HRVATSKI KIPAR ČIJA JE BOGORODICA S DJETETOM “ČUVALA” GROBOVE DVAJU SVETACA
IVAN DUKNOVIĆ IZ VINIŠĆA – HRVATSKI KIPAR ČIJA JE BOGORODICA S DJETETOM “ČUVALA” GROBOVE DVAJU SVETACA
Kameni reljef Bogorodice s Djetetom koji je napravio hrvatski renesansni kipar Ivan Duknović iz Vinišća “čuvao” je grobove dvaju budućih svetaca: pape Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.
Malo ljudi u Hrvatskoj zna za Ivana Duknovića, velikoga hrvatskog kipara koji je napravio vrhunska renesansna umjetnička djela te radio za mnoge svjetske velikane. Njegovo remek-djelo ‘Bogorodica s Djetetom’ resilo je u kripti vatikanske bazilike grobove dvaju budućih svetaca – pape Ivana XXIII. i pape Ivana Pavla II.
Papa Ivan Pavao II. često se molio na grobu Ivana XXIII. iznad kojeg se nalazio Duknovićev kameni reljef Bogorodice s Djetetom, te s dva anđela.
Slika 2. Papa Ivan Pavao II. često se molio ispred grobnice pape Ivana XXIII. Iznad koje se nalazio Duknovićev kameni reljef Bogorodice s Djetetom
Video koji prikazuje papu Ivana Pavla II. kako se moli ispred grobnice pape Ivana XXIII:
Poveznica -> http://youtu.be/NnkPzkedTF4
Kasnije, po izričitoj želji Ivana Pavla II., Duknovićeva Bogorodica čuvala je i njegov grob.
Slika 3. Duknovićev kameni reljef Bogorodice s Djetetom „čuvao“ je grob i pape Ivana Pavla II.
Ivan Duknović (Ioannes Dalmata) rodio se na brdu zvanom Orihovica (Oriovica) u lijepom hrvatskom ribarskom mjestu Vinišću oko 1440. godine. Rodna kuća mu je bila blizu kamenoloma Voluje iz kojih se uzimao kamen za trogirsku katedralu kojoj se dive generacije. Zanat je vjerojatno počeo učiti kod svoga oca, protomajstora Stjepana, koji je bio graditelj zvonika trogirske katedrale. Svoju je umjetničku izobrazbu Ivan nastavio u Italiji. Kao njegova rana ostvarenja prepoznaju se dva monumentalna portala na Palazzo Venezia u Rimu te razvijene skulpture završnoga dijela pročelja crkve sv. Jakova u Vicovaru kraj Tivolija.
Petnaestak godina tijesno surađuje s A. Bregnom i Minom da Fiesoleom. S prvim umjetnikom izrađuje oko 1466. u crkvi Santa Maria sopra Minerva grobnicu kardinala G. Tebaldija, oblikujući lik pokojnika na sarkofagu i veći dio dekora s tzv. “puttima” (malim anđelima).
Od 1475. do 1477. godine radio je na grobnici tadašnjeg pape Pavla II. koja se nalazi u vatikanskim Grottama.
Oko 1485. Duknović odlazi na dvor kralja Matije Korvina u Ugarsku i tu proširuje tematiku rada. Premda su mu tamošnja djela stradala već u provalama Turaka, figuralna fontana Herakla s lernejskom hidrom i kruna zdenca iz kraljevske vile u Višegradu te reljefna pala oltara iz pavlinske crkve u Diosgyoru potvrđuju njegovu visoku vrsnoću.
Zaslužan za prenošenje likovnih spoznaja talijanske renesanse na Dunav i unaprjeđivanje tamošnje umjetnosti, Duknović je dobio plemićki naslov i feud s dvorcem Majkovec u Hrvatskoj. Smatra se da je portretirao uglednike iz humanističkoga kruga, te mu pripisuju niz plitkoreljefnih portreta po europskim muzejima, uključujući fragmente nadgrobne ploče biskupa Baratina, čuvane u Zagrebu.
Održavajući trajne veze sa zavičajem, Duknović se čvršće potvrdio u Trogiru. Osim kipova u renesansnoj kapeli gradskoga zaštitnika sv. Ivana, kao remek-djela iz vrhunca stvaralaštva, te sv. Tome sa znakovima staračke sustalosti, opus mu je dopunjen kipom sv. Magdalene iz franjevačkog samostana, portalom palače Cipiko, lunetom s grbom obitelji Cega, te grbom s klesarskim priborom. To su ujedno i najbolja djela zrelorenesansnoga kiparstva u nas.
Pripremio: Krsto Orlić
