Milanović ‘zna’ da ne može vratiti skupe aute, ali ne zna kako pomoći poplavljenima

Razne incidentne situacije pomažu mu da preživi.

Razne incidentne situacije pomažu Zoranu Milanoviću da preživi. Prave probleme uvijek uspijeva nekako skriti iza sporednih događaja kojima se javnost lakše zabavlja, zaboravljaući tako na sve neizvjesniju budućnost. U sjeni skandala s nabavom preskupih automobila prošla je činjenica da država vlastitim građanima ni ne može niti, što je još žalosnije, u okviru mogućeg ne zna pomoći vlastitim građanima.

Gorski kotar punih je 15 dana bio bez struje, što se pojedinim mjestima nije događalo niti ratne ’91. Posjećujući poplavljena područja, premijer Milanović izjavio je, aludirajući na zagrebačkog gradonačelnika Bandića, koji nikako da se smiri i prestane politički poražavati premijera, kako on poplavne vode ne može ni popiti ni pojesti i kako se tu naprosto ništa ne može. Ali, pokazao je da bez imalo grižnje savjesti može Vladine niže službenike optužiti za nabavku preskupih automobila, iako javnost zna da su ih ministri osobno tražili.

Vidjevši još jednu oporbenu priliku u glupim izjavama našeg premijera, u poplavljena područja brzo je otrčao Davor Ivo Stier, nedavno iz čelništva HDZ-a izgurani političar europskog ugleda, i poručio javnosti da Europska unija ima poseban fond za ovakve situacije, samo što Vlada treba odraditi određene predradnje kako bi ga ugroženi i oštećeni građani mogli koristiti. Vjerojatno ne treba niti postavljati pitanje hoće li Vlada odraditi taj svoj dio posla, budući da se premijer u obilasku poplavljenih područja nije ni sjetio da takvo što postoji.

Međutim, ovaj slučaj nije zanimljiv po nadmudrivanju oporbe i vlasti, jer Stier voljom svog stranačkog čelništva sve manje pripada udarnoj oporbenoj sili, nego je zanimljiv kao još jedan u nizu primjera potpune neorganiziranosti Milanovićeve Vlade kad su u pitanju poslovi s Europskom unijom. Već ranije stizala su upozorenja o tome kako će čistke u ministarstvima dovesti do zrakopraznog prostora unutar kojeg će nam prolaziti rokovi i propadati sredstva koja bismo mogli povući iz europkih fondova. Nažalost, to nije zaustavilo vladajuće u potpunoj promjeni osoblja koje radi u državnoj upravi. Prioritet početka njihove vladavine bio je uhljebljivanje vlastitih podobnih kadrova. A onda se počelo pričati o propuštenim sredstvima za poljoprivredu.

Ovih dana saznajemo da je Republika Hrvatska prva članica Unije koja je u prvoj godini svog članstva više uplatila u zajednički proračun, nego što je iz njega povukla. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić ovih se dana ubija pokušavajući za sve okriviti nepostojeću aplikaciju za neodrađeni posao u Vladi. Uvjerava nas da ćemo do 2018. godine ipak povući više sredstava nego što ćemo ih dati Uniji. Naravno, Grčić ne nudi recept kako ćemo preživjeti do 2018. Ne kaže ništa niti o tome da je prije svega 6 mjeseci govorio da Hrvatsku očekuje snažni investicijski zamah temeljen na sredstvima iz europskih fondova. Njih neće biti tako skoro. Gdje je zapelo?

Kad je ova aktualna poplava izbacila premijera pred medije, saznali smo gdje je problem. Ako premijer nema informacije o tome da u EU postoji fond za ovakve katastrofe, je li moguće da ga onda nema ni nitko drugi? Moguće je. Naime, tu informaciju priopćio nam je Davor Ivo Stier. Zašto on zna za to? Ne zato što je zastupnik u Europskom paralmentu. Ima tamo još deset hrvatskih zastupnika, pa nijedan nije iskoristio priliku i rekao to građanima. Stier pripada onoj političkoj garnituri koja je sudjelovala u pregovorima s EU-om, a takvih više u Vladi i državnoj upravi nema. To je njegova prednost, ali u svjetlu toga vidimo sve probleme ove Vlade kad je u pitanju povlačenje europskog novca.

