Vrijeme je za konačni obračun i veliki zaokret
JOSIP JOVIĆ – Razgovor s poduzetnikom i političarem Hrvojem Marušićem
{jathumbnail off}Za razliku od tzv. tajkuna koji su preuzeli pa uništili brojna poduzeća, sklonivši novac na privatne račune, Hrvoje Marušić strpljivo je i uspješno gradio svoje poduzeće Dental Cantar Marušić, osnovano još 1989. godine, koje danas zapošljava pedesetak djelatnika. U sklopu ove firme, od 1994. djeluje Privatna zdravstvena škola koja obrazuje zubne tehničare i fizioterapeute.
Marušić je i vlasnik ljetnikovca na Šipanu, vile Stjepkovića Skočibuhe iz 16. stoljeća, koja je obnovljena u izvornome obliku i koja je danas atraktivan turistički objekt s caffe barom, konobom, restoranom i salonom za skupine koje zanima razgledanje otoka i upoznavanje s dubrovačkom i hrvatskom poviješću. Ljetnikovac je 2003. zaslužio nagradu Hrvatske turističke zajednice za najoriginalniju turističku ponudu.
Uz svoj posao Marušić je neprekidno politički aktivan od procesa osamostaljenja Hrvatske, ne samo zbog svoje naglašene nacionalne opredijeljenosti već i zbog uvjerenja kako gospodarstvo i politika nisu dva odvojena, već uvjetovana područja života svake zajednice. Izrazito je kritičan prema današnjem političkom stanju u zemlji, s vrlo jasnim pogledima i idejama što bi i kako trebalo raditi:
‘Ljudi još uvijek ne shvaćaju što se dogodilo i što nam se još događa. A dogodilo se to da su komunistički direktori i visokorangirani suradnici Udbe, odnosno njihova djeca, opljačkali zemlju, preuzeli kontrolu nad društvom, a HDZ je poslužio kao krinka. Sada je vrijeme konačnoga, razumije se, demokratskoga obračuna: Ili će pobijediti hrvatska ili jugokomunistička opcija. Mi smo jedina europska država koja na vlasti ima i ideološke i imovinske sljednike komunističke partije.’
Sustavno uništavanje
Nisu li se ti bivši komunisti oslobodili svog naslijeđa? Oni se danas deklariraju kao socijaldemokrati po uzoru na europsku socijaldemokraciju?
Na žalost, u nas ne postoji ni socijaldemokracija ni ljevica. To nema veza, primjerice, s njemačkim socijaldemokratima, koji mogu stvoriti koaliciju s kršćanskim strankama. U dnu duše naši tzv. socijaldemokrati odbacuju državu i njezinu samostalnost, ne vole ju. Nisu li napustili Sabor kad se donosila odluka o istupanju iz jugoslavenske federacije? Nije li Milanović izjavio da je ovo slučajna država? Današnji predsjednik trči svako malo u Beograd da bi se izljubio s deklariranim četničkim vojvodom. Ministru Jovanoviću ne smeta ćirilicom ispisan transparent u Beogradu s imenom Vukovara.
Hrvatska prolazi razdoblje teške ekonomske krize. Vi biste iz svoga poduzetničkog iskustva mogli objasniti gdje su uzroci i, što je još važnije, što bi trebalo činiti za eventualni zaokret?
Moralna devastacija, rušenje obitelji, ponižavanje Vukovara i branitelja, pokušaj da se zaustavi volja naroda putem otežavanja referendumskoga izjašnjavanja podudarni su s gospodarskom devastacijom. U početku sam mislio da je ova Vlada nesposobna, da ne razumije ekonomiju i poduzetništvo, ali sam sve uvjereniji da ova vlada namjerno vodi politiku devastacije cjelokupnoga društva u svim njegovim egzistencijalnim aspektima.
Osobno imam na području Splita dva posve spremljena projekta, ali već osam godina ne mogu dobiti građevinsku dozvolu, iako se ti projekti uklapaju u prostorne planove. Razgovaram i s drugim ljudima iz HUP-a i svi imaju iste probleme. Znam još za projekte nautičkog centra u Lori i marine u Duilovu, ali to ne ide jer gradonačelnik Splita, ne znam iz kojih razloga, to ne želi, iako su oba projekta uvrštena u Generalni urbanistički plan. Split ima potencijal za dvije milijarde kuna investicija. Banke su pune novca, štednja nikada nije bila veća. Javna uprava kočnica je svega. Bez njezine reforme srušit će se temelji ove zajednice.
Svi govore o reformi javne uprave, ali ona nikako da krene i, što je još gore, nitko zapravo ne zna ili ne želi kazati što bi to značilo?
Ključni i početni problem jest preglomazna, usitnjena i skupa lokalna samouprava. Imamo nevjerojatnih 550 jedinica lokalne samouprave. Nama treba četiri ili pet regija, koje se mogu i trebaju zvati županijama, jer je to nazivlje dio tradicije i povijesti ovoga naroda. Naravno, onda bi trebalo radikalno skresati broj gradova i općina. Uprava mora biti učinkovita i u službi razvoja, a ne sama sebi svrhom. A to ne će ići dok se ne počnu primjenjivati sankcije. Nisi izdao građevinsku dozvolu bez pravoga razloga i za to moraš odgovarati.
Uprava, školstvo, porezi
Nije valjda uprava kriva za sve?
Naravno da nije, ali jest za mnogo toga. Imamo i loše školstvo. Imamo škole opće prakse, tako da završeni srednjoškolci ne znaju ništa raditi. Umjesto takvih škola trebaju nam strukovne škole. Ali što ćete kad se Državna uprava, naše nadležno ministarstvo i ministar umjesto organizacije školstva i osposobljavanja mladih ljudi bave preodgajanjem naroda i to suprotno njegovim dominantnim tradicionalnim, kršćanskim moralnim temeljima.
