STROGO ZABRANJENO – O ČEMU SE U HRVATSKOJ NE SMIJE PISATI: Kulfest – iznimno atraktivan, a medijski prešućen
Kulfest – argumenti koje je avangarda hrvatskoga civilnog društva odlučila sabotirati
Dugo pripremani festival progresivne kulture, za nama je. Ovaj prvi festival ljudskog dostojanstva, ekonomske slobode i kulture života održan je uz značajnu kampanju na društvenim mrežama kao svojem još uvijek najjačem oruđu dopiranja do šire javnosti. Razlog je tome bio i što se veći tiskovni, televizijsko-radijski i ini elektronički mediji, nisu značajnije odazvali pozivima organizatora.
Onima koji su nas popratili i koji to čine i dalje, uvelike zahvaljujemo. Formalno mogu postojati različiti izgovori i objašnjenja, ali negiranjem novih i važnih tema o kojima još nije raspravljano u mladom hrvatskom društvu koje pretendira razvijati se u pluralnom duhu, pokazuje se strah, zatvorenost i monopol nad aktualnim društvenim temama. Unatoč svemu, pitanje abortusa u hrvatskom je društvu i javnosti ovim festivalom konačno otvoreno i pokrenuto.
Prvi dan: ‘Neprikladne’ teme i govornici
Na Kulfestu okupili su se redom, za spomenutu skupinu medija u Hrvatskoj, neomiljene teme i osobe nepreferirajućeg svjetonazora. Prvog dana Kulfesta glavna je tematika bila afirmacija konzervativne misli koja se u Hrvatskoj tek počela razvijati. Nastupili su u ime organizatora predsjednik udruge Viglare dr. Vice John Batarelo, predsjednik Centra za obnovu kulture dr. Stjepo Bartulica, docent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prevoditelj, književni kritičar i društveni komentator prof. dr. Nino Raspudić, bivši savjetnik britanske premijerke Margaret Thatcher dr. Robin Harris, profesor Medicinskog fakulteta, publicist, nekadašnji savjetnik prvog hrv. predsjednika dr. Franje Tuđmana dr. Slaven Letica i prof. Damir Jelić, saborski zastupnik HDZ-a i karlovački gradonačelnik.
U uvodnim govorima, novi hrvatski konzervativci kako ih popularno nazivaju, napomenuli su da konzervatizam nije ideologija, već njezina negacija. Radi se o stanju uma, tipu karaktera te načinu gledanja na civilni društveni poredak. To je stav o životu koji drži do nekih načela koja su trajna i vječna, poput obitelji i religije. Njegova je preokupacija kako stvoriti društvo u kojem će se poštivati tri važne osnovice: poredak, pravda i sloboda. Moderni konzervatizam vidi svoj izvor i uzor u angloirskom političaru s kraja 18. st. Edmundu Burkeu koji je bio strastveni protivnik krvave Francuske revolucije, uvelike zaustavivši implementaciju radikalnih ideja u V. Britaniji.
Budući da je pojam revolucija proturječan konzervativnoj misli, nikakav pomak u društvu ne ide preko noći. Naslijeđe komunizma označeno je kao još uvijek teško savladiva stvarnost, a tranzicija nakon Domovinskog rata nije bila bezbolna kako se očekivalo. Konzervativci znaju da ljudska narav ima nedostatke i da se savršeno društvo ne može stvoriti. Bez obzira koja stranka vodi državu, nužna je ograničenost državne vlasti kao i depolitizacija određenih tema poput privatnog vlasništva i prava na život.
U ovom konktesktu citiran je i dr. Ivo Banac koji tvrdi da je Hrvatska danas slobodnija, nego ikada u svojoj povijesti te da tu slobodu treba iskoristiti. Od kraja II. svj. rata do danas u Hrvatskoj prevladava kulturna i politička hegemonija radikalne, ljevičarske misli. Današnje doba nazvano je postkomunističkim, a tranzicijska faza proglašena je neuspjelom. Sve je to rezultiralo jednolični, egalitarnim, sivim i dosadni društvenim konformizmom. Posljedice života u totalitarnom jednoumlju i apstraktnog snu o stvaranju zemljskog raja na zemlji, danas su vidljive kao državna disfunkcionalnost, strah i traumatiziranost naroda. Takvo stanje nekima i odgovara.
Priča o hrvatskoj povijesti mnogo je dulja od razdoblja od II. svj. rata naovamo; to je priča o jednoj, u velikoj mjeri, konzervativnoj Hrvatskoj. Razgovor o ljevici i njezinom utjecaju na Hrvatsku još nije ušao u mainstream rasprave u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je došlo vrijeme za bolje upoznavanje konzervativnih misli i stavova. To je neminovnost, kao što su pokazali i nedavni događaji u civilnom društvu. Želimo Hrvatsku slobodnu od sveobuhvatnih državnih intervencija. U potrazi za tim, rješenja valja naći počevši od poštivanja osnovnih civilizacijskih dostignuća i univerzalnih ljudskih vrijednosti.
