Ko Boga vas molimo, prestanite biti najbolji?
Započinjem pisati ‘ovo’ već dvadeseti put, i nikako. Sve nešto kao duhovito, pa se raspišem, pa pročitam, pa ‘delete’, jer uopće nije duhovito. Pa opet. I opet isto! Što je, naime, duhovito u kriku gospođe ministarke Pusić da je ovo najbolja hrvatska vlada svih vremena? Pomoććććććććć, molim vas !!! Moglo bi biti smiješno da nije tako, ali baš TAKO ozbiljno. Osim što su pretplaćeni na aute s ugrađenim šoferima, na ajpede, ajfone i vegetu za odvojeni život (za neke sam uvijek sumnjao da su odvojeni), plaćamo li im internetski pristup portalima, kupujemo li im (kakve su-takve su) novine? Ili, da im počnemo plaćati čitače poput onih u kubanskim tvornicama cigara, da im svakog jutra čitaju izvješća o broju nezaposlenih, broju ovršenih, broju otpuštenih, nestalih, od života u neimaštini odustalih, obespravljenih, na ulicu istjeranih, spižđenih… O tome kako je uvoz svinjetine porastao za 300 posto, a domaća proizvodnja pala za 50 posto, pa onda dodamo i par tisuća prevoditelja da im npr. iz njemačkog tiska prevedu članak o tome kako je Hrvatska već bankrotirala. Ili, da im netko stručan podastre golu informaciju uvozimo li mlijeko (i) iz Srbije (na što bi Milanović, po ovom kriku najbolji predsjednik hrvatske vlade of all times, svakako zaključio da je mlijeko jednako hranjivo bez obzira na zemlju porijekla, i da su prema tome kod mlijeka svi narodi isti). I naslonio se na onu govornicu od prekjučer čiji ‘vizualni identitet’ (jako moderan izraz), sugerira odbačenu ambalažu nekog omanjeg i vrlo jeftinog frižidera. Kad mi netko s kutije od frižidera viče da je najbolji u povijesti, ne mogu a ne zabrinuti se, fatalno, vitalno, apokaliptično, čak. Postoji li način da nekako zamolimo ovu vlast, lijepim riječima (takvih osobno nemam), da prestanu biti najbolji? Da, recimo, pokupe naknadu za podvojenost i otiđu na skijanje, na plivanje, na fitnes, na gulaš, na bilo što, prije nego što kao najbolji stave ključ u bravu ove upropaštene države. Ili će se povijest ipak ponoviti! Izgleda da turizam u Hrvata, po prirodnoj inerciji i najboljoj vlasti usprkos, jedini daje mogućnost nekakvog preživljavanja, pa nije isključeno da kao u stoljeću sedmom, ovaj put svi do jednoga, Hrvati opet izbiju na more. Prije prvog kruzera. I nekog novog poreza. Najbolja vlast, čuje se, ide u Australiju prodati autoceste. Imam pitanje: tko je lud kupit autoceste sa milijardama gubitaka, za koje najbolji ministri najbolje vlasti tvrde da su neisplative? I kud baš u Australiju? Ili su Australci takvi telci? Prosvijetlite me! Imam još jedno pitanje (da jedno… milijun!): metnimo reć’ da ja imam jedno dvi – tri vile, dvije vikendice, samo jedan, doduše, Rolls Roys, i mojih deset firmi zajedno i zasebno (jer ni majka Božja ne zna što je iz koje u koju prebacivano) i da imam neke dugove. Onda zatražim predstečajnu nagodbu. Država, tj. narod, tj. najbolja vlast na svijetu, oprosti mi dugovanja. Da li mi ostaju one tri vile, dvije vikendice itd. ili moram nabavit još kojeg Rolls Roysa ženi, djeci, punicama… Pratim medije. Doduše, nisam čitao taj Zakon. Koji je još jednim razlogom da svim saborskim zastupnicima sebičnoga sabora hrvatskoga od ’90 do danas, poželim završetak debelih penzija još u mandatu ove najbolje vlasti, ako ne na svijetu, onda svakako na praznom hrvatskom frižideru. p.s. nema p.s. Doživjeli smo vrhunac! Mišo Mihočević/ portaloko.hr/glasbrotnja.net
