Mala škola kršćanskog vokabulara za početnike – AUTOR: Z. MILANOVIĆ
ZOKIJEV PRIRUČNIK – KAKO U MALO RIJEČI KAZATI PUNO GLUPOSTI Da je premijer ovo pročitao, ne bi tvrdio da je istovremeno agnostik i ateist, podrijetlom običan katolik
Već sam prije pisao kako premijer Zoran Milanović govori jezikom kojega prosječan građanin ne razumije ili teško shvaća. Jedna od omiljenih tema našeg premijera jesu pitanja religije i religijskog. Pri zadnjem razgovoru s Romanom Bolkovićem, izjavio je da je “agnostik i ateist, a podrijetlom obični katolik”, a samo godinu dana prije tvrdio je da je “politički liberal, kalvinist”.
Tipične premijerove jezične akrobacije, koje zbunjuju puk. Iskreno, nisam siguran da prosječni Hrvat stvarno razumije razliku između kršćanina, katolika i kalvinista. Ovaj tekst pokušat će pridonijeti boljem razumijevanju tih pojmova. Doduše, zbog prostora, ne želim ići u dubinu. Ali, pokušat ću objasniti barem temelje.
Kršćanstvo je religija nastala u 1. stoljeću. Izrasla je u židovskom okruženju, prvo se sastojala od Židova koji su smatrali da je razapeti Isus iz Nazareta, zakonski sin Marije i Josipa uistinu bio Krist, Mesija, Pomazanik, ali i Sin Božji i Bog sam. Pavao iz Tarza, židovski rabin i progonitelj prvih kršćana, kada se preobratio, počinje širiti kršćanski nauk među nežidove. U prvom stoljeću nastaju prvi centri kršćanstva: Jeruzalem, Rim, Aleksandrija i Antiohija. Njima će pridružiti se pridružiti i Carigrad u 4. stoljeću. Tih petero centara izrast će u pet velikih kršćanskih patrijarhija. Kršćanska teologija izrasla je na Bibliji i na grčko-rimskoj/antičkoj filozofiji.
Katolici su svi oni vjernici koji pripadaju Katoličkoj crkvi/Rimokatoličkoj crkvi. Rim kao centar patrijarhata pokrivao je cijeli zapadni dio Rimskog carstva i tijekom povijesti postao je sinonim za Zapadnu crkvu. Hrvati su većinom katolici. Sastavni dio Katoličke crkve su i grkokatolici, odnosno oni katolici koji koriste istočni ili bizantski obred. Primjerice Ukrajina ima jaku Ukrajinsku (grko)katoličku crkvu, dok Vatikan grkokatolicima u Hrvatskoj ne dopušta da vlastitu crkvu nazovu hrvatskom, već se zove Križevačka eparhija primarno da se ne bi povrijedili nježni osjećaji srpskih i srbijanskih političara. Ako ne znate što odlikuje Katoličku crkvu, a živite u Hrvatskoj, onda ste ozbiljno zakazali u osobnom obrazovanju.
Pravoslavci su oni kršćani koji priznaju primat časti Carigradskog patrijarha. Carigrad, Bizant, Konstantinopol bilo je drugo središte Rimskog carstva. Pravoslavna teologija razvijala se do 8. stoljeća i tada je teološki razvoj značajno stao. Veliki raskol između katolika i pravoslavaca dogodio se 1054. Bilo je i prije toga raskola, ali ovaj je i dalje na snazi. U političkom smislu, pravoslavlje odlikuje to da za razliku od sveopće Rimske crkve koja nije u državnim granicama, nacionalne pravoslavne crkve nastoje biti narodne crkve koje su uvijek povezane s politikom. Za vrijeme turske okupacije Europe, na čelu narodnosnih skupina unutar Turskog imperija, nalazi su se crkveni poglavari. Pravoslavci su Rusi, Srbi, Makedonci, Grci, Rumunji, Bugari, Ukrajinci, Bjelorusi.
Protestanti su oni zapadni kršćani koji su se odvojili od Katoličke crkve. Protestantizam je pojam koji kao kišobran pokriva puno različitih kršćanskih crkava, koji imaju zajedničko to da se pozivaju na Bibliju i da se protive primatu rimskog biskupa, pape.
Luterani ili evangelici oni su kršćani koji su u 16. stoljeću krenuli za učenjem Martina Luthera, njemačkog augustinskog redovnika koji se smatra ocem Reformacije. Luther nije želio novi crkveni raskol, već je želio da se Katolička crkva reformira na načelima Biblije. Nije odbacivao tradiciju, nego ju je želio staviti pod autoritet Biblije. Za opstanak luteranizma važan je jedan Hrvat, Matija Vlačić Ilirik koji se borio za čistoću Lutherovog nauka nasuprot učenju Philippa Melanchthona koji je htio načiniti ustupke učenju Jean Calvina.
