Ionako već neprepoznatljivi HDZ želi se dokraja uništiti

O presudi stranci koja je nekoć stvorila Hrvatsku i o prijetećim medijskim reakcijama koje su nakon toga uslijedile

 

Kao što je poznato, jučer je na Županijskom sudu u Zagrebu izrečena nepravomoćna presuda kojom je HDZ proglašen krivim te mora platiti 29, 2 milijuna kn. Nakon što je presuda izrečena uslijedile su prve medijske reakcije, pri kojima je najzanimljivija ona od Vesne Pusić da ako pravomoćna presuda ostane nepromijenjena, da će to dovesti u pitanje funkcioniranje HDZ-a kao političke stranke te ona od novinara Davora Butkovića da je HDZ od danas i službeno kriminalna organizacija. Presudu HDZ-u i medijske reakcije za Portal HKV-a komentiraju dr. Branimir Lukšić, Đuro Vidmarović, dr. Damir Pešorda, Nenad Piskač, Marija Peakić Mikuljan i Mate Kovačević.

 

Prof. dr. Branimir Lukšić: Kolektivna krivnja?

Kao profesor prava smatram bitnim naglasiti, da je protupravno govoriti o kolektivnoj krivnji stranke, koja kao pravna osoba nema nigdje u svome statutu naznaku da se osniva zbog izvršenja nekog kaznenog djela. Tvrdnja da je HDZ, kao većinska politička stranka hrvatskoga naroda, kojoj hrvatski narod mora najviše zahvaliti svoju slobodu i državnu nezavisnost, tvrdnja da je ta stranka „kriminalna organizacija”, netočna je i klevetnička. Na autora ove klevete može se primijeniti stara poslovica, da onaj kome su gorka usta, ne može slatko pljunuti.

Što se tiče Vesne Pusić, toj bi se gospođi moralo reći da najprije pomete prag ispred svojih vrata, pa tek onda da se osvrće na tuđe pragove. Što je sa njezinim tvrdnjama, da je predsjednik Tuđman dijelio s Miloševićem Bosnu, ili da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH? Kako može gospođa Pusić, čija politička strančica nije nikada prešla izborni prag, imati u Vladi najvažniji portfelj, predstavljati Hrvatsku pred svijetom kao ministrica vanjskih poslova? Ili što je sa sudskim sporovima koji se beskonačno vuku, u koje su umiješani članovi njezine stranke? Ukratko, gospođi se Vesni Pusić može dobronamjerno savjetovati, da bi sebi učinila najveću uslugu, da o ovome predmetu ne govori ništa.

Glede Ive Sanadera može se reći sljedeće. Ako se pravomoćnom sudskom presudom on proglasi odgovornim za kaznena djela o kojima je riječ u nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi, on mora biti propisno kažnjen u skladu s tom pravomoćnom sudskom odlukom.

 

Đuro Vidmarović: Cilj je zabraniti rad HDZ-a

Vodstvo ne čini Stranku, već njezini članovi. Vodstvo čine ljudi s imenom i prezimenom. Oni mogu pogriješiti politički, ali i juridički. Ukoliko neki ljudi iz vodstva učine nešto protuzakonito, trebaju snositi osobnu odgovornost. Ovakva enmass presuda HDZ-u kao kolektivitetu s oko 200 000 članova je suprotna europskim pravnim normama. Ja kao član HDZ-a ne odgovaram za bilo kakav nezakoniti postupak moga predsjednika. Kao što niti moj sin ne može biti proganjan, ako sam ja učinio nešto protuzakonito.

Ovdje je riječ o presudi kojom se skrivaju politički ciljevi, a njih je javno obznanila liderica HNS-a, Vesna Pusić i trbuhozborac SDP-a, novinar Butković.. Politički ciljevi presude su sljedeći:

A) zabraniti rad HDZ-a, jer ako bi se to dogodilo onda na sceni ostaje samo SDP. Tada bi se mogao obnoviti jednopartijski sustav u varijanti novoga nekadašnjeg Socijalističkog saveza, budući sve druge stranke nemaju političku težinu i morale bi postati sateliti SDP-a. Dakle, ovom presudom, ako bi u ovome obliku bila konačna, krećemo u jednostranački sustav i legalizirano jednoumlje, s dekoracijama „da se vlasi ne dosjete”. A sve bi bilo lege artis.

