Evoluciju i darvinizam trebalo bi izbaciti iz hrvatskih škola
Kao filozof mogu reći da se u pogledu osude materijalističko-neodarvinističke koncepcije prirode dobrano slažem s Thomasom Nagelom.
Tkogod se od osamostaljenja Lijepe naše usudio nešto reći i napisati protiv evolucije i darvinizma, pa čak i društvenoga darvinizma, u pravilu je odmah okarakteriziran kao teški nazadnjak, primitivac, zatucani katolik i pristaša reafirmacije mračnoga srednjovjekovnog svjetonazora. U svojim kolumnama sam u protekle tri godine često upozoravao da u hrvatskim medijima u zadnjih desetak godina dominiraju zastarjele, otrcane teorije materijalističkoga fizikalizma i neodarvinizma koje plaćenici mogula Ninoslava Pavića predstavljaju hrvatskoj javnosti kao najnovija znanstvena dostignuća. Riječ je uglavnom o stavovima i gledištima osoba okupljenih oko anglo-američkoga pokreta »Brights« koji zagovara i promiče pozitivističku prirodno-znanstvenu sliku svijeta, zasnovanu primarno na neodarvinizmu i emergentizmu, nauku o transformaciji jednostavnih bića u složenije, pa sve do onih koja su obdarena sposobnošću svijesti i razuma. »Brightovci« pokušavaju svoj ateistički svjetonazor nametnuti kao univerzalni i nastoje ovladati uglednim pozicijama u društvu od sveučilišnih katedri do politike i medija. Među najutjecajnijim treba svakako spomenuti britanskoga teoretičara evolucije Richarda Dawkinsa, koji je u Yutarnjem listu zastupljen u rangu opjevane Severine i nenadmašne Vesne Pusić.
Ovih dana sam zamolio vlasnicu Naklade Jurčić da od izdavačke kuće Oxford University Press zatraži autorska prava za prevođenje na hrvatski jezik knjige američkoga filozofa Thomasa Nagela “Mind and Cosmos: Why the Materialist Neo-Darwinian Conception of Nature Is Almost Certainly False” (“Duh i kozmos: Zašto je materijalističko neodarvinističko poimanje prirode gotovo sigurno pogrešno”). Iz samoga podnaslova knjige razvidno je zašto je ovo filozofsko djelo postalo bestseller neposredno nakon objavljenja u listopadu 2012. godine. Primjerice njemački prijevod, objavljen uoči Božića prošle godine kod nakladnika Suhrkamp oborio je sve rekorde prodaje znanstvene knjige dosegavši u tri mjeseca pet izdanja. Najuglednije njemačke dnevne novine Frankfurter Allgemeine u recenziji Nagelove knjige Nagela proglašavaju najvećim živućim filozofom te napominju da bi u Njemačkoj, upravo zato jer Nagel zagovara Hegelov model objektivnoga idealizma, trebalo otvoriti mogućnosti alternativnoga nauka u srednjim školama u odnosu na onaj koji dominira danas, materijalističko neodarvinistički. Je li Nagel doista za sva vremena pokopao neodarvinizam i materijalistički fizikalizam? U čemu je zapravo umijeće njegove argumentacije?
Thomas Nagel je rođen 1937. godine u Beogradu. Teško je reći, kako bi izgledao životni put ovoga filozofa da nacisti nisu 1941. godine osvojili Beograd i da Srbija nije postala prva europska država koja se proglasila “Judenfrei”. Nagelov je otac Walter odmah nakon okupacije emigrirao u Sjedinjene Američke Države. Thomas Nagel je studirao filozofiju na sveučilištima Cornell i Oxford, a doktorirao 1963. godine kod Johna Rawlsa na harvardskom sveučilištu o pojmu altruizma. Na sebe je prvi put svratio pozornost filozofske javnosti nakon objavljivanja članka od 20-ak stranica “What is it like to be a bat?” (“Kakav je osjećaj biti poput šišmiša?”, 1974.). Koliko god mi pokušavali biološki i genetski analizirati šišmiša, nikada nećemo moći objasniti što se događa u mozgu šišmiša kada obavlja složene radnje koje obavlja.
