HOĆE LI MI BOG IKADA OPROSTITI?
Hoće li mi Bog ikada oprostiti? – često pitaju skrušena srca.
Bog Otac milosrđa po smrti i uskrsnuću svoga Sina Isusa Krista, u sili Duha Svetoga oprašta svaki grijeh po svećenikovim riječima: „I ja te odrješujem od grijeha tvojih!“ Susret s milosrdnim Bogom završava riječima: „Idi u miru, Bog ti je otpustio grijehe!“ Često ljudska savjest koju je grijeh opteretio zlom i krivicom čak i nakon sakramentalnog oproštenja ne nalazi mir. Bog je oprostio, ali posljedice su grijeha još uvijek na pameti. To su lažne krivice, skrupule. Isus nas poziva da povjerujemo Ocu koji je uvijek spreman praštati jer je Božansko milosrđe najveće Božje svojstvo.
Možemo si pretpostaviti da je Toma apostol također osjećao grižnju savjesti zbog svoje odsutnosti. Sumnjičavo postavlja pitanja svjedocima Isusova dolaska prvoga dana kada je Isus uskrsnuo. Pun je nedoumica. Želi staviti svoj prst u Isusove rane, tek onda će povjerovati. Isus mu to ne zamjera, nego ga promatra s ljubavlju i milosrđem: Toma Ga gleda. Promatra njegove probodene ruke i noge. Svoj pogled ne može odmaknuti od rane na Isusovom boku. Izgovara riječi pune pouzdanja, sada vjeruje: „Gospodin moj i Bog moj!“ Čuje Isusov glas:
“Toma, blaženi, koji ne vidješe, a vjeruju!“ To je glas Dobroga pastira, koji pruža svoje probodene ruke prema svome djetetu.
Uskrsnuli Isus stoji i kuca na naša vratima (Otk 3, 20). Isusove rane nisu nestale nakon njegova uskrsnuća. U Njegovim ranama je naše zdravlje i naše iscjeljenje (Iz 53,5). Gledajmo ga probodenoga i uzdignutoga na križu (Iv 19,37). On čini sve novo. Isus vraća nevinost nakon svakoga grijeha. Prepustimo se njegovoj dobroti. Gospodin želi da se u svakom srcu ori vapaj: „Isuse, ja se uzdam u Tebe!“ Najveća je pljuska za Boga ljudsko nepovjerenje.
Isus je uskrsnuo dok je bila noć. Svojim je učenicima došao kada je bila večer. On koji je svjetlost svijeta (Iv 8, 12) raspršuje svaku noć grijeha i nepouzdanja u Boga. Isus Krist je došao noću sestri Faustini kako bi proglasio pobjedu Božjeg milosrđa nad svijetom i u ljudskim dušama. Sestra Faustina svjedoči da je Isus došao kod nje. Bila je noć, ali Isus je svjetlo. Imao je bijelo ruho. Držao je uzdignutu ruku gore, kao što svećenik blagoslovi i oprašta grijehe. Drugom je rukom ukazivao na svoje srce, na ranu na prsima iz koje su izlazile zrake. Isus sâm pojašnjava značenje zraka: „Obje zrake znače krv i vodu. Bijela zraka označuje vodu, koja opravdava duše. Crvena zraka označuje krv, koja je život duša… Ove dvije zrake izvirale su nekoć iz dubina Mog milosrđa, kad je koplje otvorilo moje umiruće srce na križu.“ (DSF 299) Sam je Isus zahtijevao da Faustina naslika taj prizor. Sam je Gospodin izdiktirao krunicu Božanskoga milosrđa. Teško su povjerovali svećenici, poglavari i ostali ljudi sestri Faustini dok im je govorila o svom mističnom susretu s milosrdnim Isusom. Držali su je bolesnom. Međutim, Bog se proslavio, papa Ivan Pavao II. proglasio je prvu nedjelju nakon Uskrsa svetkovinom Božanskog milosrđa prema želji samoga Isusa. Isus je rekao da ova svetkovina dolazi iz nutrine Njegova milosrđa i potvrđena je dubinama Njegova milosrđa. Od mladih nogu Ivan Pavao II. širio je pobožnost Božanskom milosrđu. Njegova se smrt i datum kanonizacije povezuju upravo s tom svetkovinom.
Isus nas poziva da se njemu vratimo i da promatramo njegove rane u kojima je naše iscjeljenje. Zar je njegova smrt na križu bila uzaludna? On nas je pomirio s Ocem. Svojim učenicima je dao dar Duha Svetoga da mogu opraštati grijehe u njegovo ime. Svojoj Crkvi daruje također dar mira. Isus je došao grešnicima, bolesnima da im vrati duhovno i fizičko zdravlje (Lk 4,14-21). Mnogi su crkveni oci pisali o božanskom milosrđu, koje je najveći i najučinkovitiji lijek protiv bolova ljudskoga bića i srca. Sve naše sumnje stavimo pod mlaz vode i krvi, koje su potekle iz Isusova boka. Sveta Faustina poručuje da svaki čovjek zaroni u Božju ljubav i tek će onda shvatiti Božje bezgranično milosrđe. Božansko milosrđe je za nas grešnika poruka koja oslobađa vraćajući svakoga u trenutak smrti i Isusova uskrsnuća. Tu je izvor slobode iz kojeg se možemo napiti vode žive (Iv 4; 7, 35-37). Možemo biti sigurni da nam je Bog oprostio. Toma se odmah bacio pred Isusa u gesti ljubavi. Tako i Marija Magdalena kojoj je Isus oprostio grijehe. Tu smo i mi. Dovoljno je doći Isusu s čežnjom u srcu. Tako ćemo opisati molitvu. Predanoj duši Gospodin nikada neće odbiti svoje milosti. Naučimo moliti krunicu Božanskoga milosrđa: „Po Njegovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelome svijetu!“ Ona je toliko snažna, daruje oslobođenje i mir, uvodi u Božje srce. Bog uvijek oprašta, jer njegovo je milosrđe neizmjerno.
Izvor: medjugorje-info.com