B) ako se HDZ-e ne uspije zabraniti i zbrisati s lica zemlje, ovakvom se presudom može politički „nokautirati”, kako bi izgubio iduće izbore, jer će konačna presuda – gle čuda – biti izrečena neposredno prije parlamentarnih izbora.

C) ovakvom se presudom kani HDZ-u nanijeti politička šteta na predstojećim izborima za EU parlament. SDP i HNS su svjesni kako nemaju nikakve šanse zbog katastrofe koju su nanijeli zemlji i narodu na svim područjima. Za njih mogu glasovati samo jugobolesnici.

D) ovakva presuda, ako se ne ostvari nakana iz točke A) ima kao krajnji cilj, pretvaranje HDZ-a u marginalnu stranku, jer se vjeruje kako će ju napustiti članstvo, što je opet na duži rok, put u jednopartijski sustav.

E) ovakva će presuda unijeti u narod pomutnju i razdor. Umjesto da razmišljaju o padu standarda, nezaposlenosti i gušenju sindikalnih i demokratskih prava, građani će sada diskutirati o presudi. Mas-mediji će ih poticati na diskusije i potkurivati parbe.

F) ova presuda baca svjetlo na Sanaderovu ostavku i cijeli niz poteza i postupaka koje je činio. Hobotnica, čini se, ima glavu u inozemstvu, ondje gdje je Vesna Pusić išla na poslijediplomski studij.

Moje je mišljenje sljedeće:

1. Presuda će na kraju pasti jer je politički motivirana;

2. Članstvo neće napustiti HDZ;

3. Današnje vodstvo HDZ-a nema ništa sa Sanaderom i krugom oko njega. To su hrabri i časni ljudi. Među njima su i legende od poštenja, kao što je npr. Milan Kovač;

4. Ako se pokaže kao neophodno, odnosno ako će presuda biti onakva kakvu Hobotnica traži, svi ćemo dizati kredite kako bi isplatili harač. HDZ je stvorio ovu Državu. Bez njega ona se ruši i nestaje, odnosno može postati samo poniženi dio „Regiona”.

5. Svi ovi koji sada likuju, do jučer su cupkali oko Mesića i ponavljali njegovu mantru o „personalizaciji krivnje”, a sada im to ne pada na pamet, jer je plijen koji se želi dobiti, kolektivan. No pasaran!

6. Novi sastav Hrvatskoga sabora pod hitno će morati u Krivični zakon unijeti kategorije političke veleizdaje vitalnih državnih interesa, veleizdaje u sferi ekonomske politike i veleizdaje namjernim nanošenjem štete vitalnim interesima Države.

 

Dr. Damir Pešorda: Skandalozna, ali očekivana presuda

Presuda HDZ-u je skandalozna, ali očekivana. Naime, u hrvatskom političkom životu apsurd i skandal odavno su već postali norma. Slušajući neodmjereno našminkanu sutkinju kako čita presudu, borio sam se između dva podjednako snažna poriva: da gađam čimgod televiziju ili da prasnem u smijeh. Nikada nisam bio član HDZ-a, većina mojih tekstova o toj stranci kritički je intonirana, međutim bio bih slijep kada ne bih vidio kako se toj stranci već petnaestak godina pomno priprema eliminacija iz političkog života kao kazna što je u jednom trenutku s genijalnim Tuđmanom na čelu uspjela pomrsiti račune ”velikim igračima”.

Nevolja je što je ta stranka iznikla kao autentični izraz narodne volje u jednom trenutku, pa je i njezino demontiranje istodobno i ubijanje te narodne volje. Ipak, ne mislim da je kreatorima političke sudbine Hrvatske u cilju potpuno uništiti HDZ, naprotiv potreban im je osramoćeni, disciplinirani HDZ, kondicioniran na nekih 15 – 20% udjela u biračkom tijelu. Takav HDZ ne bi bio prijetnja prevlasti anacionalnih struktura u zemlji, a onemogućavao bi uspostavljanje neke nove snage na načelima izvornog HDZ-a, to jest načelima obrane autentičnih nacionalnih interesa.