Zašto konzerva kao logotip?
Organizatori su upravo zato uzeli taj simbol u kojem je sačuvana sva hrvatska tradicija, iskustvo, snaga i ponos za nastavak onog dobrog, isprobanog i dokazanog u društvu koje je naglo prekinuto i poslano u memorijsko izgnanstvo. Konzerva se koristi u ponižavajućem smislu od strane ‘naprednih’. Ova konzerva, i sve što ona simbolizira, postavlja se nasuprot opetovanih nametanja nekih novih društvenih eksperimenata od vlastodržaca i njihovih agitatora iz tzv. nevladinog sektora.
Na jesen izlazi prva u nizu prevedenih knjiga o konzervatizmu
U hrvatskom izdavaštvu vidljiv je veliki deficit knjiga o konzervatizmu što također mnogo govori o dominaciji samo jednih ideja i jedne mentalne struje u društvu. U Hrvatskoj je 1993. u samo 500 primjeraka izišla osnovna knjiga o konzervatizmu Edmunda Burkea „Razmišljanja o Francuskoj revoluciji”. Prijevod knjige „Politika razboritosti” („Politics of Prudence”) autora Russela Kirka, jednog od najeminentnijih teoretičara konzervativne misli u 20. st., izići će na jesen u suradnji s poznatom domaćom izdavačkom kućom čime će započeti jedna nova edicija i biblioteka.
Konzervatizam govori o važnosti stabilnog i trajnog (nasuprot kaosu i neredu); o poretku, pravdi, slobodi, moralnosti, razboritosti, propitivanju, poštivanju običaja, postojanosti, napretku i promišljanju promjena, ustavnim ograničenjima, političkoj provjeri i ravnoteži, odgovarajućoj provedbi zakona, drevnoj zamršenoj mreži ograničenja volje i apetita, itd. Konzervatizam smatra da je ljudska priroda stalna, moralne istine trajne, a ljudski moral velikim dijelom propisan.
Konzervativci tvrde da je mala vjerojatnost kako ćemo, mi danas, doći do nekih bitnih otkrića o moralu i/ili politici. Uz to valja znati okrenuti svoj pogled prema onome što je bilo prije nas, na običaje, konvencije i neku vrstu kontinuiteta. To se ne čini da bismo se zadržali u povijesti ili na tradiciji, nego da se gradi na pozitivnim temeljima naraštaja prije nas i na onom što nam je ostavljeno kao nasljeđe. Konzervatizam „čuva” društvo od nepromišljenih i ishitrenih ideja temeljenim na nekim apstraktnim filozofskim idejama radikala koji negiraju iskustvo i tradiciju naraštaja prije nas.
Drugi dan: Ekonomska sloboda – zašto je tržišno gospodarstvo najbolje rješenje?
Odgovor na ovo pitanje dali su dr. Robin Harris, kao ključni govornik, mr. Velimir Šonje, mr. Hrvoje Serdarušić i dr. Luka Popov. Raspravu je moderirao bivši novinar i filozof, g. Davor Huić, vlasnik agencije za odnose s javnošću Briefing.
Britanski povjesničar i novinar, doktor znanosti s Oxforda, autor u The Daily Telegraphu i Prospectu, član Konzervativne stranke od 1978. god, bliski suradnik premijerke Thatcher, autor njezinih govora i politički savjetnik (1985. – 1990.), veliki zagovornik hrvatske samostalnosti, autohtoni je britanski konzervativac i snažni zagovaratelj ideje slobodnog tržišta i ekonomskih sloboda. U svojem je izlaganju kazao da glavni razlog ekonomskog rasta leži u što slobodnijem tržištu, a ne u prirodnim resursima (Čile, Poljska), vanjskoj pomoći, otpuštanju dugova…
Kao primjere naveo je šest zemalja: Hong Kong, Švicarska, Argentina, Novi Zeland, Kanada koje imaju mnogo toga različitog, no zajednički im je upravo najveći indeks ekonomskih sloboda. Za Hrvatsku je napomenuo da nema bezbolnih rješenje te da kratkoročno može doći do još veće nezaposlenost, no u posve drugom smjeru nego kojimse do sada išlo i još uvijek se ide. Stanje u Hrvatskoj nazvao je lošim, ali ništa lošijim, nego što je bilo u Velikoj Britaniji 1980-ih godina.
Pravi smjer kojim valja ići su manji porezi, manja državnoj uprava, smanjenje javne potrošnje, privatizacija javnih poduzeća (država treba posjedovati samo poduzeća od velikog nacionalnog interesa), smanjenje regulative i pojednostavljenje birokracije.