Sama napomena u Predgovoru knjige “Mind & Cosmos” zavrjeđuje pozornost jer zahvaljuje brojnim uglednim stručnjacima iz različitih znanstvenih područja, uz završnu napomenu, da se nada da ih neće dovesti u neugodnu situaciju što ih spominje. Nagel piše jasno i razumljivo, otvoreno i bez okolišanja. Glavna poruka njegove knjige glasi: slika svijeta koju nam nude prirodne znanosti: fizika, evolucijska biologija, medicinske neuroznanosti trebala bi biti točna, pouzdana i sigurna. Nažalost, to nije slučaj jer ljudski um u njoj ne nalazi svoje adekvatno mjesto, pogotovo ne u svijetu gdje dominira materijalističko-neodarvinistička slika svijeta koja je supstancijalno pogrešna. Nagelov odgovor je plauzibilan: ljudske kognitivne sposobnosti, kreativnost ljudskoga duha, sposobnost zasnivanja morala i intrinzičnih moralnih vrednota ne može se reducirati na materijalistički fizikalizam i prirodne zakone koji njime vladaju. Za Nagela, koji je deklarirani ateist, ne postoji objašnjenje kako je priroda stvorila tako nešto uzvišeno kao što je ljudski duh, posebice ljudski um, a materijalistički darvinizam nam nudi neprihvatljiva objašnjenja po kojima smo pedeset posto identični s muhom u pogledu analize DNK-a. Znanstveni pogled na svijet tzv. emergentizam koji pokušava objasniti nastanak organske materije iz neorganske, postupni prijelazni razvoj jednostavnih molekularnih bića u složenija i savršenija bića ostaje nemoćan pred objašnjenjem pojma svijesti. Posebnoj kritici je podvrgnuta evolucijska razvojna biologija, tzv. “evo-devo”, zbog svog pokušaja holističkog objašnjenja života. Sva takva znanstvena objašnjenja ostaju po Nagelovu sudu bespomoćna i beskorisna u pokušaju da se objasni fenomen djelovanja ljudskoga uma, svijest i samosvijest. Činjenicu da smo svi mi bića koja razmišljamo, analiziramo mogućnosti djelovanja, osmišljavamo svoj život, uspostavljamo sustav moralnih vrijednosti, motiviramo jedni druge da budemo moralni, nije moguće objasniti neodarvinističkim, materijalističkim konceptom znanosti.
Na najobičnijem primjeru stabla možemo objasniti kako je darvinističko-materijalističko objašnjenje nedovoljno. Putujemo li primjerice od Dubrovnika prema Splitu ili Mostaru i zastanemo u mjestu Trsteno. Stabla koja opazimo u najstarijem arboretumu na svijetu, vjerojatno će u vrijeme ljetnih vrućina sa stajališta percepcijskog objašnjenja opaziti muhe i cvrčci, gušterice i zmije, mačke i psi. U čemu se razlikuju opažaji stabla kod svih navedenih bića u odnosu na čovjekovo opažanje? Čovjek je jedino biće koje može konstatirati “Ovo je stablo”. Mačke i psi će zbog paklene vrućine leći pod stabla kao i turisti, ljubitelji životinja. Ali će samo needucirani banauzi, poput barbara u Domovinskom ratu isprobati najnovije modele sofisticiranih motornih pila Stihl na maslinovim stablima, starim dvije tisuće godina. S neodarvinističkoga gledišta nema nikakvog moralnog opravdanja koje bi priječilo da najsuvremeniju pilu isprobamo na najstarijem stablu.
Što bi trebala biti alternativa materijalističkom naturalizmu i njegovoj darvinističkoj aplikaciji u biologiji? Nagel smatra da se biologija kao znanost koja objašnjava nastanak života ne bi smjela zadovoljiti naturalističkim objašnjenjem svijeta nego bi trebala dati odgovor na pitanje kako razumjeti prirodu kao sustav koji je sposoban stvoriti nešto poput ljudskoga duha. Ima li priroda također dušu, odnosno, je li naš kozmos prožet dušom kao što su mislili Platon i Plotin, je li Hegelov panlogizam ispravniji kao pogled na svijet od materijalističkoga darvinizma? Nagelov odgovor na ova pitanja je afirmativan.
Kreacionisti i zagovrnici inteligentnoga dizajna koji zagovaraju da je kozmos i život u njemu nastao kao rezultat Božje intervencije, pri čemu je čovjek kruna stvorenja, otvaraju šampanjac diljem svijeta u čast najpoznatijeg ateista na svijetu koji je dokazao koliko je apsurdna neodarvninistička slika svijeta. Posebno pohvalnu recenziju o najnovijoj Nagelovj knjizi napisao je Alvin Plantinga, ponajbolji stručnjak za filozofiju religije s američkog, katoličkoga sveučilišta Notre Dame, posebice jer je u pobijanju neodarvinističkoga materijalizma koristio argumente koje je izložio veliki zagovornik dokaza dizajna Stephen C. Meyer u svojoj knjizi “Signature in the Cell: DNA and the Evidence for Intelligent Design” (“Potpis u stanici: DNK i evidentnost inteligentnog dizajna”). Nagel je u svojoj recenziji za newyorški The Times Literary Supplement ovu Meyerovu knjigu proglasio 2009. godine najboljom knjigom godine, primarno zbog kritike neodarvinizma.
Ne bih se sada htio spuštati na razinu Željka Jovanovića – kako lijepo reče popularni Milijan Brkić, zvani Vaso – ali kao filozof mogu reći da se u pogledu osude materijalističko-neodarvinističke koncepcije prirode dobrano slažem s Thomasom Nagelom. U tom kontekstu uoči najveće kršćanskog blagdna Uskrsa brojni bi se katolici u Hrvatskoj trebali ozbiljno zamisliti i zapitati hoće li i ubuduće tolerirati da im djeca u školama i dalje bubače darvinističko objašnjenje nastanka života koje je, kako rezolutno reče Thomas Nagel, pogrešno i neprihvatljivo. A darvinizam je posebno poguban ako se njegove glavne ideje primjene na društvo i moral u cjelini pa dobijemo društveni darvinizam kao novi oblik univerzalne sekularne religije.
Autor: Jure Zovko/dnevno.hr