Ministar Jakovina uvjerava nas da ćemo uskoro vidjeti koliko će novca hrvatski poljoprivrednici povući iz Europe. I tako već nekoliko mjeseci. Baš onako kao što Grčić već dvije godine obećava rast BDP-a. DokTihomir Jakovina obećava novac, u Hrvatskoj je svaki dan sve manje mljekarskih farmi, sve manje tovne junadi, sve manje svinja za mesnu industriju… Objašnjavati kako je ova Vlada rezultat čiste negativne kadrovske selekcije bio bi glup i uzaludan posao. To je već odavno jasno svima koji barem površno analiziraju domaću političku situaciju. Glavno pitanje koje nas treba mučiti jest: tko to može promjeniti? Stier nas je svojim lucidnim nastupom upozorio na činjenicu da niti u najjačoj oporbenoj stranci nije puno bolja situacija. Svojom agilnošću ovaj političar pokazao se kao jedan od najsposobnijih u čudno tihom i konfuznom HDZ-u. Međutim, to ga je koštalo mjesta u predsjedništvu. Nitko osim njega iz te stranke nije imao potrebu odmjerenim i pametnim istupom poniziti premijera i ukazati na Milanovićevo neznanje, odnosno nesposobnost.

Da Stier ima iza sebe kakvu glasnogovornicu, da je nakon njegove izjave na poplavljenim podučjima sazvana i neka „pressica“, da je stranačka mašinerija odradila posao prema medijima, Milanović bi se danas vjerojatno utapao u vlastitom neznanju gore nego ljudi uz Kupu u poplavi. Ovako je sve prošlo dosta nezapaženo, a aktualna poplava još nas je jednom upozorila da je naša politika preplavljena negativnoim selekcijom. Umjesto sposobnih, neke mutne vode na površinu stalno izbacuju podobne. Takvi se, naravno, ne brinu za to što u nekom selu u Gorskom kotaru stanovnici 15 dana nemaju struju. Njima je važno da se mogu vozati u automobilu u koji su do jučer gledali s neskrivenim uzdasima.

Kupa nije najveća hrvatska rijeka. Malo gori nered poplavama mogu izazvati Drava i Sava. Kad je premijer govorio o spremnosti vojske da reagira, načelnik Glavnog stožera Drago Lovrić svim je stanovnicima uz ove dvije rijeke ulijevao strah u kosti. On je nabrojao sve skupa nekoliko stotina spremnih vojnika u nekoliko hrvatskih gradova. Ne nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća, nego nekoliko stotina. Ona gruba šala o oba naša MIG-a dobila je sada i svoje jednako grubo naličje. Kažu zlobnici, nije Lovrić mogao ništa više niti obećati, jer je pola vojske u Afganistanu. Riječ je o tristotinjak njih. Zar je to ostalo od one vojske koja je problem srpske pobune riješila u samo 4 dana?!

Što svojim građanima može garantirati država koja u nekoliko sela Gorskog kotara nije u stanju dovesti struju niti nakon 15 dana? Što ako istovremeno podivljaju i Sava i Drava? Hoće li tamo premijer doći i slegnuti ramenima pa reći da on vodu ne može ni pojesti ni popiti? Ma da je to barem rekao onako energično kao što je rekao da preskupe aute svojih ministara ne može vratiti i kupiti im upola jeftinije! Ma da netko od njegovih suradnika zna nešto o tome kako povući sredstva EU kao što znaju optužiti Vladine niže službenike za odabir preskupih auta.

Baš ova zadnja sličica, ona lakoća kojom ministri izgovaraju da oni nemaju pojma o skupim autima i kako je za to kriv neki šef javne nabave, razotkrila je svu krizu morala naših vladajućih političara.

Jedno je biti nesposoban, a drugo je podlo optuživati nevine i lagati. Posebno kad su ti drugi u hijerarhiji daleko ispod njih, dakle bez prave mogućnosti da se brane.

Autor: Ante Gugo/politikaplus.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save