MRAK TARITAŠ AGENCIJA: Mrak sve gušći, ponor sve dublji
Ministrica Mrak nam uvalila novu veliku laž Agencija ni teoretski ne može početi raditi kada i kako je zamišljeno. Jasno je samo da će je voditi HNS-ovac.
{jathumbnail off}Imunološki zavod je otišao u stečaj iako nije imao dugovanja i dobro je zarađivao. Država nije zbog nečega htjela osigurati novac za uređaje kojima se obavlja obrada krvne plazme i sad prijeti opasnost da će tisuće litara te dragocjene tekućine biti bačene. Uzalud se kroz stoljeća govori da bismo za nekoga kap krvi dali. Privatni poslovni interes je nekome draži i od tisuća litara krvi. Uzalud i činjenica što je jedno dijete zamalo umrlo zato što je Imunološki zavod prestao s radom. Nekom je važnije to što je Imunološki zavod sad na prodaju. Potencijalni kupac se već i oglasio. Zašto se ne čudim što je on iz Rijeke?
Možda zato što je novac za modernizaciju ustanove koja proizvodi prijeko potrebna cjepiva trebao odobriti ministar Linić. A nije. I dok mi strahujemo što će biti s tisućama litara krvne plazme saznajemo da je broj nezaposlenih premašio 370.000.
Još stidljivije je objavljena vijest da je u Srbiji poništena presuda za ratne zločine u Lovasu. Hrvatska Vlada se nije oglasila o tome. A kako i bi kad su održali sjednicu koja je trajala samo 11 minuta. Žurili su nazad na skijališta prije nego se otopi snijeg. Zato je njemačka kancelarka Merkel imala sjednicu Vlade koja je trajala satima. Kažu da su se žestoko svađali oko socijalnih problema. Eto, hrvatski ministri se očito nemaju oko čega svađati.
Umjesto da se hrvatski ministri žestoko posvađaju na sjednici Vlade i rasprave tko je i zašto Imunološki zavod poslao u stečaj, oni o tome uopće ne progovaraju. Kao da je to nečiji privatni problem. A po svemu sudeći i jest. Prebrzo se javio potencijalni kupac za firmu koju po niti jednom kriteriju nije trebalo ni poslati u stečaj. Doduše, trebalo je riješiti pitanje davanja novca za nabavu opreme kojom se obrađuje krvna plazma. Tako nešto je valjda trebalo dogovoriti između nekoliko ministara, a to je očito postalo nemoguće u Vladi Zorana Milanovića. Možda je zato izazivanje šoka sa stečajem Imunološkog zavoda i bilo jedino rješenje. Ili je sve tek dobra režija kako bi se masna koka nekome dala za malo zrnja. Sljedeći dani će nam donijeti odgovor na to pitanje.
Međutim, da komunikacije među ministrima nema govori i slučaj Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Naime, nije tajna da ministar Maras želi malo više novca za svoje ministarstvo i razvitak poduzetništva, kao ni to da je žestoko kritizirao Linića zbog fiskalne represije prema obrtnicima. Taj sukob već dugo tinja. I sad smo u jednom jedinom danu saznali dvije zanimljive informacije. Prva kaže da Maras zbog nečega šalje kontrolu u HBOR kako bi utvrdio kome su se i po kojim kriterijima odobravali krediti, a druga da je ta banka poduzeću Linićevog zamjenika dala 15 milijuna kuna kredita. Linić je predsjednik Nadzornog odbora HBOR-a. Dakle, obračun Milanovićevih ministara prestaje biti salonski. Izgleda da počinju ulični dvoboji.
A da sjednice Milanovićevih ministara traju malo dulje od 11 minuta vjerojatno bi se netko sjetio upitati ministricu Mrak Taritaš koja je svrha njezinog zakona o uspostavi rokova za obrađivanje predmeta za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata.
Ta priča je, naime, doslovno tragikomična do suza. Samo teško je reći teku li nam suze zbog užasa ili stvarno zbog smijeha kad vidimo kakve gluposti rade hrvatski ministri.
Dakle, dosta tiho kroz Sabor je prošao zakon o osnivanju Agencije za legalizaciju bespravne gradnje. Ta agencija će zaposliti 126 novih ljudi, a već prije provedenog natječaja zna se i da će joj na čelu biti HNS-ovac. On već obilazi gradove i županije i uzima predmete koji nisu rješeni do Nove godine prema zakonu ministrice Mrak Taritaš, a riječ je o kvoti od 20 posto od ukupno zaprimljenih predmeta. Dakle, intencija zakona je bila takva da se pošalje poruka da ono što gradovi i županije nisu rješili do Nove godine, ne trebaju više ni rješavati, nego će to sad uraditi novoosnovana agencija. Za 126 radnih mjesta prijavilo se više od 11.000 kandidata koji bi trebali obrađivati predmete koji su oduzeti gradovima i županijama. Kaže ministrica da će agencija početi s radom 1. veljače 2014. Jest da hrvatska Vlada obara rekorde brzinom donošenja odluka na svojim sjednicama, ali obaviti razgovore s 11 tisuća ljudi i provesti zakonsku proceduru zapošljavanja sa svim žalbenim rokovima do 1. veljače zvuči teško ostvarivo. Naime, ako uzmemo da će čak 100 ljudi biti angažirano na razgovorima s kandidatima i da će tijekom ovog vikenda biti obrađene sve pristigle molbe, pogledajmo kako stoje stvari.
