Zašto kao ljudska bića nikada nećemo „progutati“ LGBTQ ideologiju
Ervin Budiselić odlično opisuje ideologiju koja uporno u javnosti u prvi plan gura teme koje su do sada bile rezervirane za našu privatnu i intimnu sferu, a to je ideologija koja ljude i njihov identitet svodi na razinu slova koja označavaju njihovu seksualnost, ma kakva ona bila. Radi se o LGBTQ ideologiji koja je sve do 1973. godine bila klasificirana kao bolest, poremećena seksualnost, a neki njezini aspekti još uvijek se u psihijatriji takvima i smatraju. No sada ta ideologija naciji i svijetu nameće svoj zdravstveni odgoj, a djecu, mlade, pa čak i odrasle, želi zarobiti u vlastitu permanentnu i pubertetsku fascinaciju seksom i tako spriječiti izgradnju odgovornog i odraslog ljudskog karaktera.
4. modul zdravstvenoga odgoja pod nazivom Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje definira spolnost kao „središnji vid bivanja čovjekom tijekom cijelog života“. Negdje od kraja 2012. teme seksualnosti i pitanje normalizacije raznih perverzija skočile su nenadano u prvi plan upravo zbog takvog kontroverznog spolnog odgoja. Možda je dobro da smo prisiljeni razmišljati o ovim temama i odabrati ono što nas čini ljudima, muškarcima i ženama, ono po čemu se razlikujemo od životinja i daje nam sposobnost držati svoje hormone pod kontrolom, a to je duh koji bitno određuje i naše tjelesno zdravlje.
Poruke s plakata u boji gay zajednice
Ako na „Google slike“ ukucamo izraz „gay parade“ ili tom nazivu pridodamo još poneki atribut u vezi golotinje, pred nama će se otvoriti podosta slika na kojima vidimo kako se u sklopu gay parada širom svijeta nalaze goli ili polugoli ljudi. Dakle, ne možemo govoriti o iznimkama nego o pravilu. Kod nas u RH imali smo do sada nekoliko njihovih povorki i u odnosu na druge parade, ovi naši su bili poprilično konzervativni i pristojni. No gledajući zbivanja vani, za očekivati je da što će dobivati više podrške, to će postajati sve odvažniji i odvažniji te bi ubrzo mogli očekivati i sve više golotinje na našim ulicama i trgovima.
Stoga se ne možemo ne zapitati, koja je svrha tih plakata s golotinjom i dvosmislenim porukama, kao i šetnja golih ili polugolih ljudi u borbi za gay prava i podizanju svijesti o posebnostima te zajednice? Imali smo priliku za paradu 2010. u Zagrebu vidjeti plakat s tri stražnjice i natpisom „Hrvatska to može progutati“ ili plakat koji prikazuje policajca kako umjesto pendreka u ruci drži dildo.
Ovime se htjelo zauzeti za „slobodu seksualnog i rodnog izražavanja te slavljenje i poštivanje različitosti seksualnih i tjelesnih praksi svih ljudi“ te da „svi ljudi moraju imati slobodu da svoja tijela i svoju spolnost izražavaju i prakticiraju na način na koji to žele.“[i] Kakve li ironije. I dok LGBTQ osobe (i tko zna koje još slovo će su u budućnosti ovome akronimu pridodati) ovakvim paradama i porukama žele promovirati svoju pravo na seksualnost, oni sami sebe spuštaju na nivo cinika. „Cinici podrijetlo [sv]og naziva duguju – psima. Naime, termin ‘cinik’ proizlazi iz grčke riječi kunikos koja znači ‘poput psa’, a označava osobu koja u potpunosti odbacuje sve forme društvenih običaja i etikete te nastoji živjeti što je više moguće u skladu s vlastitom prirodom.“[ii] Navodno su znali prakticirati i seksualne odnose u javnosti. Nastojeći se osloboditi vanjskih ograničenja koje im je nametalo društvo (ovo zvuči poznato!) te živeći život u skladu sa svojom prirodom, cinicima uistinu pristaje naziv kojeg nose – ponašali su se poput pasa!