O potrebi da Hrvatska završi put iz socijalističkog samoupravljanja i iznimno velikog miješanja državnog aparata u gospodarstvu, govorio je makroekonomist i analitičar mr. Velimir Šonje. Ovaj naš ponajbolji stručnjak, bio je savjetnik Vlade Nikice Valentića i dio tima koji je osmislio stabilizacijski program kojim je u Hrvatskoj 1993. iskorijenjena hiperinflacija. Od druge pol. 1990.-ih do danas bio je izvršni direktor u HNB-u, član uprave Raiffeisenbank Zagreb, konzultant Svjetske banke.
Direktor je savjetničke tvrtke Arhivanalitika čiji je osnivač. Područja njegova iskustva i istraživanja su: makroekonomija, monetarna teorija i analiza, financijska tržišta i institucije, financijski razvoj. Svoj je nastup koncipirao kroz tri glavne točke: 1. Politička zabuna: što je lijevo, a što desno?, 2. Ograničenja državne intervencije: devijacije racionalizma, 3. Realan (konzervativan) pristup oblikovanju javnih politika.
Objašnjavajući prvu točku opisao je dvije zone: liberalno – konzervativnu zonu gdje vlada veća skepsa prema vladinim akcijama, jače inzistiranje na smanjenju poreza; i socijalno-liberalnu zonu koju karakterizira manja skepsa prema vladinim akcijama, veći stupanj tolerancije prema visokim porezima (osobito progresivnim). U dijelu o spoju ekstremne ljevice i ekstremne desnice (država kao dominantni vlasnik, upravljač, regulator, dominantni skrbnik gdje nema nikakve sumnje u upravljačke kapacitete državnih aktera) govorio je da navedene ideje dominantno oblikuju našu ekonomsku scenu od 1945. s tek malim slabljenjem tih ideja nakon 1991. (što je potkrijepio primjerima državne investicije, predstečajne nagodbe).
Posebno je naglašeno da nema brzih rješenja i čarobnih štapića stavivši fokus na „teška” pitanja: reformu javne administracije i teritorijalnog ustroja, način donošenja i evaluacije propisa („bolja regulacija”), pravosuđe, mirovinski sustav, obrazovanje.
Ekonomist i ekonomski bloger Hrvoje Serdarušić (područje računovodstva, revizije i financija) govorio je o trenutnoj gospodarskoj situaciji te o konkretnim dugoročnim i kratkoročnim rješenjima. Među brzim promjenama (do 12 mjeseci) naveo je smanjenje javnih rashoda, manji broj korekcija plaća u javnom sektoru (u sumi 10%), optimalizacija zdravstva. U dugoročne je ubrojio prilagodbu subvencioniranih sektora (brodogradnja, poljoprivreda, promet), poticanje poduzetništva nasuprot državnom kapitalizmu (državne infrastrukturne investicije), moderniju i bolje plaćenu javnu upravu vođenu načelima trgovačkog društva, političke i ustavne reforme.
Dio o ključnim strateškim promjenama (20 – 30 godina) uključivao bi financijska pismenost i pristup tržištu duga, financijsku stabilnost, odlazak iz dužništva, povećanje energetskih kapaciteta, kompromis i strategija, turizam, trojstvo reformi obrazovnog, zdravstvenog i mirovinskog sustava.
Naposljetku je fizičar i ekonomski bloger dr. Luka Popov govorio o zanimljivoj temi odnosa socijalnog nauka Katoličke crkve i ekonomske politike koja obuhvaća tri temeljne točke: nepovrjedivost privatnog vlasništva, načelo supsidijarnosti i slobodno tržišno gospodarstvo kao natjecateljsko tržište nasuprot represivnoj poreznoj politici.
Nakon izlaganja otvorena je rasprava koja je između ostaloga razmatrala i anketu koju je nedavno provela agencija Ipsos puls, a odnosi se na pitanje treba li manjak u državnom proračunu smanjiti rezanjem državne potrošnje na različitim stavkama ili povećanjem prihoda (prodajom državne imovine, novim porezima, koncesijama i sl.). Rezultati: 43,8% smatra da je rješenje rezanje državne potrošnje, 149% povećanje prihoda države, 32,7% komibinirano, dok 8,6% nije znao.
Ovo miješano društvo svjetonazorskih konzervativaca i liberala sa zajedničkim pogledom na ekonomski sustav, poručuje da je dobro da Hrvatska konačno prihvati ideje koje su zapadna društva odavno prihvatila – ideju o slobodi tržišta.
