Zaustavimo opskurne plaćenike u akciji destrukcije nacionalnog i vjerskog identiteta
Dobili smo osvrt Josipa Malovića o nevjerojatno drskim provokacijama i zloći ljudi iz Documenta-e, koja će organizirati prosvjed ispred Zagrebačke katedrale, uporno navodeći neistine o hrvatskoj prošlosti, a sami se nikako ne mogu suočiti s vlastitom.
Prenosimo:
– Dario je odslužio kaznu za nešto, što nije skrivio osudom, a osuđen “haškim Poncijem Pilatom” 20.- 21. stoljeća.
– Aktivnosti Documente poznate su mi iz vremena procesa protiv generala Gotovine pod krinkom “suočavanja s prošlošću” – kad se radi o Hrvatima. “Ona” zaboravlja na to podsjetiti agresore protiv opstojnosti Hrvata. Nju nije briga za osnovni princip historiografije – princip uzročno-posljedični.
Evo teksta gosp. Malovića o bratiji koja se sama ne može suočit s vlatitom prošlosti.
SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU
Kada je u pitanju hrvatski Domovinski rat, Tužiteljstvo ICTY-a – izgleda – ima zadatak izjednačavanjem krivnje žrtve i agresora provoditi postupak „talionice naroda” u kojem bi manji narod (žrtva) s vremenom nestao. Pri tom zanemaruje uzročno-posljedični princip, iako bi on trebao biti temelj povijesti. U tom ima zdušnu potporu Documente Vesne Teršelić u akciji pod nazivom „Suočavanja s prošlošću”- Hrvatske.
Tužiteljstvo takovim postupkom oduzima manjem narodu (Hrvatima) pravo na obranu od agresora u kojoj bude i poginulih agresora. Broje se žrtve agresora pod krinkom humanosti suvremenog ratovanja – dok se žrtve napadnuth zanemaruju. Takovim postupkom želi se unaprijed prijetiti obrani u sličnim situacijama. Jednom riječju nastoji se falsificirati povijest.
Za uvjerljivost falsificirane povijesti u tim odnosima najzgodnije je uzeti samo jedan „odlomak” prošlosti i njega proglasiti za „prošlost” s kojom se odgovarajuća (nepodobna) strana treba „suočiti”. O tom „odlomku” može ovisiti uspješno iskrivljavanje povijesti. Napr:
ICTY je odredio – a to je prihvatila i Vesna Teršelič – u optužbi protiv hrvatskih generala, da to vrijeme počinje 25.07.1995. i završava 31.08.1995. Za njih je to ta prošlost s kojom se Hrvatska i Hrvati i hrvatski generali – moraju suočiti. Njih se ne tiču vrijeme i događaji prije toga.
Unutar toga vremena – po njima – je provedena hrvatska „agresija” VRA Oluja protiv srpskih okupatora, dogovaran je „zajednički zločinački pothvat”, izvršeno je „prekomjerno granatiranje” (jedino nije bilo vidljivo odgovarajuće razaranje Knina i područja Oluje), pa onda „neselaktivno granatiranje”, kojega su se Srbi preplašili i „kao zečevi pobegli”, HV im je omogućila nesmetan odlazak i spasila tisuće muslimana u bihaćkom području od „srebreničke tragedije”. Poginuo je određeni broj Srba. Njih istražuje Documenta. Za poginule hrvatske vojnike i redarstvenike njih „nije briga”. Poslije Oluje „neki”su izbrojali veliki broj izgorenih i razrušenih kuća i drugih zgrada. Dotične nije briga, čije su sve te građevine, kada su uništene i tko ih je uništio… Njima je za to odgovorna Oluja…
Za sve su to krivi Hrvati i njihovi generali i zbog toga im treba suditi i oni se moraju „suočiti s tom prošlošću”!
Ako se dio ove prošlosti „malo” proširi tako, da počne 30.03.1991. sve će izgledati nešto drugačije:
Počelo je sa srpskom zasjedom i ubojstvom policajca na Plitvicama, pa se proširilo na bjelovarsko i pakračko područje, u Vukovar i njegovo područje, u Banovinu, u Dalmaciju – da spomenem samo neke! – balvanizacija, paleži, progoni, ubojstva, granatiranje hrvatskih gradova, miniranje brane Peruče, rušenje masleničkog mosta, ubojstva u Škabrnji, itd., itd.
Sve su to – i drugo – bili uzroci – a Oluja je bila samo nužna posljedica. Možda bi se Srbi, Documenta i ICTY trebali suočiti s tim dijelom prošlosti…!
Ako bismo „prošlost” još širili do 1941. god, kada su srpski četnici u Srbu i okolici počeli progoniti Hrvate i Muslimane, ubijati ih i bacati u kraške jame, kada su ubijajući Hrvate razrušili i spalili selo Boričevac u području Lapca. Slično su kasnije učinili sa mjestom Zrinom u Pounju. U tom su se već udružili s partizanima. Sve to protiv države u kojoj su živjeli! Ne bi li se i oni trebali konačno suočiti s tom prošlošću?
Posebno mjesto te „prošlosti” pripada žrtvama Bleiburga 1945. i Križnim putovima, čiji su tragovi obilježeni hrvatskim grobovima.
Još dalje u „prošlost” odvelo bi nas do 1918. Do stvaranja prve Jugoslavije bez pitanja hrvatskoga naroda, u kojoj su Srbi terorizirali Hrvate. Čak je Srbin Puniša Račić pucao po hrvatskim poslanicima u Narodnoj skupštini u Beogradu. Već tada su htjeli provesti „talionicu naroda” u kojoj bi se Hrvati trebali pretaliti u Srbe i nestati.
Ta ideja živi i danas. ICTY bi trebao po narudžbi svojih nalogodavaca to učiniti drakonskim kažnjavanjem hrvatskih generala…
Tko bi se sada trebao suočiti sa svojom prošlošću?
SUTRA U 17:15 SATI ISPRED KATEDRALE OKUPIMO SE U MOLITVI ZA SVE HRVATSKE ŽRTVE ČIJE UBOJICE JOŠ UVIJEK NISU PROCESUIRANI, KAO I ZA UBIJENE HRVATE POVRATNIKE U BOSNI I HERCEGOVINI!
Ovo treba spriječiti našom molitvom za hrvatske žrtve!!!
Tekst Documenta-e
Cijenjeni/e,
u utorak 10. lipnja 2014. godine, pred Zagrebačkom katedralom na Kaptolu, od 18:30 h do 19:30 sati održat će se Stajanje u znak sjećanja na žrtve ratnog zločina počinjenog u selu Ahmići 16. travnja 1993. godine kada su pripadnici HVO-a ubili 116 osoba, uključujući 32 žene i 11 djece. Najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 81-godišnja žena. Haškim predmetom Lašvanska dolina uz Kordića je na šest godina osuđen i Mario Čerkez, zapovjednik Viteške brigade HVO-a, i to za progone i protupravno zatvaranje civila.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslavije (MKSJ) ovaj je masakr kvalificirao kao zločin protiv čovječnosti, za čije planiranje i poticanje je pravomoćno na 25 godina zatvora osuđen bivši potpredsjednik i član Predsjedništva tzv. HR Herceg Bosne Dario Kordić.
U zagrebačkoj zračnoj luci Pleso 6 lipnja. 2014. ovaj je osuđeni ratni zločinac dočekan srdačno i s ovacijama, kao „vitez” i „moralna vertikala”, uz prisutnost katoličkog svećenstva, uključujući i sisačkog biskupa Vladu Košića koji je i poveo molitvu u zahvalu za Kordićev povratak.
Dario Kordić se nije pokajao zbog zločina niti je itko od prisutnih spomenuo ili se pomolio za žrtve zločina u Ahmićima. Dapače, oni koji se smatraju vjernicima usudili su se zazvati kršćanskoga Boga u slavu ratnom zločincu. Jedini glas istine – povik mirovnog aktivista Zorana Ivančića „Sotono, ubojico!” zataškan je šakama.
Nakon ovog sramotnog dočeka ratnog zločinca, pred Katedralom želimo barem simbolički ispraviti tu nepravdu i odati tihu počast žrtvama ratnog zločina u Ahmićima – žrtvama Daria Kordića.
Uz inicijativu velikog broja građana i građanki, organizatori su Kuća ljudskih prava, Antifašistička liga Hrvatske uz podršku članica Platforme 112
Eugen Jakovčić
Sanja Sarnavka
Zoran Pusić
Marina Škrabalo
Kuća ljudskih prava Zagreb
Selska cesta 112 C, HR-10000 Zagreb
Tel. +385.91.457.23.99
Fax. +385.1.457.23.99
www.documenta.hr
Izvor: croative.net
1 comment
Takvi “poremećeni” ljudi poput Zorana Pusića i Vesne Teršelić pokušavaju izazvati incident.
Najbolje ih je ignorirati i neobraćati pažnju na njih i to će biti najveći poraz za takve zgubidane. Oni se “hrane” incidentima i dobivaju publikaciju na kontu incidenata, Ako incidenata nema izgledaju kao izgubljene ovce koje su se izgubili od stada.