Ironija sudbine je da LGBTQ zajednica u želji da bude prihvaćena, poštovana i prepoznata kao jednakovrijedna, sama sebe degradira na razinu cinika i time zaslužuju naziv modernih cinika iz nekoliko razloga:
Prvo, niti jedna skupina ljudi pod nebom ne bori se za svoja „prava“ pokazujući spolovila, guzice i sise niti koriste plakate s takvim slikama tako opetovano i organizirano kao što to čine oni. Nećete vidjeti radnice Kamenskog da polugole hodaju okolo niti nekog heteroseksualca da polugol ili gol paradira boreći se za svoja prava. I dok se ponekad golotinja koristi u umjetničke svrhe da se prenese neka poruka ili šokira javnost, i tako skrene pažnja na neko važno pitanje, u ovom slučaju nije jasno što se golotinjom u sklopu LGBTQ parada želi postići. Jedino što se postiže je izlaganje svoje intime pred očima svijeta. Kao da to što nam oni pokazuju nikada do sada nismo vidjeli…
Drugo, zanimljivo je da LGBTQ populacija koristeći taj naziv, zapravo svodi samu sebe na razinu slova: „L“, „G“, „B“, „T“, ili „Q“. Nacisti su u logorima zatvorenicima davali brojeve, a ova današnja rodna ideologija svodi nečiji identitet, osobnost, karakter, snove i želje na jedno slovo. Glavna identifikacijska oznaka tako postaje nečija seksualnost – ona određuje tko je osoba. Ja smatram da je to strašno – strašno ponižavajuće kada netko sebe i svoj identitet spusti na razinu ovog ili onog slova. No takav govor se forsira uzduž i poprijeko tako da više nije „in“ govoriti o „muškarcu“ ili „ženi“, nego o slovima. A koliko više pojam „muškarac“ ili „žena“ obogaćuje nečiji identitet, nego li nekakvo slovo. Ali ovakav govor ne iznenađuje jer je on produkt jedne ideologije. Naime, priručnik “Standardi spolnoga odgoja u Europi” objavljenom na stranicama MZOS-a, koji je bio polazište za pripremu 4. modula zdravstvenoga odgoja pod nazivom Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje, upravo definiraju spolnost kao „središnji vid bivanja čovjekom tijekom cijelog života“. Drugim riječima, tvoja spolnost određuje ono tko ti jesi. Dakle, više nije bitno ime, spol, karakter i tome slično, nego tvoja spolnost. Jadno i žalosno, ali svatko od nas bira izvor svojeg identiteta…
Treće, zanimljivo je kakvu poruku plakati sa tri guze ili policajca koji drže dildo šalju javnosti. Naime, LGBTQ zajednica želi biti prepoznata, prihvaćena, poštovana, i u tu svrhu oni organiziraju parade i postavljaju plakate. No što nam ti plakati poručuju? Za nekoga tko želi da ga društvo upozna, cijeni i prihvati, zasigurno način upoznavanja nije da nekome pokažete stražnjicu. Postoji određena životinjska vrsta koja se upoznaje pokazivanjem i njušenjem guzice, a to su psi. Što LGBTQ zajednica želi postići pokazivanjem guzica?
Želi li možda da ih upoznamo tako što ćemo im „pošnjofati“ stražnjicu? Na plakatima ne vidimo lica, već stražnjice. No čak i kad vidimo njihova lica, kao u slučaju policajca s dildom, opet u prvi plan upada ne lice osobe nego dildo. I opet u prvome planu nije osoba nego nečija spolnosti. I to je žalosno.
Ljudsko tijelo je predivna stvar; ljudska spolnost je predivan dar, no ljudi često zlorabe te darove i ponašaju se poput životinja zlorabeći svoja tijela i sramoteći ih na ovaj ili onaj način. I dok spolnost postaje „jeftina roba“ potrebno je oduprijeti se sve jačoj struji koja želi svesti ljude i njihov identitet na razinu slova koja označuje njihovu seksualnost, i pokazati da nam ljudska tijela nisu samo dana za seksualnost, nego za nešto puno više. Potrebno je prestati biti cinik i postati čovjek… čovjek koji vrijedi puno više od svoje vlastite seksualnosti.
Ervin Budiselić
Izvor: http://zdravstveniodgoj.com/
