Da su sposobni koliko su podli, gdje bi im bio kraj?
Katastrofa na poplavljenim područjima se nastavlja: Vlada i dalje ne zna što treba raditi
Zašto šuti DIP?!? Tri dana do izbora, a nema uputa za glasanje u pogođenim područjima!
Brzina i efikasnost kojom su se građani samoorganizrali obrnuto je proporcionalna onome što je radila i napravila Vlada kako bi umanjila katastrofu na poplavljenim područjima. Bez imalo lažne skronosti mogu zajedno s ovim portalom istaknuti da sve što su nadležne državne institucije do sad i napravile, bilo je na ovim web stranicama prethodno objavljeno kao potrebno – s jasnim prozivanjem državnih institucija da se konačno i pokrenu.
U otvorenom pismu koje sam prije tri dana uputio premijeru Milanoviću postavio sam pitanje zašto nije formiran Krizni stožer koji bi na terenu preuzeo kontrolu nad situacijom i koordinirao rad nadležnih državnih službi.
Dan kasnije Vladi smo uputili pitanje zašto nitko nije upozorio na plivajuća minska polja kojime se kreće toliki broj ljudi koji se bore s poplavom. Nisu nam htjeli odgovoriti na naš upit, nego su skoro 24 sata nakon naše intervencije izdali priopćenje, a tek par sati nakon priopćenja odgovorili nama upućujući nas na isto. Da su sposobni koliko su podli, gdje bi im bio kraj.
Videći da u državi malo tko zna što radi u ovoj katastrofi jučer (srijeda) smo Državnom izbornom povjerenstvu poslali upit gdje će i kako glasovati građani koji su morali napustiti svoje domove. Odgovor nismo dobili. Dakle, ne znaju.
Krizni stožer je postavljen i počet će s radom danas (četvrtak), tjedan dana nakon početka poplave u Hrvatskoj i desetak dana nakon što smo svi sa strepnjom gledali kako se silna voda valja kroz Bosnu prema Hrvatskoj!
Iz prethodnih najava pojedinih ministara šefova državnih službi zaduženih za ovakve situacije jasno se vidi da oni baš i ne znaju što im je činiti. Možda i zato što se Državnoj upravi za zaštitu i spašavanja, službi koja bi morala biti toliko operativna i mobilna da je već nakon prvih dojava u Posavini imala Krizni stožer sposoban operativno raditi, na čelu nalazi Jadran Perinić, čovjek čiji magistarski rad u bibliografskom sažetku NSK sadrži slijedeće riječi: „Interno poslovno komuniciranje u poduzeću je sinergijski učinkoviti oblik komuniciranja u poduzećima koji imperativno nalaže napuštanje diseminativnog modela informiranja i komuniciranja u poduzećima i stvaranje novog induktivnog modela komuniciranja. Interno poslovno komuniciranje postaje paradigmatski oblik aktivnog dijaloškog oblika poslovnog komuniciranja svih, sa svima o svemu.“ Očito je dakle da tu ništa ne može biti jednostavno. Što može napraviti u hitnoj situaciji čovjek koji napiše ovakvu rečenicu, neka procijene oni koji su ga imenovali.
Možda se s početkom državnog angažmana u poplavi kasnilo i zato što je šef Civilne zaštite, Robert Mikac prošlog vikenda prema pisanju medija bio u Parizu. Njemu ova katastrofalna poplava očito nije bila razlog za prekid putovanja. Zar boravak u gradu svjetlosti prekidati zato što tamo deseci tisuća ljudi ostaju bez svojih domova i krova nad glavom. Ipak se on pojavio pred kamerama, dotjeran kao da kreće u bitku glavne scene holivudskog akcijskog spektakla, umjereno iskvarcan i rekao da je formiran Državni Krizni stožer u Županji, da ima i logističko mjesto u Đakovu i otkrio punu istinu svoje, ali i nesposobnosti cijele ove državne uprave.
Osim što je to rekao tjedan dana nakon početka poplave, važno je napomenuti i da je Mikac na HTV-u rekao da se čeka da Vlada održi svoju sjednicu u Županji pa će oni tek nakon toga početi s radom. Budući da nisam bio u prilici odmah ga osobno pitati, ovim putem mu javno postavljam pitanje: Roberte Mikac, hoće li se poplavna bujica zaustaviti, hoće li zarobljene životinje prestati crkavati dok vi radite cirkusku predstavu za javnost, umjesto da ste formirali operativni stožer i počeli s radom ne čekajući nikoga kome tu više nije ni mjesto?
Premijer je imao sedam dana vremena za dovući svoje ministre na poplavljeno područje!
Naše posredno upozorenje na moguću tragediju s plivajućim minskim poljima očito je dalo nekakav rezultat. Kolege s televizijskih postaja skoro svako svoje javljanje počinju baš tim informacijama. Stoga smo odlučili na ovom portalu istim takvim pitanjem potaknuti Državno izborno povjerenstvo na razmišljanje o tome gdje će i kako glasovati raseljeni ljudi. Ne samo da ljudi nisu u svojim mjestima nego su nedostupni i objekti u kojima su trebala biti glasačka mjesta.
Možda su pravila za takve slučajeve jasna, ali ja priznajem da su meni nepoznata. S pravom pretpostavljam da su nepoznata i većini drugih ljudi. U ovoj katastrofi kontakt pojedinca s nekim informativnim medijem je slabiji nego u normalnim okolnostima. Dakle, potreban je veći broj ponavljanja informacije da bi ona postigla isti iloi sličan učinak. To je osnova komuniciranja u kriznim situacijama. Poznato nam je to još iz rata. Neću sad potezati tu priču o ratu i zašto država nema pričuvu, posebno umirovljenike iz specijalnih postrojbi koji bi mogli pomoći u ovakvim situacijama. Onaj tko je ukidao vojnu i policijsku pričuvu očito nije računao da bismo ih jednog dana mogli zatrebati.
Dakle, još je samo tri dana do izbora za Europski parlament. Kad je državno izborno povjerenstvo mislilo početi obavještavati ljude gdje i kako mogu glasovati?!
Već tri dana je jasno da u određenim Posavskim selima glasovanje neće biti moguće. Gdje onda hoće? Gdje i kako će biti obavljena registracija birača koji su morali otići iz svojih domova? Zbog ove šutnje moglo bi se dogoditi da se postavi pitanje regularnosti izbora.
Nadam se da će nadležna državna institucija, ovaj put DIP opet reagirati nakon što ih javno prozovemo. Očito drukčije ne ide.
P.S. Po zaključenju ovog teksta ipak smo iz Državnog izbornog povjerenstva telefonom dobili informaciju da će danas biti poznato rješenje na koji način će se glasovati na u poplavama pogođenim područjima. Kako nam je rečeno, vjerojatno će biti dva načina: neki će biti prevoženi autobusom, gdje je to moguće, a neki će dobiti potvrde da mogu glasovati tamo gdje jesu.
Ako je tako, to samo znači da u DIP-u tri dana prije izbora zapravo još nemaju konačan odgovor i rješenje ovog problema, da se još jednom čeka da mediji podsjete na postojanje nekog problema, da hrvatski građani raseljeni na raznim lokacijama još uvijek ne znaju gdje će i kako glasovati te da neće na vrijeme dobiti pravu informaciju!
Nije da im je u ovom trenutku to najvažnija stvar na svijetu, no mnogi od njih sasvim sigurno žele ispuniti svoju građansku dužnost, a naša dužnost je da im to omogućimo, izišli oni na koncu izbore ili ne.
Autor: Ante Gugo
