Nema kršćanstva izvan Crkve
Bez Crkve se ne može shvatiti kršćanin – istaknuo je papa Franjo u propovijedi na današnjoj Svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta, te naveo tri stupa osjećaja pripadnosti Crkvi: poniznost, vjernost i molitvu za Crkvu.
Papa je započeo propovijed govoreći o Davidu, opisan u današnjem liturgijskom čitanju: čovjeku koji govori s Bogom kao što sin govori s ocem, a ako se njegovim molbama ne udovolji, to radosno prihvaća. David je imao – primijetio je Papa – razvijen osjećaj pripadnosti Božjem narodu. A to nas potiče da se i mi upitamo o svojem osjećaju pripadnosti Crkvi, svojem osjećanju s Crkvom i u Crkvi – rekao je Sveti Otac.
Kršćanin nije netko tko prima krštenje, a potom ide svojim putom. Prvi je plod krštenja učlanjenje u Crkvu, u narod Božji. Ne može se bez Crkve shvatiti kršćanina. Stoga je veliki papa Pavao VI. govorio da je ‘ljubiti Krista bez Crkve’ apsurdna dihotomija; slušati Krista a ne slušati Crkvu, biti s Kristom na rubu Crkve. To nije moguće, to je apsurdna dihotomija. U Crkvi primamo Evanđeosku poruku i u Crkvi ostvarujemo svoju svetost, svoj put. Sve drugo je maštanje ili, kako je Pavao VI. govorio, apsurdna dihotomija – ustvrdio je papa Franjo.
Crkveni osjećaj (sensus ecclesiae) znači u Crkvi osjećati, misliti, željeti. Postoje tri stupa ove pripadnosti, osjećanja s Crkvom. Prvi je poniznost, svijest da je uključenje u Crkvu velika milost. Ako osoba nije ponizna, s Crkvom ne može osjećati jer će osjećati ono što joj se sviđa. Prava se poniznost vidi u Davidu. „Tko sam ja, o Bože, a što je sve moje?“ Treba biti svjestan da povijest spasenja ne započinje sa mnom niti prestaje kad umrem. Ne, sve je povijest spasenja: ja dolazim, Gospodin te uzima, vodi te naprijed, potom te zove, a povijest se nastavlja. Povijest je Crkve započela prije nas i nastavit će se poslije nas. Poniznost: mi smo samo mali dio velikoga naroda, koji ide na putu Gospodnjem – objasnio je Papa.
Drugi je pak stup vjernost, povezana s poslušnošću. Vjernost Crkvi, vjernost njezinu nauku, vjernost vjeri; vjernost nauku i čuvanju toga nauka. Poniznost i vjernost. Papa Pavao VI. nas je učio da poruku Evanđelja primamo kao dar i da ju kao dar moramo prenositi, a ne kao nešto svoje: dajemo primljeni dar. U prenošenju treba biti vjerni. Primili smo Isusovo Evanđelje moramo ga prenositi; ono nije naše i ne smijemo postati, kako je govorio Pavao VI., gospodari Evanđelja, gospodari primljena nauka, rabiti ga po svoj volji – istaknuo je Sveti Otac.
Treći je stup posebna služba: molitva za Crkvu. Molimo li za Crkvu?, upitao je Papa. Na Svetoj Misi svaki dan. A u kući? Treba moliti za cijelu Crkvu, u svim dijelovima svijeta! Neka nam Gospodin pomogne ići na ovom putu da produbimo svoju pripadnost Crkvi i osjećanje s Crkvom – zaključio je Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikana
