Autorima otvorenog pisma Mornaru: Poštovana gospodo antifašisti iz udruge Protagora…
Udruga za sekularnu Hrvatsku “Protagora” uputila je otvoreno pismo novom ministru Mornaru. Ekipa je to koja se uvijek digne na stražnje noge kad netko spomene notornu činjenicu da je Hrvatska, po svom civilizacijskom naslijeđu i kulturnom kodu, katolička zemlja.
Poštovana gospodo antifašisti iz udruge Protagora,
Kako pismo obiluje uobičajenim glupostima koje su, vjerujemo, produkt neukosti, gluposti i zatucanosti, dozvolite mi da vam skrenem pažnju na logičke i ostale pogreške u vašim navodima.
Izjave gospodina Mornara vezane uz građanski i zdravstveni odgoj te vjeronauk koje su izazvale vašu “zaprepaštenost” ni na koji način ne znače kršenje “Ustavnih vrijednosti”, odnosno vrijednosti propisanih Ustavom. Naime poštivanje kršćanskih vrijednosti nije suprotno Ustavu, naprotiv. Što se tiče pozivanja na “ljudskopravaške vrijednosti”, prvo bih vas uputio da poradite na svojoj pismenosti, jer takav pojam ne postoji a i besmislen je, a potom na činjenicu da i ljudska prava, kako ih shvaća zapadni svijet, dobrim dijelom proistječu iz kršaćnskog sustava vrijednosti.
Nadalje, smatram da netko tko se kiti slikama druga Tita i plače za Jugoslavijom nema moralno pravo prozivati ikog za “temeljne vrijednosti ljudskih i građanskih prava”, a isto tako smatram da ljudi opsjednuti katoličkom crkvom, odnosno svojim privatnim križarskim ratom protiv nje, poput vaše udruge, ne trebaju odlučivati o tome hoće li u školama biti ili ne vjeronauka i da osobe u vašoj udruzi koje su bile povezane s komunističkom tajnom policijom i represivnim aparatom ne bi trebale lamentirati “zločinima počinjenim od strane pripadnika klera pod zaštitom samog vrha Katoličke crkve”, jer bi nas to dovelo do toga da lamentiramo o mnogo brojnijim zločinima komunističkog “klera” u SFRJ počinjenim pod zaštitom samog vrha države koja se među ostalim dičila svojim antikršćanskim i antikatoličkim, vi bi radije rekli “antifašističkim”, karakterom.
Pored toga, želim vas upozoriti na pogrešan navod: vi molite ministra da “snage upregne u (…) rješavanje samog diskriminacijskog, protuznanstvenog i ideološki tendencioznog programa vjeronauka”, te kažete da bi najbolje rješenje bi bilo ukidanje konfesionalnog vjeronauka u javnim školama. Želio bih napomenuti, vjerojatno vam nije poznato, da je u velikom broju starih, kulturnih europskih država – dakle u zemljama poput Austrije ili Njemačke – vjeronauk, “Religionslehre” prisutan i u srednjoj školi, i to kao jedan od glavnih predmeta, a ne sporednih ili izbornih. Talijani i Amerikanci također u srednjoj imaju vjeronauk, uglavnom, to je u civliziranim – i sekularnim! – državama potpuno normalno. Naravno, u balkanskim satrapijama poznatim kao “zemlje regiona” je malo drukčije jer tu još žive ostaci komunističkog mentalnog sklopa kojem je religija nešto povezano s narodnim neprijateljima i nepoželjno, ali te države nisu relevantne niti za jedan civilizacijski kontekst.
Također, razgovori s katoličkim klerom, kao i bilo kojim klerom, su dio posla ministra obrazovanja, jer u Ustavu RH, na koji se pozivate, u članku 41. jasno piše da “Vjerske zajednice slobodne su, u skladu sa zakonom, javno obavljati vjerske obrede, osnivati škole, učilišta, druge zavode, socijalne i dobrotvorne ustanove te upravljati njima, a u svojoj djelatnosti uživaju zaštitu i pomoć države.” Takva pomoć i zaštita je za vrijeme prethodnog ministra izostala. Isto tak se “jamči sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja”, pa prema tome nemate pravo braniti nikom javno i slobodno očitovanje svojih uvjerenja.
Takvi razgovori ministra s osobama koje zastupaju jednu društvenu instituciju koja se među ostalim bavi i obrazovanjem i koja je osnovala ne samo Zagrebačko sveučilište nego i najstariju gimnaziju u državi, još pred više od 400 godina, je ujedno i znak kulture i dobrog građanskog i kućnog odgoja, koji uključuje toleranciju i suradnju, a kultura je nešto što je prethodnom ministru svakako nedostajalo. Na nemušto lupetanje o svećenicima pedofilima se ne bih ni obazirao, jer su upravo to.
