IVAN MIKLENIĆ: Čas je za vlast stručnjaka
Već duže vrijeme na hrvatskoj političkoj sceni traje proces okrupnjavanja političkih opcija, koji je s jedne strane izazvan skorim izborima za Europski parlament, a s druge strane i sve gorim uvjetima života i djelovanja gotovo na svim društvenim područjima. Razumljiv je prvi povod okrupnjavanja ili sklapanja saveza, s obzirom na to da se u Europski parlament bira samo 11 predstavnika, no daleko je važniji razlog povezivanja srodnih političkih opcija nezadovoljavajuće stanje u društvu i potreba da se hitno počnu događati promjene sa stvarnim ciljem ostvarivanja općega dobra.
Premda u hrvatskom društvu i politici ima još uvijek previše totalitarnog i autoritarnog naslijeđenog mentaliteta – čak i u sredinama ili krugovima gdje se to nikako ne bi očekivalo – nužno je svjesno, bez ikakva oklijevanja, prihvatiti normalnu činjenicu pluralnosti pogleda i političkih opcija te se osloboditi svake mržnje i svakoga neprijateljstva. Žilavost političkog i ideološkog nasljeđa, te sve zlo koje ono označuje, a nažalost i oživljava, još uvijek snažno koči zaživljavanje temeljne suglasnosti da je pluralnost normalna i dobra i da je umjesto neprijateljstva i isključivosti normalno rivalstvo i natjecanje. Hrvatsko društvo bit će stvarno demokratsko društvo kad pluralnost (a to znači i sloboda izbora) ne će dovoditi u pitanje temeljno jedinstvo političke nacije i kad pluralnost kao sloboda izbora zaživi i u samim političkim strankama. Bolna je istina da je suvremeno hrvatsko društvo, unatoč očitoj činjenici da u njemu, osobito na javnoj sceni, nema relevantnog političkog ekstremizma, još uvijek u sebi duboko podijeljeno. Neosporno je da su u njemu još uvijek jake snage koje organizirano rade protiv općega dobra namećući svoje interese, no to ipak nije jedina razdjelnica premda bi samo to stvarno trebao biti kriterij za razlučivanje i nemirenje. Iznimno je velika odgovornost upravo na svim političkim strankama da u svojim redovima onemoguće sve one koji bi radili protiv općega dobra, da poštujući slobodu i demokratska načela ostvare jedinstvo te da iskustvo poštivanja slobode i demokratskih načela unesu u sve pore hrvatskoga društva.
Proces okrupnjavanja političkih opcija iznimna je prilika da se sve stranke i strančice svjesno oslobode i često maskiranog totalitarnog i autoritarnog nasljeđa i onih koji bi radili protiv općega dobra, da počnu ostvarivati puninu unutarnje slobode i demokratskih načela te da se odreknu prvenstva sebičnih grupnih, stranačkih interesa da bi bile sposobne stvarno služiti općemu dobru. Ne može služiti stvarnome općemu dobru hrvatskoga društva ni jedna politička opcija ili stranka ili koalicija koja u sebi ne onemogući one koji bi radili protiv općega dobra i koja ne razvije i zaživi slobodu i demokraciju, a činjenica je da brojne političke stranke još uvijek nisu spremne čak ni stvarno demokratski, po načelu jedan član – jedan glas, birati svoje vodstvo. Sadašnje funkcioniranje političkih stranaka po gotovo faraonskom obrascu izravna je i neizbježna propast i za same takve političke stranke, i za, što je još daleko važnije i teže, čitavo hrvatsko društvo koje sve više vegetira kao da je u njemu politika ostala bez ikakve moći za ostvarivanje dobra. Vlast na svakoj razini, pa i u političkim strankama, koja ima ne samo legalitet, nego i snažan legitimitet, ima moć i uživa i ulijeva povjerenje uvijek kad zagovara i služi legitimnim hrvatskim nacionalnim interesima, tj. općem dobru hrvatskoga društva i svih njegovih članova.
Proces okrupnjavanja političkih opcija, osim što je spor i dugoročan, osobito s obzirom na hitne potrebe i na krizu suvremenoga hrvatskoga društva, za sada je vrlo ranjiv, pa zaslužuju pozornost sve češći i sve glasniji pozivi da se što prije oblikuje privremena vlast stručnjaka, tehnička vlada, koja bi do redovitih parlamentarnih izbora učinila nužne iskorake i provela one najbitnije stvarne reforme, jer se od sadašnje Vlade u ostatku njezina mandata to više ne može očekivati. Da je potrebna tehnička vlada stručnjaka jasno je i po iskustvu što parlamentarni izbori, premda su sa sobom donosili promjene garnitura ljudi na vlasti, nisu donosili nikakvu bitnu promjenu. Izvjesno je da bi uspostavljanje tehničke vlade stručnjaka uz ostale blagodati omogućilo ili, bolje rečeno, prisililo relevantne političke stranke i koalicije da se najprije osposobe i ekipiraju za kompetentno upravljane državom i za saniranje sve strašnijih posljedica svekolike krize pa da se tek onda posvete borbi za zakonito osvajanje vlasti. Tehnička vlada stručnjaka morala bi također osloboditi sam izborni proces i vratiti moć biračima ne samo da stvarno biraju osobe koje bi trebale upravljati, nego i da mogu demokratski nadzirati djelovanje osoba koje su izabrali. Do sada su birači mogli samo za kaznu skinuti dotadašnju vlast, ali nisu mogli izabrati bolju vlast jer su bili prisiljeni birati stranačke ili neovisne liste koje nakon izbora i dobivanja vlasti gube svako stvarno značenje, osim što dio osoba s tih lista postaje tek u Hrvatskom saboru mašinerija za glasovanje, ali ne po savjesti, često ni po zdravoj pameti, nego po stranačkoj stezi. Prijelazna i privremena tehnička vlada stručnjaka omogućila bi i nužno potrebno vrijeme za demokratsko konsolidiranje, pozicioniranje i osposobljavanje političkih stranaka i novih saveza, nastalih u procesu okrupnjavanja, a omogućila bi i biračima da bez kažnjavanja ikoga biraju opciju za koju se nadaju da bi mogla služiti stvarnomu općemu dobru svih hrvatskih građana i države Hrvatske.
Ivan Miklenić/glas-koncila.hr
