NINO RASPUDIĆ: Antikršćanski ekspres u kuku-lele Hrvatskoj
Nino Raspudić: Za ovu vlast spomenuti Bibliju jednak je grijeh kao citirati Mein Kampf
Dežurni čuvari sekularizma su na nogama. Novoizabrani, 83. rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, u prvoj izjavi za medije, među ostalim, rekao je kako se “moramo vratiti biblijskim vrijednostima koje su u Hrvatskoj zanemarene, a na kojima se temelji Europa”. Ekspresno formirana antiteistička narodna fronta izbacila je dio o Europi pa je s pola Borasove rečenice o biblijskim vrijednostima počela mahati toliko da bi netko neupućen pomislio kako su ti, u Hrvatskoj u svim sferama dominantni, sekularni fundamentalisti konačno dobili konkurenta, vjerskog fundamentalista koji želi uvesti teokraciju na Zagrebačko sveučilište. U slučaju opreznog i pomirljivog Borasa to nipošto ne stoji. Znaju to i oni, ali nije loše preko režimskih medija novog rektora na startu ustrašiti, a javnost podsjetiti na to što se smije, a što ne smije spominjati u kuku-lele Hrvatskoj, kako ne bismo zaboravili tko ovdje ima kulturnu hegemoniju, unutar koje je spominjanje Biblije jednak grijeh kao citirati Mein Kampf.
Umjesto da se nakon provedenih izbora raspravljalo o programu novog rektora Zagrebačkog sveučilišta, čelnika važne institucije u sklopu koje studira 65.000 studenata, priča se opet svela na već viđene ideološke obrasce. Ono što je započeo posrnuli Vladin jutarnji bilten, nastavilo je nekadašnje Sanaderovo riječko tiskovno mezimče na umoru, objavljujući nebulozne kritike tamo gdje je i u sklopu najfleksibilnije interpretacije jasno da je Boras mislio na općeljudske vrijednosti, a ne na fundamentalističko primjenjivanje svakog slova, rečenice ili postupka biblijskog aktera, pukim prenošenjem iz tadašnjeg konteksta u današnji hrvatski. Vladin jutarnji bilten đonom je krenuo na novog rektora preko farmaceuta dr. sc. Pavla Močilca, člana udruge Protagora, profesionalnog nevjernika koji javnosti gura pod nos svoj ateizam kao Mamić rolex.
Močilac izvlači selektivno sve pasuse iz Biblije koji bi eto bili nezgodni u doslovnoj primjerni na reformu sveučilišta, nastupajući iz perspektive emancipiranog, prosvijećenog, nenasilnog subjekta 21. stoljeća. O toj tankoćutnoj, sekularnoj dušici, punoj ljubavi i razumijevanja različitosti, svjedoči komentar o političkim neistomišljenicima koji je u rujnu prošle godine Pavle Močilac ostavio na Facebooku. Izbornu konvenciju utemeljitelja HDZ-a prokomentirao je ovako: “Trebalo je na tu konvenciju doći sa šmajserom, bojnim otrovom, bombom, eksplozivom… pobit govna i gotova stvar.” Jedan drugi gorljivi ateist, žrtva istresanja kante, stravičnog zločina zbog kojeg je pokrenuta istraga i angažirane policijske snage razmjerne istrazi o ubojstvu Kennedyja, pisao je u kolumni na istom tonu kako bi članove te stranke trebalo skupiti na Maksimiru pa “malo prošarati mitraljezom”.
Razumljivo mi je da netko za HDZ-ovce u kolumni ili komentaru napiše da su lopine, licemjeri ili da nam se gade, ali ovakve javno iskazane fantazije dežurnih moralista i sekularnih maćuhica pokazuju da se, kad bi imali na raspolaganju mitraljez ili šmajser i ovlasti uporabiti ih, oni ne bi puno dvoumili.
Ako gospodu koja su samoproglašeni glasnogovornici 4% ateista i agnostika u Hrvatskoj vrijeđa Borasovo spominjanje biblijskih vrijednosti, trebali bismo biti dosljedni u zaštiti njihove sekularne tankoćutnosti. Trebalo bi prestati govoriti o tri i pol stoljeća sveučilišta u Zagrebu jer to znači pozivanje na 1669. godinu kada sveučilišni studij osnivaju isusovci, za koje možemo opravdano sumnjati da su bili nadahnuti kontrarevolucionarnim, biblijskim vrijednostima. Umjesto tih fašistoidnih temelja (jer svi znamo da su neki likovi u Bibliji postupali politički nekorektno iako nisu imali šmajser, bojni otrov, bombu i eksploziv), treba staviti da je Zagrebačko sveučilište osnovano 1945. ili možda 2012. kad je počeo Jovanovićev mandat. Moglo bi se proglasiti i da to sveučilište još nije osnovano, već da je u osnivanju i da će se potpuno utemeljiti kada ga se do kraja sekularizira, tj. kada ga zauzmu plenumi Močilčevih istomišljenika ili privatizira EPH-ov gazda.