Što se tiče izjave Vesne Pusić i komentara Davora Butkovića, nema se tu što posebno komentirati, riječ je o osobama koji su relativno važni akteri tog projekta detuđmanizacije, no nipošto i njegovi kreatori. Stoga su i njihove reakcije na presudu očekivane. Ipak, u izjavi ministrice Pusić, s obzirom da je predstavnica aktualne vlasti, može se iščitati i određena prijetnja, što se kosi s demokratskim običajima.

No posljednju riječ još uvijek ima narod, a uskoro su izbori za Europarlament, zatim predsjednički i konačno parlamentarni, dakle narod može učiniti to da riječi Vesne Pusić postanu potpuno irelevantne, dok čitatelji tiskovina mogu irelevantnim učiniti komentare Davora Butkovića. Ukoliko se to ne dogodi, bit će da imamo vlast kakvu zaslužujemo i novine kakve zaslužujemo.

 

Nenad Piskač: Presudom se pokušava instalirati tzv. demokratsko jednoumlje

Jučerašnjom nepravomoćnom presudom HDZ-u ostvarila se prijetnja Partije kad je tu stranku još prije prvih demokratskih izbora ocijenila „strankom opasnih namjera” (Račan) a potom i „zločinačkom organizacijom” (Jovanović), kako bi ju se eliminiralo iz političkoga života i udaljilo od zaštite i promicanja hrvatskih nacionalnih interesa.

Glavni krimen HDZ-a jest činjenica da je pod njezinim vodstvom srušen jednopartijski totalitarni komunistički režim, bratstvo i jedinstvo, JNA i što je Hrvatska pod njezinim vodstvom obnovila svoju punu državnost. To, međutim, nije dovoljno za likvidaciju središnje nacionalne stranke, pa je bilo potrebno iznutra napraviti cirkus. I napravljen je po starom receptu poznatom iz grčke kulture.

Do presude opasnoj namjeri je stoga došlo i zbog toga što je poslije Tuđmana na vrh HDZ-a instaliran Trojanski Konj kojega se, dok je vladao i provodio političku korupciju, slavilo kao zlatno tele, premda je stranku detuđmanizirao do razine temeljnih ogranaka, premda je državnu politiku pretvorio u cjelodnevni školski boravak za pisanje domaćih uradaka i premda je Hrvatice i Hrvate zadužio „po glavi stanovnika” do razine još nerođenih.

Zbog tih zasluga, shvaćenih kao olakotne okolnosti, Trojanski Konj dobio je samo devet godina za političku korupciju, premda nije jasno je li se političkom korupcijom bavio kao šef stranke ili šef vlade. Kako je tijekom počinjenja kaznenoga djela bio i jedno i drugo, onda je pitanje tko je u sudbenom procesu od odgovornosti oslobodio njegovu koalicijsku vladu a optužio i osudio samo stranku.

Za kaznena djela odgovaraju počinitelji. Ako je počinitelj u trenutku počinjenja kaznenoga djela bio šef hadezea, koji je provodio politiku esdepea, to ne znači da su svi hadezeovci sukrivci za njegovu političku korupciju. U suprotnom to bi značilo sljedeće: Ako je počinitelj u trenutku počinjenja kaznenoga djela bio i predsjednik vlade, a bio je, onda su sukrivci i koalicijski mu partneri i u konačnici svi građani, u najmanju ruku svi porezni obveznici koji su plaćali rad vlade hadezeova Trojanskog konja.

Presudom se pokušava instalirati tzv. demokratsko jednoumlje, a višestranački sustav pretvoriti u sustav jedne partije s nekoliko frakcija. S ovom presudom još se jednom pokušava onemogućiti HDZ na sljedećim državnim izborima i utjecati na budući izborni rezultat, jer bi presuda pravomoćnom mogla postati baš u trenutku sljedećih državnih izbora, kao što je i proces protiv stranke počeo baš u trenutku prethodnih državnih izbora.

Sumnjam da će presuda iznutra provjetriti i rehabilitirati HDZ koji si je dopustio predsjednika koji ju je odveo na rub propasti, ali to mu je jedini put ako se hoće vratiti svojim izvorištima i političkoj sintezi svojega utemeljitelja i otresti se tereta što joj je na leđa natovario Trojanski Konj po preporuci Partije i dinamici Bajića. Ako se HDZ ne provjetri, tko jamči biračima da danas ili sutra ne će opet na državnoj razini podmetnuti nekoga novoga trojanca, više ili manje sklonoga političkoj korupciji?