Treći dan: Predavanje umjesto argumentiranog sučeljavanja
Svaka čast, ovako ispunjenu dvoranu nismo jako dugo vidjeli u Cinestaru, čak ni na filmskim premijerama”, kazali su nam djelatnici Cinestara po završetku trećeg dana Kulfesta na kojem je nastupila najvažnija gošća Lila Rose. Preko 550 posjetitelja, ponajviše mladih, nazočilo je nastupu vodeće američke pro-life aktivistice, predsjednice pro-life organizacije Live Action koja je svoj život posvetila promicanju kulture života. Ovu večer na vrhuncu progresivne kulture vodila je novinarka i TV voditeljica Ozana Bašić.
Zanimljivo je da je ranije bilo planirano održavanje pro-life – pro-choice debate s domaćim zagovornicima abortusa, no nitko se s njihove strane nije odazvao. Pozivi su bili upućeni predstavnicima/-ama B.a.B.e.-a, GONG-a, Centra za mirovne studije, ginekologu dr. Lepušiću te Mireli Holy koja se ispričala obvezama kampanje. Od tolikog broja sastavnica civilnog društva, posebice članica Platforme 112, nije se našao nitko tko bi se sučelio s argumentima svojeg neistomišljenika, tj. neistomišljenice.
Smatramo vrlo zabrinjavajućim postojanje nespremnosti snažnih čimbenika civilnog društva za argumentiranu raspravu o tematici o kojoj postoji podijeljenost u hrvatskom društvu i za koje se vežu duboka moralno-etička pitanja, tim više što se o tome nije značajnije javno raspravljalo od kada je državne samostalnosti.
Lila je s 15 godina osnovala organizaciju Live Action, a s 18 krenula u prvu nacionalnu kampanju počevši s tajnim snimanjem po klinikama te objavila video na internetu. Nakon toga joj je klinika zaprijetila sudskom tužbom te se uistinu zabrinula kako će sev završiti. Već idući dan javili su joj se odvjetnici s ponudoim besplatne prvane pomoći i tada je prvi put ušla u glavne medije te pokrenula široku raspravu i istage o abortusima.
Na samom početku prikazan je kratkometražni film koji je potajno snimila njezina organizacija „Live Action” u klinikama za abortus u SAD-u. Rose je podsjetila da je u SAD-u abortus dopušten 1973. te da ih se danas ondje vrši oko 3000 dnevno, a godišnje više od milijun. U SAD-u industrija abortusa zarađuje milijardu dolara godišnje, dočim od Vlade dobiva pola milijarde. Lila Rose tvrdi da društvo treba obrazovati jer mnogi ni ne znaju okrutnost ovoga čina te je pozvala na bojkot političara i stranaka koje zastupaju legalnost abortusa. Pozvala je sve prisutne na društveni i politički angažman.
Poštivanje svih ljudskih prava kao temelj društvenog napretka
U svojem je izlaganju napomenula da se ljudska prava moraju poštivati i štititi da bi društvo moglo napredovati. Kad se zaniječe najtemeljitije ljudsko pravo – pravo na život, stavlja se nepravda u temelj naroda i države i takvo društvo ne može napredovati. Rose se osvrnula i na situaciju u Hrvatskoj te podsjetila da je u Hrvatskoj abortus dopušten od 1978. te da danas to pitanje opstoji pod pritiskom Europske unije gdje se abortus sve više smatra pravom.
U odgovorima na pitanja publike, Rose je govorila i „crnom tržištu” te iznijela činjenicu da je prije legalizacije u SAD-u bilo izvršeno 100.000, a nakon legalizacije čak milijun. O prenapučenosti zemlje rekla je da se radi o mitu te da je pad stanovništva uvijek loš za ekonomiju.
Dodijeljeno Priznanje i nagrada primalji Jagi Stojak
Na kraju programa Rose je dobila čast uručiti godišnje „Priznanje i nagradu za promicanje ljudskog dostojanstva i kulture života” za 2013. primalji Jagi Stojak iz Opće bolnice „Hrvatski ponos” u Kninu kojoj je lani nakon višemjesečnih pritisaka uručen otkaz jer je odbila sudjelovati u abortusu. Nakon što se njezin slučaj medijski aktualizirao, Jaga Stojak je uskoro vraćena posao, njezina nadređena sanacijska ravnateljica smijenjena, a cijela bolnica prestala je raditi abortuse. Jaga je održala kratki govor u kojem je zahvalila svima koji su joj pružili podršku kada joj je bilo najteže davši svojim svjedočanstvom snažan primjer i uzor kako se postaviti prema kulturi smrti i promicati kulturu života.
Naposljetku je najavljen Lilin nastup u Splitu u utorak, 20. 5. 2014., u 20 sati u dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa.
Stjepo Bartulica i Vice Batarelo, kao organizatori, pozdravnim su obraćanjima, zatvorili festival te 2014. godinu proglasili godinom borbom za život i početkom rasprave o pravu na život.
Vigilare/hkv