No želio bih vam napomenuti da je Hrvatska, koliko god to vama bolo oči i smetalo, katolička država. Ona je to po svom civilizacijskom naslijeđu i kulturnom kodu, posve neovisno o tome koliko u njoj živjelo katolika, i posve neovisno o tome ima li ih uopće. Naša kultura formirala se pod dominantnim utjecajem katoličkih shvaćanja života i svijeta, kao što se i cijela naša zapadna civilizacija zove i “kršćanska”, ne zato jer u njoj žive samo kršćani, nego jer je obilježena kršćanstvom i formirana pod njegovim utjecajem. Granice utjecaja kršćanstva su i granice zapadne civilizacije, kao što su uostalom granice predominantno protestantskog, katoličkog ili pravoslavnog svijeta ujedno i granice određene kulture života i rada, pa tako možemo pratiti jasnu razliku u kulturi zemalja poput Engleske, Švedske i Nizozemske s jedne strane, katoličkih Francuske ili Italije, pa i Hrvatske, Austrije s druge, i pravoslavnih Grčke, Bugarske, Srbije ili Rusije. Religijska kultura u najvećoj mjeri određuje ne samo poglede i političke preferencije – u protestantskim državama primjerice nikad nije bilo jakih komunističkih partija, dok su pak u svim katoličkima bile prilično jake – već i poglede na seksualnost, pa često i politička savezništva. Ona je duboko ugrađena u kod nacije, i ne možete je promijeniti silom, niti zabranom religije i vjeronauka. Rusija je jednako pravoslavna koliko je to oduvijek i bila i nakon preko 70 godina potpune zabrane religije, isto kao što je Hrvatska jednako katolička koliko je oduvijek i bila i nakon preko 70 godina raznih Jugoslavija koje su katolički identitet suzbijale i 45 godina komunizma. Pomirite se s tim, pomirite se i s tim da ste u civilizacijskom i kutlurološkom pogledu vi jednako katolici kao i oni koji idu u crkvu i na vjeronauk, koliko god vi taj dio svog identiteta mrzili i negirali. Od njega ne možete pobjeći: on nije, kao i etnička pripadnost ili boja kože, stvar osobnog izbora. Za razliku od vjere, koja jest stvar osobnog izbora.
I na kraju, želio bih vas upozoriti na to da je dati ime jednoj udruzi po jednom sofistu apsurdno i glupo: Naime, Grčka riječ “sofist” označava ono što mi danas zovemo “demagog” (doslovan prijevod je “mudrijaš”). Sofisti su bili rani grčki mislioci ozloglašeni po tome da su mlatili praznu slamu i za to kupili velike novce, poput današnjih TV zvijezda. Protagora je bio jedan od najuspješnijihu tom zanatu intelektualnog prostituiranja. Njegovi sofizmi kao, npr., ‘Čovjek je mjerilo svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu’, ‘Kako se nešto nekome doima, za njega to tako i postoji’, i slični, školski su primjeri demagogije i najopćenitijih narodnih mudrosti u celofanu.
Za dotičnog mlatitelja prazne slame danas ne bismo ni znali, jer niti jedno njegovo djelo nije sačuvano, da nije bilo Platona, koji je upravo Protagoru uzeo kao primjer svega onog što ne valja u filozofiji. On je posvetio jedan svoj dijalog Protagori, učinvši ga predmetom sprdnje. U tom tekstu Protagora je prikazan kao arogantan i pompozan lik, okružen četama zatupljenih, bezumnih obožavatelja (“antifašista”, rekli bismo danas), koji je u stanju svima satima dodijavati svojim beskrajnim govorancijama u kojima nikad ništa konkretnog ne kaže, nego se uvijek skriva iza mišljenja mase. Platon je u taj dijalog ubacio i svog učitelja Sokrata, koji, kad Protagora govori kako se ljude može učiti vrlinama te kako je on, Protagora, jedan od najboljih učitelja u tome pogledu, ne zaboravivši napomenuti kako na takvom učenju dobro zarađuje, izlazi za govornicu i argumentirano dokazuje da Protagora ne samo da ne zna ljude učiti vrlinama, nego nema pojma što vrline uopće jesu.
Dakle, kad već uzimate ime po starogrčkom filozofu, uzmite nekog tko nije ostao zapamćen tek kao pompozni demagog koji prodaje maglu za pare, poput Oprah ili dr. Oza, i koji je poznat po svojim djelima, a ne po tome što ga je najveći grčki filozof uzeo kao primjer hodajuće katastrofe od filozofa.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