Jednako je neprihvatljiva, jer vrijeđa humanističke i znanstvene ideale na kojima se treba temeljiti sveučilište 21. stoljeća, tvrdnja da je otac hrvatske književnosti Marko Marulić, jer je poznato da u najpoznatijem djelu “Judita” dotični klerikalac obrađuje biblijski motiv. Starohrvatsku sakralnu arhitekturu bi trebalo prestati proučavati kao dio baštine jer diskriminira ateiste i agnostike. U duhu sekularizma koji promiču režimski mediji naš najvažniji institut ne bi više smio nositi ime svećenika Ruđera Boškovića. Trebalo bi naći i nova, sekularna imena za lokalitete kao što su Sveti Martin, Sveti Križ Začretje, Sveti Ivan Zelina, Sveti Duh. Zagrebački kvart Svetice, u kojem živim, trebalo bi preimenovati u Sekularice, Križevce u Frljićevo, a tunel Sveti Rok treba se zvati Sekularni Rok, da se netko ne bi naljutio.
Iako se 93% stanovništva Hrvatske na zadnjem popisu izjasnilo vjernicima, i predsjednika i premijera Hrvati su izabrali iz redova preostalih. Toliko o isključivosti i netoleranciji onih koji drže do Knjige i njenih vrijednosti. Predsjednik zemlje koja obilno financira naš “nevladin sektor”, SAD-a, priseže s rukom na Bibliji. Zašto je onda spominjanje biblijskih vrijednosti problematično u zemlji u kojoj je postotak onih za koje je Biblija sveta knjiga jednak onome u Americi? Knjiga koja utemeljuje judeokršćansku civilizaciju u čijem okviru jedino i nastaje sekularizam koji ne treba čuvati vojnom huntom, postala je bauk onima čije pozicije, paradoksalno, samo ta civilizacija omogućuje. To zna Umberto Eco, talijanski ateist koji je doktorirao na estetici sv. Tome Akvinskog, ali to ne znaju naši duhovni primitivci, čija je kritika Crkve na razini mitraljesca Nikoletine Bursaća.
To, je danteovski rečeno, “perduta gente”, izgubljena čeljad, za koje bi pisac Pakla dodao kako na njih ne treba previše trošiti riječi, već “pogledaj i prođi”. Ali ostaje problem što je taj nakaradno shvaćeni, primitivni sekularni fundamentalizam službena državna politika. Ministarstvo znanosti se o izmišljenom “slučaju Boras” oglasilo sljedećim ciničnim i uvredljivim priopćenjem:
“Sigurni smo da prof. dr. sc. Boras dijeli našu skrb za boljitkom sustava znanosti i visokog obrazovanja te se nadamo da će Sveučilište u Zagrebu pod njegovim vodstvom prednjačiti u Hrvatskoj i regiji u afirmaciji znanosti i visokog obrazovanja na principima međunarodne relevantnosti, kvalitete i kompetitivnosti uvažavajući svjetske kriterije i standarde, pri čemu ‘povratak na biblijske vrijednosti’ ili zazivanje Boga neće puno pomoći, kao što to nisu mogle ni rašlje i viskovi’.”
Ovakvo zaoštravanje nije dobro jer nepovratno razdire društvo po temama koje u današnjem trenutku ne bi trebale biti primarne. Vladajući su već izazvali jedno ideološko prebrojavanje u kojem su loše prošli. Zašto traže još? Jovanović to ili ne razumije ili traži alibi, da sutra može reći kako nisu zbrisani s političke scene zbog nesposobnosti, nepotizma, kriminala već zato što su ideološki bili suprotstavljeni zatucanoj klerikalnoj većini. U njegovu miljeu zorno se vidi sva duhovna pustoš koja preostaje nakon potpune odsječenosti od temelja judeokršćanske civilizacije, sa svim njenim dobrom i zlom, usponima i padovima. Civilizacije koja je u demokratskim europskim zemljama u kulturnom smislu baština i vjernika i nevjernika. No mi imamo posla s barbarima 21. stoljeća i sasvim suprotno zaključku ministrova priopćenja, parafrazirajući Martina Heideggera, možemo reći kako nam, uz ovakvu vlast, još samo dragi Bog može pomoći.
Nino Raspudić | vecernji.hr