Porezna je politika, ili bolje reći presija, također katastrofalna, ubitačna. To je i teško nazvati politikom, to je čisto haračenje. Trebalo bi poduzetnike stimulirati, omogućiti im da zarade pa da tek onda plate porez, a ne ih odmah loviti da plate prije negoli zarade. To je politika od danas za sutra, ili daj nam danas, a baš nas briga što će sutra biti. Isto tako, ne možete isto oporezovati kafić u Komiži i na Jarunu.
Porezima se može usmjeravati cjelokupni razvoj, mogu se stimulirati grane koje želimo razvijati. Poljoprivrednicima ne trebaju novčani poticaji, željeni učinci mogu se postići stimulativnim porezima. Na isti način mogu se povezivati sjever i jug, poljoprivreda i turizam.
Vi okrivljujete Vladu, a Vlada, posebno ministar Linić, uzvraća: krivi su poslodavci?
To podsjeća na dogovornu ili plansku privredu kakvu smo imali u socijalizmu. Vlast donosi planove, određuje zadatke, a poduzeća ih moraju izvršavati. Takvim se pristupom odbacuje vlastita odgovornost, namjerno se radnici i građani okreću protiv poslodavaca, koji postaju dežurnim krivcima. Kao, mi smo im sve dali, a eto oni, valjda iz nekoga inata ili sebičnosti, ne će. Ma svaki se poslodavac ponaša racionalno i investirat će ako mu se isplati.
Kad se govori o očekivanim i poželjnim investicijama redovito se misli i govori o stranim investicijama?
Nemam ništa protiv stranih investicija, ali zaista je besmisleno govoriti isključivo o stranim investicijama. Sve su investicije dobro došle, a ako nekoga treba preferirati, onda su to hrvatski investitori, jer novac ostaje u zemlji, uključujući i naše iseljenike, kojima je ova vlast također po jugokomunističkom refleksu okrenula leđa.
HDZ-ova strategija
Od tih stranih ulagača do sada, a i sada, samo smo gledali preuzimanje onoga što je već stvoreno?
To je također jedan nonsens kakav ćete teško naći u zemljama koje drže do sebe. Dajemo autoceste u koncesiju! Pa neka daju pod koncesiju gradnju ceste od Ploča do Dubrovnika. Ove izgrađene dionice mogu biti profitabilne. Treba spustiti cijenu, promet će se povećati, a s njim i sigurnost na cestama. Isto vrijedi i za HEP. Evo koncesija za izgradnju novih centrala.
Vijećnik ste u Gradu Splitu. Kako Vas se doima ono što radi novi gradonačelnik?
Ne razumijem ga. Već sam spomenuo dva velika projekta koja on jednostavno sprječava bez objašnjenja. Pokušao je zabraniti vezanje brodova uz novoizgrađenu zapadnu obalu, nikome nije jasno zbog čega. Zaposlio je brojne nove činovnike, postavio svoje ljude u upravna vijeća gradskih poduzeća. Kao da mu nije stalo ni do prihoda ni do rashoda. Doima mi se kao čovjek aparata, aparata koji je u svoj program ugradio rastakanje društva i države.
HDZ je nedavno imao ‘veliki dernek’ u Westinu, nazvan svehrvatskim gospodarskim forumom, kojemu ste i Vi prisustvovali. Kako ga ocjenjujete?
Cjelovito je i dobro sagledano postojeće stanje. Dane su dobre smjernice, koje sada treba razraditi, a u tu razradu treba uključiti regionalne centre, stručnjake i poduzetnike, poglavito ljude koji o poduzetništvu imaju znanja i iskustva, koji na svojoj koži znaju u čemu je problem.
Vi ste promijenili nekoliko stranaka od 1990. godine?
Često čujem tu primjedbu. Ja se nisam mijenjao, mijenjale su se okolnosti. Na samim počecima bio sam u HDZ-u, pa sam ušao u HSP i bio njegov predsjednik u Splitu. HDZ mi se činio za one ratne prilike nekako premekanim. Vodio sam u Splitu poduzetničku Listu velog mista vjerujući kako ćemo bez ideologije raditi za dobrobit Grada. Ali ideologija se osjećala, no kao još veći problem pojavilo se to što je neke do nas opčinio Ivo Sanader i što su neki svoje privatne interese pretpostavili općim.
Sada sam u HDZ-u po drugi put. Ova stranka, vjerujem, prolazi, iako još nije prošla, katarzu, s tim da je nekih desetak kriminalaca na 280 tisuća članova u stranci koja je bila mnogo godina na vlasti, zapravo ispodprosječan omjer u odnosu na druge zemlje i vladajuće stranke. HDZ je ipak stožerna stranka hrvatskoga naroda, tu je najveći broj onih koji su privrženi hrvatskoj državi i bez nje se ne mogu dogoditi bitne promjene. Ohrabrio me posebno povratak Tuđmanu kao simbolu suverene i samostalne države.
Kočničari
Osobno imam na području Splita dva posve spremljena projekta, ali već osam godina ne mogu dobiti građevinsku dozvolu iako se ti projekti uklapaju u prostorne planove. Razgovaram i s drugim ljudima iz HUP-a i svi imaju iste probleme. Znam još za projekte nautičkoga centra u Lori i marine u Duilovu, ali to ne ide, jer gradonačelnik Splita, ne znam iz kojih razloga, to ne želi, iako su oba projekta uvrštena u Generalni urbanistički plan. Split ima potencijal za dvije milijarde kuna investicija. Banke su pune novca, štednja nikada nije bila veća. Javna uprava kočnica je svega. Bez njezine reforme srušit će se temelji ove zajednice.
Josip Jović
Hrvatski tjednik