Luteranizam odlikuje individualizam, ali i vrlo razvijen osjećaj za solidarnost, teologija se bazira na Božjoj milosti i ljubavi. Luterani u Europi su Nijemci (u Bavarskoj ima 4 milijuna evangelika), Danci, Švedi, Norvežani, Finci, ali dobrim dijelom i Slovaci. U Hrvatskoj je postojala u 16. stoljeću primarno luteranska reformacija koja je nestala do 17. stoljeća, a postojanje reformacije Hrvatsku čini izrazito zapadnom zemljom. Luterani su manjina u protestantskom svijetu i krivo je zvati sve protestante luteranima.
Kalvini, kalvinisti ili reformirani kršćani prate nauk Jeana Calvina koji se nastavio na učenja Ulricha Zwinglija i domovina kalvinizma je Švicarska, iako je Calvin bio Francuz. Kalvinizam je tvrd, naglašava Božji odabir, koje implicira da se određeni dio ljudi prži u paklu, puno više ima korijena u Starom zavjetu nasuprot luteranizmu koji je više utemeljen u Novom zavjetu.
Povijesno, reformirani kršćani bili su jaki u Švicarskoj, Nizozemskoj, Škotskoj, u dijelovima Francuske i u Mađarskoj (kroz stoljeća mađarska plemenitaška i intelektualna elita bila je izrazito kalvinska). Što se dogodi kada se ateizirani kalvini nađu u nekoj zloj situaciji ponajbolje tumači Srebrenica gdje je nizozemska bojna UNPROFOR-a bez grižnje savjesti pustila tisuće Bošnjaka u smrt. Radna etika protestantizma nastala je iz kalvinizma jer se smatra da je boguugodno puno raditi, a bogatstvo je jedan od pokazatelja Božje odabranosti.
Kada se izbije aspekt vjere iz takve radne etike, dobiva se čista pohlepa. S druge strane, luteranska radna etika također postoji, ali nije toliki naglasak na zgrtanju bogatstva. Kada sam pisao u prošlom tekstu da Istra, Međimurje i Podravina imaju protestantski mentalitet, primarno sam mislio na luteranski, iako su to izrazito katolički krajevi.
Anglikanci ili episkopalci u SAD-u oni su krščani koji pripadaju Crkvi Engleske i srodnim anglikansko-episkopalnim crkvama. Anglikanska teologija nastoji pomiriti katolički i kalvinski nauk i može se smatrati nekim srednjim putem između katoličke i reformirane teologije. U 18. stoljeću od anglikanaca odvojit će se metodisti, koji će svoju afirmaciju doživjeti u SAD-u. Doduše, primjerice Margaret Thatcher je bila metodist.
Anabaptisti su oni protestanti koji su u 16. stoljeću primarno protivili kalvinskoj, ali i luteranskoj reformaciji koju su provodile državne vlasti. Svoju teologiju isključivo baziraju na Bibliji odbacujući kompletno tradiciju te smatraju da se samo mogu krstiti odrasle osobe. Povijesno je riječ o zajednicama kao što su amiši, huteriti, menoniti…
Kulturno ih odlikuje oblik kršćanskog socijalizma i naglasak na kolektivitetu i tu su bliski katoličkom nauku koje preferira skup vjernika nasuprot pojedincu, iako smatraju da je Katolička crkva kroz tradiciju iskvarila izvorni kršćani nauk prve zajednice u Jeruzalemu. Najbolje se sjetiti amiških zajednica u Americi. Kao svoje preteče gledaju ih današnji baptisti, a može se reći da su na njihovu tragu i pentekostalci, koji su svoju afirmaciju doživjeli primarno u Americi.
Katolici (bilo rimokatolici ili grkokatolici), pravoslavci i svi protestanti su zajedno kršćani.
Agnostik je ona osoba koja ne vjeruje u Boga, ali ne isključuje da Bog možda postoji, odnosno smatra da Boga nije moguće spoznati. Ne mora biti neprijateljski nastrojena spram religije.
Ateist je ona osoba koja ne vjeruje u Boga, smatra da Boga nema, indiferentna je spram Boga i religije.
Antiteist ili što bi se nekada lijepo reklo borbeni ateist, ona je osoba koja ne vjeruje u Boga, ali svim sredstvima pokušava negirati Boga, vjeruje u znanost kao odgovor na sva pitanja, zapravo ateistički zelot ili fundamentalist. Često reži na svaki spomen Boga. Česta je pojava u znanstvenim, ekstremno-ljevičarskim i u nekim novinarskim krugovima.
Toplo se nadam da sam ovim tekstom pridonio religijskom razumijevanju u Hrvata.
Autor: Mislav Miholek/politikaplus.com