Najprije se moram zapitati, tko će obavljati one poslove koje inače obavlja ovih 100 ljudi u svom redovnom djelokrugu rada, a dok oni razgovaraju s kandidatima. Očito o tome nitko ne razmišlja, a i teško je da ministarstvo može naći 100 kvalificiranih ljudi koji mogu obavljati razgovore s kandidatima. Uobičajeno je da razgovore obavljaju tročlane komisije. Ako ti razgovori čemu vrijede, za jednog kandidata, dok se uzmu osobni podatci, dok jedan izađe, drugi uđe, treba odvojiti pola sata. Dakle, tih sto ljudi, odnosno 33 komisije i jedan rezervni igrač mogu dnevno u toku 8 sati radnog vremena popričati s najviše 16 kandidata po komisiji, odnosno ukupno 528 kandidata dnevno. Dakle, razgovor s kandidatima, sve da prvi od njih valjda telepatski prime pozive i da sve to krene u ponedjeljak 13. siječnja ove godine gospodnje, ne mogu biti gotovi do 1. veljače. Naime, za obavljanje svih razgovora treba više od 20 radnih dana. Ponavljam, pod uvjetom da ministrica ima 99 kvalificiranih ljudi za obavljanje tih razgovora. A nitko ne smije početi raditi najmanje 8 dana od dana dok se u ministarstvo ne vrati i zadnja povratnica od poslane obavijesti o (ne)zapošljavanju. Pa i to pod uvjetom da nitko ne podnese žalbu. A ako se netko žali…. Dakle, ništa od 1. veljače. A gradovima i županijama se već oduzimaju predmeti koji su do tad mogli biti obrađeni. Međutim komediji tu nije kraj.
Naime, po zakonu prije izdavanja rješenja o legalizaciji djelatnici ustanove koja izdaje rješenje moraju izaći na teren i vidjeti objekt, provjeriti na licu mjesta je li on u skladu s projektom, s onim što je nacrtano na papiru. Kaže naša ministrica Mrak Taritaš da će to za svaku županiju raditi po jedan čovjek koji će biti posebno zaposlen samo za te poslove. U Hrvatskoj je podneseno više od 200.000 zahtjeva za legalizaciju. Oni se ne rješavaju po ulicama i po kućnim brojevima nego po datumu predaje.
To znači da će čovjek koji izlazi na objekte za Dubrovačko – neretvansku županiju jedan dan morati pregledati objekte u Konavlima, a drugi dan u Pločama. Koliko mu vremena treba za pregledati tamošnjih nekoliko tisuća objekata? O odlascima na otoke neću ni govoriti. Sve me strah za onog jadnika u Splitsko – dalmatinskoj županiji ili onoga u Zadarskoj. A da ne govorimo o županijama s većim brojem predmeta. I što onda? Očito ništa. Ministrica nam misli novoosnovanom agencijom uvaliti još jednu veliku laž. Zakon neće biti ispoštovan zato što je to nemoguće, ali ona je dobila svojih 126 radnih mjesta u agenciji čije je osnivanje opravdala neprovođenjem zakona u gradovima i županijama iako su postojale okolnosti koje su to neprovođenje i opravdavale.
Za ovaj njezin igrokaz opravdanje ne postoji.
Zanimljivo je da inače vrlo glasne udruge koje se brinu o zaštiti građana od birokratske korupcije, posljednjih mjeseci šute na sve ove pojave. Kao da su nestale s lica zemlje. A šute i one udruge koje su bile vrlo glasne kad su u Haagu bili oslobođeni hrvatski generali i koje su silnu brigu vodile o tome što će biti sa zadovoljštinom koju bi trebala dobiti rodbina onih koji su stradali od strane Hrvatske vojske u oslobodilačkoj akciji Oluja. Te udruge šute i ne pitaju se što je sa zadovoljštinom rodbine onih koji su pobijeni u Lovasu. Te navodno pravdoljubive udruge kao da nisu čule za ukidanje osuđujuće presude u Srbiji za zločine u hrvatskom selu Lovas. Ne čuju se ni Građanska Akcija, ni Documenta, ni Centar za mirovne studije, nitko. Svima je sad maca popala jezik.
A nama koji žalimo zbog ovakve odluke ostaje pitanje je li viši sud koji je poništio presude za ratni zločin u Lovasu možda bio ohrabren i izjavama premijera Milanovića o građanskom ratu u Hrvatskoj i ratu koji smo sami izazvali navodno oduzimajući prava manjinama. A možda je Imunološki zavod i trebalo ukinuti jer i onako nisu mogli proizvesti cjepivo protiv gluposti, a to u Hrvatskoj poprima epidemijske razmjere. Počelo je u Vladi iz koje stižu ovakve izjave i koja o bitnim državnim pitanjima odlučuje za svega 11 minuta, a proširilo se na narod koji sve to trpi i ne reagira.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
