Dramatične posljedice konzumiranja pornografije u dječijoj dobi
Knjiga opisuje dvanaest pojedinačnih slučajeva u kojima su djeca i mladi poslije konzumiranja pornografije u ranoj mladosti vrlo rano počeli skupljati seksualna iskustva u kojima su išli sve dalje, postajali sve izopačeniji i stalno mijenjali partnere.
Četvrti modul Zdravstvenog odgoja (koji je prema prošlogodišnjoj odluci Ustavnog suda trebao biti povučen iz škola, ali se voljom MZOS-a i dalje predaje) predviđa da nastavnici s djecom razgovaraju o pornografiji. Kurikul prema pornografiji zauzima neutralan stav.
O tome kako pornografija doista utječe na djecu i mlade govori knjiga koja je prije nekoliko godina potresla Njemačku: „Deutschlands sexuelle Tragödie: Wenn Kinder nicht mehr lernen, was Liebe ist“ (Seksualna tragedija Njemačke: kada djeca više ne uče što je to ljubav)“ autora Bernda Siggelkowa i Wolfganga Büschera iz Berlina.
Knjiga opisuje dvanaest pojedinačnih slučajeva u kojima su djeca i mladi poslije konzumiranja pornografije u ranoj mladosti vrlo rano počeli skupljati seksualna iskustva u kojima su išli sve dalje, postajali sve izopačeniji i stalno mijenjali partnere.
Kršćani koji su upozoravali na opasnosti od konzumiranja pornografije, zbog svojih su stajališta dugo vremena bili predmet ismijavanja od strane starih šezdesetosmaša i drugih navodno „bolje prosvijetljenih“ ljudi. Ljude koji odbijaju pornografiju smatralo se ukočenim čistuncima.
Prof. Jakob Pastötter (njemački seksolog, antropolog i od 2006. predsjednik Njemačkog društva za društvena istraživanja spolnosti) poziva na stvaranje novih etičnih mjerila. Poziva medije i Crkve da se uključe u zaštitu djece i mladih. Kaže da su mediji izbjegavali tu temu da ne bi ispali čistunci. Skrivali su se iza lakonskih izjava liberalnih seksologa, koji su se držali pravila: „Pustite djecu, neka isprobaju!“ Ne treba zaboraviti ni to, da je maloljetnicima zakonski zabranjen pristup pornografiji.
Tobias-Benjamin Ottmar je posjetio terapijsku zajednicu njemačke Evangeličke crkve u Neukirchenu i upoznao desetero djece kojima je jedno zajedničko: već su u djetinjstvu seksualno zlostavljala drugu djecu. Razlog: bili su i sami zlostavljani, a već prije desetog rođendana masovno su konzumirali pornografiju. Sada prolaze kroz jednogodišnji terapijski program koji bi im trebao pomoći da se to ne ponovi. Do sada je osamnaestero djece završilo taj program i dogodila se samo jedna recidiva. Životne priče većine od te djece su slične: bračni sukobi među roditeljima koji si ne uzimaju dovoljno vremena za djecu. Većina dolazi iz slabijeg socijalnog statusa, ali ih ima i iz „pristojnog srednjeg sloja“. Imaju neograničen pristup medijima, neki provode do deset sati dnevno pred računalom. Zapušteni su, imaju poteškoća s vezivanjem. Roditelji imaju vrlo labave predodžbe o seksualnom moralu.
Psihologinja Elisabeth Raffauf iz Kölna tvrdi da djeca i mladi ne znaju kako se odnositi prema pornografiji. Oni misle da je život takav. Iz toga proizlaze fatalni pogrješni zaključci koji na njih vrše snažan pritisak. Ako ih k tome još i roditelji zapuštaju, ako imaju nedovoljan osjećaj vlastite vrijednosti ili probleme s prijateljima, vjerojatnost da će rano stupiti u seksualne odnose je visoka.
Dok odrasli mogu bolje preraditi pornografske slike – što ne znači da konzumacija pornografije za njih nije problematična – djeca su sklona isprobavati ono što vide. To ima dramatične posljedice, napose zato što se u pornografiji seksualnost prikazuje kao posve odvojena od međuljudskih odnosa. Odlučujući faktor je prije svega odnos moći: žene bezvoljno čine ono što muškarci od njih traže, a muškarci se ne mogu oduprijeti privlačnoj snazi žena.
Ruedi Mösch, voditelj stručne službe za zaštitu života, seksualnu etiku i međuljudske odnose (Dürrenäsch, Aarau, Švicarska), tvrdi: Tko rano konzumira pornografiju postaje rano seksualno aktivan. Mladi u dobi od 14 do 17 godina danas su seksualno aktivniji nego prije deset godina. Do toga dolazi zbog ranog seksualiziranja mladih, zbog pritiska okoline i nedostatka zaštite u obitelji. Posljedica: tko rano počinje, njemu je teže trajno se vezati uz jednog partnera. Mladi postupaju impulzivno. Zaljube se, stupe u spolne odnose i rastaju se nakon nekoliko tjedana.
Je li to krivnja roditelja? Većina roditelja je prestrašena kada shvati što su njihova djeca u toj dobi već učinila. Tek malena manjina roditelja ne smatra da je tragično ako njihova djeca gledaju pornografske filmove. Najveći problem roditelja nije ravnodušnost nego neznanje. Zato se roditeljima savjetuje da s djecom razgovaraju o seksu i da dobro paze kako djeca postupaju s medijima.
O tome bi trebalo jasnije govoriti i u župnim zajednicama, a ne zatvarati oči kada roditelji zapuštaju djecu. Roditelji bi se trebali pobrinuti da na njihovim kućnim kompjutorima budu instalirani programi koji filtriraju sadržaje.
Lidija Paris/hrsvijet.net
