralna križarstvo
Inicijativa „U ime obitelji” za raspisivanje referenduma o ustavnoj definiciji braka teorijski se može ocijeniti kao uspješan slučaj društvenog pokreta i akcije koje slavni američki sociolog devijantnosti, medicine, umjetnosti i glazbe Howard S. Becker nazivao davne 1963. „moralnim poduzetništvom”.
{jathumbnail off}Howard S. Becker rođen je 1928., a ova je fotografija snimljena u Parizu 2012. godine
Becker razlikuje dva tipa moralnih poduzetnika: tvorce pravila (rule creators) i izvršitelje/utjerivače pravila (rule enforcers).
Prema Beckeru, poticaj za moralno poduzetništvo dolazi iz uvjerenja moralnih poduzetnika da postoji neko društveno zlo koje ugrožava društveni sklad i razvoj društva u poželjnom smjeru. To uvjerenje poticaj je moralnim poduzetnicima za iniciranje pokreta koji se bori protiv njihove predodžbe o zlu.
Moralni poduzetnici – tvorci pravila – zatim kreću u akciju, stvaraju organizaciju, strategiju, prikupljaju financijska sredstva i razvijaju medijsku i inu taktiku za uvjeravanje drugih ljudi da su oni u pravu i da je doista potrebno stvoriti nova pravila.
Pokretači, moralni poduzetnici, referenduma o ustavnoj definiciji braka kao životnoj zajednici muškarca i žene (ključne su moralno-poduzetničke uloge imali: stvarna poduzetnica dr. Željka Markić, australski Hrvat Vincent Vice John Batarelo, predsjednik udruge Vigilare, američki Hrvat Stjepan Bartulica, povjerenik za vjerska pitanja u Uredu predsjednika Republike dr. Ive Josipovića i predsjednika udruge Glas roditelja za djecu – GROZD Ladislava Iličića) osnovnu školu, nazovimo je tako, moralnog poduzetništva uspješno su završili borbom protiv uvođenja u škole programa spolnog odgoja kojeg je glavni programer bio dr. Aleksandar Štulhofer i, posebice, organizacijom dolaska u Hrvatsku američke anti-pedofilske ratnice, i smrtne neprijateljice utemeljitelja spolopisa (seksologije) Alfreda Kinseya, Judith A. Reisman.
{jathumbnail off}Judith A. Reisman i kardinal Josip Bozanić
Najkraće kazano, referendumski moralni poduzetnici „ZA” bili su osobno duboko uvjereni da priznavanje imena i institucije braka istospolnom partnerima i zajednicama ugrožava same temelje hrvatskog (i drugih) društva.
To je bilo polazište njihovog, na kraju, vrlo uspješnog moralno-poduzetničkog projekta. Malo pomalo, za svoju su ideju pridobili hrvatske katoličke biskupe i kler, ali i vodstva svih crkava i vjerskih zajednica u Lijepoj našoj te ranije spomenuti neveliki broj poznatih i uspješnih javnih osoba.
Dakako, kao što je to prije punih pola stoljeća osmislio Howard S. Becker, svako moralno poduzetništvo inherentnom logikom stvara konkurenciju: organiziranje pojedinaca i skupina koje imaju suprotna uvjerenja, interese i ciljeve.
Upravo to se i dogodilo u slučaju narodnog referenduma.
Međutim, njegovi protivnici pokazali su znatno skromnije moralno-poduzetničke sposobnosti od svojih konkurenata koji su tijekom procesa postali onim što Becker naziva „moralnim križarima”.
Svjesni kako je većina naroda na drugoj strani moralne vage i barikade, PROTIVnici referenduma pokušali su stvoriti nečuvenu moralnu paniku, šireći najrazličitije povijesne i aktualne strahove od posljedica u suštini banalnog pravnog čina: podizanja definicije braka kao životne zajednice muškarca i žene sa zakonske na ustavnu razinu.
Ipak, iako su dr. Željku Markić izabrali kao metaforu utjelovljenja sviju zamislivih i nezamislivih zala – nacizma, ustaštva, zatucanosti, klerikalizma, nazadnjaštva, ekonomskog štetočinstva, korupcije, bespravne gradnje, ksenofobije, nacionalizma, ludog trošenja „našeg” novca i čega još ne – na kraju nisu uspjeli uvjeriti narod da ustavna definicija braka donosi diskriminaciju spolnih manjina i pojedinaca koji im pripadaju.
{jathumbnail off}U medijskoj, političkoj i (ne)ljudskoj demonizaciji dr. Željke Markić nisu se birala sredstva i nisu postojali nikakvi moralni i ljudski obziri
Na kraju, u potpunom očaju i nemoći, (o)bijesno su se obrušili na sam „zatucani” narod, tvrdeći da su ruralni, neobrazovani, primitivni i zatucani gradovi i sela glasovali ZA, a oni prosvijećeni, europski, uljuđeni i obrazovani PROTIV.
Što je, dakako, bila još jedna velika laž.
Međutim, sva ta zastrašujuća moralna panika, demonizacija vlastitog naroda i države, manje je tužna od spoznaje da moje mnoge kolege, takozvani liberalni umnici, nikako ne mogu shvatiti da bi jednoumlje moralo pripadati prošlosti i da u pluralnim i demokratskim društvima svi imaju pravo na dobar glas i da u takvim društvima mora biti mjesta i za vjernike i za nevjernike, za tradicionaliste i za moderniste.
{jathumbnail off}Glavna maskota liberalnih moralnih poduzetnika i križara – gubitnika: pjevačica Severina Vučković
Slaven Letica/velecasnisudac.com