 

Marija Peakić Mikuljan: Boljševički zaključci

Stvar je prozirna: pokušali su u Haagu dovesti u pitanje Domovinski rat i Oluju, a državno vodstvo na čelu s predsjednikom Tuđmanom na međunarodnom sudu proglasiti zločinačkom organizacijom, pa kad to nije uspjelo sada pokušavaju kriminalizirati stranku koja je stvorila tu njima tako nepodnošljivo mrsku državu.

Smiješno je na osnovu jedne afere, u kojoj se kompromitiralo nekoliko pojedinaca, donositi ovakve boljševičke, u osnovi glupe zaključke…

Pa, molim Vas, takve, čak i neusporedivo veće afere, potresaju mnoge europske i druge zemlje diljem svijeta i sve se to rješava u okvirima zakona. Nikom ne pada na pamet da stigmatizira i traži isključenje iz političkog života nekakve republikance ili demokrate u SAD samo zato što među njima ima i ljudi koji baš ne blistaju u moralnoj čistoći, osobito kad se radi o novcu…

 

Mate Kovačević: Staljinistička presuda

O politički montiranoj presudi Županijskoga suda najbolje govori činjenica da su u vrijeme njezina izricanja iz države pobjegli svi čelni ljudi izvršne i zakonodavne vlasti – premijer Milanović u Australiju, Vesna Pusić koja ga mijenja na čelnom mjestu Vlade u Čile, a predsjednik Sabora Josip Leko u Nizozemsku. Koliko je riječ o nelogičnoj presudi, nezakonitoj i protupravnoj presudi govori čak i činjenica da je bivši premijer Ivo Sanader osuđen bez materijalnoga dokaza i to samo na temelju iskaza troje Uskokovih svjedoka. Vjerojatno ucjenjenih.

Čak se ni anglosaksonsko pravo ne temelji samo izjavama svjedoka, nego uz njih za osuđujuću presudu traži “leš”, kojeg ni u Sanaderovu slučaju Državno odvjetništvo nije moglo pronaći. U presudi HDZ-u riječ je o još većoj sudbenoj lakrdiji. Naime, sama činjenica da protiv stranke nitko nije podnosio prijavu, sve i kad bi bila riječ o možebitno nezakonitim radnjama, savjestan i hrabar sudac nikad ne bi mogao donijeti takvu presudu.

Radi se očito o političkoj presudi, kojom sadašnja vrhuška želi iz političke arene izbaciti stranku, koja je svojom politikom stvorila i obranila hrvatsku državu. Državu kojoj su se toliko protivili njezini sadašnji upravljači. Ono što zapravo nije uspjelo Carli del Ponte i njezinim britanskim sponzorima, realizirano je sadašnjom osuđujućom presudom u Zagrebu. Tu političku dimenziju presude ne skriva ni sadašnja minisrica vanjskih poslova Vesna Pusić, što je vidljivo iz njezine čileanske poruke.

Dakle, riječ o čisto staljinističkom postupku, koji možda nije toliko bio svojstven samom Staljinu, koliko njegovu dvojniku, jugoslavenskom satrapu Josipu Brozu Titu. Strukture koje stoje iza ovakve presude napokon su došle na svoje, jer im presuda mlade, neiskusne i ucjenjive sutkinje, omogućuje daljnje vođenje javne kriminalizacije cjelokupnoga hrvatskoga nacionalnog pokreta. To je pak vidljivo iz pojedinih novinskih komentara.

Njih pak nema potrebe komentirati jer su upravo oni bili temeljni oslonac Sanaderove politike. Drugo je pak pitanje zašto Uskok i Državno odvjetništvo ne uđu u sustav njihova poslovanja, načina financiranja i golemih plaća dok istodobno državi duguju oko milijardu kuna. Ta svota je neusporediva sa svotom za koju je osuđen nekadašnji njihov politički miljenik Ivo Sanader.

Presuda pak je pokazatelj u kakvom se stanju nalazi hrvatsko pravosuđe, što nije nikakva novost jer se još iz niza progona i presuda hrvatskim braniteljima jasno vidjela njegova “neovisnost” i logično prosuđivanje.

Davor Dijanović/hkv.hr

 

Odgovori

Skip to content