Prijeti li robija Liniću, Jovanoviću, Jakovini i Hajdaš Dončiću?
Nije bio daleko od istine premijer Milanović kada se nedavno povjerio prijateljima da ga je strah Sanaderove sudbine. Naime, u samo dvije godine vlasti, popis štetnih radnji koje je napravila njegova vlada je već podugačak, a članak 291. Kaznenog zakona vrlo jasno kaže:
Stavak 1. “Službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do dvanaest godina”.
Članak 246.
(1) Tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Članak 247.
(1) Tko u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa ili drugoj pravnoj osobi pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
Navest ćemo samo nekoliko primjera na koje se mogu odnositi navedene kaznene odredbe.
Primjer 1.
Nakon što je Ustavni sud imenovanim javnim ovršiteljima prije pola godine dosudio novčanu zadovoljštinu od 18 tisuća kuna što je državu izravno koštalo 1,3 milijuna kuna, sada bi država mogla platiti dodatne milijunske odštete po privatnim tužbama javnih ovršitelja. Naime, varaždinski sud prihvatio je nedavno tužbu jednog od javnih ovršitelja i sada će tim putem krenuti i drugi.
Dogodi li se to, državni bi proračun mogao biti olakšan za desetke milijuna kuna kao posljedica naprasnog ukidanja instituta javnih ovršitelja koji je započeo u prosincu 2011. kada je aktualni saziv Hrvatskog sabora prvo odgodio primjenu Zakona o ovrhama i javnim ovršiteljima, a zatim i ukinuo potonji institut. Za milijunske odštete na teret Državnog proračuna najodgovorniji su premijerZoran Milanović i ministar pravosuđa Orsat Miljenić – dvije osobe koje su imale najvažniju ulogu u ukidanju hrvatske javnoovršiteljske službe.
Primjer 2.
U prvoj godini vlasti Kukuriku koalicije, Institut za javne financije analizirao je financijsko poslovanje riječkog brodogradilišta “3. Maj” i otkrio frizirane rezultate koji umjesto gubitka od 761 milijun kuna prikazuju dobit od čak 2,2 milijarde kuna! Na taj je način tvrtka izbjegla sudbinu ostalih hrvatskih brodogradilišta – gubitaša, koja su prema naredbi iz Europske unije do 1. srpnja 2013. morala biti privatizirana ili otići u stečaj. Budući da je riječ o poduzeću od izuzetnog značaja za SDP-ovu izbornu utvrdu – Rijeku, procjenjuje se da bi gašenje brodogradilišta ugrozilo egzistenciju više od 39.000 ljudi, radnika, kooperanata i njihovih obitelji od kojih su veliki dio upravo glasači stranke na vlasti. Restrukturiranje, odnosno privatizacija, dovela bi do sličnog učinka s obzirom da bi otpuštanja prekobrojnih radnika bila neizbježna. Kako bi to spriječio, ministar financija Slavko Linić isposlovao je da država preuzme kreditne obaveze riječkog brodogradilišta pokrivene državnim jamstvima kao naknadu za ispražnjenu imovinu na pomorskom dobru. Šteta za državni proračun je bila 200-tinjak milijuna kuna.
Primjer 3.
Krajem 2012. aktualna je vlast poslala u stečaj tvornicu “Gredelj”, iako je u tom trenutku imala dogovorenog posla u vrijednosti od 150 milijuna kuna. Toliko su upravo iznosili dugovi “Gredelja” pa iako ni banke, a ni vjerovnici nisu željeli stečaj, Vlada Zorana Milanovića ga je provela i pri tomu ostavila bez posla čak 480 ljudi. Naodgovorniji za taj skandal bio je na kraju ministar Hajdaš Dončić čija je bila posljednja.
Primjer 4.
Sva smanjenja i rezanja u vrijeme vladavine Željka Jovanovića, prosvjetarima su iz džepa doslovce uzela oko 300 milijuna kuna. Iako još nije okončana nijedna tužba sindikata ili pojedinaca protiv ministra, njegova odgovornost za otimanje već stečenih prava je nesporna.
Primjer 5.
Upravni sud u Osijeku, ovih je dana poništio rješenje Ministarstva poljoprivrede iz 2012. godine o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer od 2013./2014. godine. To konkretno znači da bi ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina tužitelje, tvrtke Sladoranu i Viro, sada trebao obeštetiti s najmanje 97,5 milijuna kuna, koliko je dvije šećerane dosad stajala njegova odluka. Osim toga, Jakovina ju je donio i mimo odluke povjerenstva kojega je sam imenovao. Povećavši kvotu Tvornici šećera Osijek sa 58,9 na 67,5 tisuća tona, Viro i Sladoranu zakinuo je za čak 380 milijuna kuna u sedmogodišnjem razdoblju. Viro je tražio da se nacionalna kvota za šećer i u Hrvatskoj dodjeljuje prema pravilima i praksi EU po kojoj je isključivi kriterij proizvodnja u prethodnom višegodišnjem razdoblju, no Jakovina je mislio drugačije i sada će država zbog njegove samovolje morati platiti 100 milijuna kuna štete. Da je odgovornost ministra poljoprivrede neupitna svjedoči i njegova promptna reakcija u kojoj se pokušao oprati – ali bez uspjeha.
Ovakvih primjera ima na desetke. Dovoljno se sjetiti Linićevog diskrecijskog prava da oprašta dugove kome hoće bez jasno definiranih kriterija, čime su mnogi gospodarski subjekti u RH dovedeni u neravnopravan položaj, a država je ostala bez stotina milijuna svojih kuna. Pa štete u Milankinom resoru pa štete u zdravstvu itd., itd….
Sada je na potezu novi Glavni državni odvjetnik. Za većinu spomenutih primjera postoje već i kaznene prijave, tako da Cvitan sada samo treba čekati da “kukurikavci” siđu ili odu s vlasti. Tada više ni Milanović neće biti siguran. To je kao zakon spojenih posuda. Naime, svi ministri u Milanovićevoj vladi znaju kako eventualna ostavka ili bilo kakav raniji odlazak iz vlade automatski znači i otvaranje procesa protiv njih. I Remetinec.
Autor: Dražen Boroš/dnevno.hr
