Radost i nada u hrvatskim školama
Budući da je Željko Jovanović pripadao hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu jednako koliko i Poncije Pilat u kršćansko Vjerovanje, nitko se nije niti osvrnuo na njegovo odstupanje s jasala ministarske plaće. Nitko i neće osim u potrebi ilustracije kako se ministarska dužnost ne smije obnašati. Velika je radost zbog njegove smjene i još veća očekivanja od novoga ministra. Zato će prof. dr. sc. Vedran Mornar, predloženi ministar znanosti, obrazovanja i športa, biti primljen sa simpatijama i dobrohotnom podrškom. Zauzvrat će morati djelovati brzo i pronicljivo kako bi otklonio silnu štetu što ju počini Jovanović. Počev od vraćanja osnovnoga međuljudskoga povjerenja u odgojno-obrazovni sustav i poništenja Jovanovićevoga Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika, a sve kako bi se vratilo dostojanstvo, nada i poštovanje hrvatskih učitelja.
No, sve ako tako i bude, bit će to samo površne promjene nužne za normalno funkcioniranje sustava. Dubinski su prosvjetni problemi nepravilnosti ugrađene u sustav i nerazumijevanje temeljnih odrednica kako su zacrtane u Nacionalnom obrazovnom kurikulu.

Trodioba kurikula: jezgrovni, razlikovni i fakultativni
Bitni problem u hrvatskom školskom okružju je neujednačenost značenja i primjene pojedinih termina kako ih propisuje temeljni školski dokument Nacionalni obrazovni kurikul. Najakutniji je problem ne uočavanje, ne prepoznavanje i ne primjenjivanje trodiobe kurikula na: jezgrovni, diferencirani ili razlikovni, te školski ili fakultativni kurikul. NOK, preciznije određujući, propisije: Jezgrovni i diferencirani (razlikovni) kurikulum čine obrazovni standard učenika. Prema tome, opterećenje učenika diferenciranim kurikulumom jednako je za sve učenike. Diferencirani dio za sve je učenike obvezan, ocjenjuje se brojčanom ocjenom i unosi u školsku svjedodžbu. O trećem dijelu ili školskom kurikulu NOK precizira: Školski kurikulum se odnosi na ponudu fakultativnih nastavnih predmeta, modula i drugih odgojno-obrazovnih programa, realizaciju dodatne i/ili dopunske nastave, projekte škole, razreda, skupine učenika, ekskurzije, izlete, izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Programi školskoga kurikuluma nisu obvezni. Međutim, ako se školski kurikulum odnosi na stjecanje određenih kompetencija u vidu fakultativnoga predmeta, dodatne nastave (primjerice, učenje stranog jezika) ili druge ponude učeniku (primjerice, poseban kurikulum za darovitoga učenika), određene aktivnosti (primjerice, poduzetničko učenje), onda se učenikovo postignuće može vrjednovati opisnom ili brojčanom ocjenom. Ova je ocjena izvan učeničkoga standarda i može se upisati u dodatak svjedodžbi ako je transparentno objavljena kao ponuda na početku školske godine.

Iz navedenoga je razvidno:
1. Predmeti jezgrovnoga i razlikovnoga dijela kurikula čine obrazovni standard učenika.
2. Opterećenje učenika jezgrovnim i razlikovnim kurikulom mora biti jednako za sve učenike.
3. Nastavni predmeti jezgrovnoga kurikula nazivaju se zajednički, a razlikovnoga izborni.
4. I zajednički i izborni predmeti imaju atribute obvezatnosti i redovitosti.
5. Brojčana ocjena zajedničkih i izbornih predmeta ulazi u opći prosjek uspjeha učenika i unosi se u školsku svjedodžbu.
6. Nastavni predmeti, moduli ili drugi odgojno-obrazovni programi školskoga kurikula nisu obvezni ni redoviti, ako se brojčano ocjenjuju ne ulaze u opći prosjek uspjeha učenika i unose se u dodatak svjedodžbi.

Promjene za kvalitetu
Školska stvarnost pokazuje da temeljni školski dokument Nacionalni okvirni kurikul, napose u dijelu općega obveznoga obrazovanja, nije razrađen i primjenjen u realnosti. To znači da su nužne hitne intervencije u osnovnoj školi počevši od nijansiranoga tumačenja razlika između izbornih predmeta (17 konfesionalnih vjeronauka i dogledno etika) i fakultativnih programa (drugi strani jezik, informatika, različiti moduli kao Građanski odgoj i obrazovanje), nadopune i promjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (posebice članak 27.), a sve u duhu kako to Nacionalni okvirni kurikul nalaže.

Ujednačavanje opterećenja učenika
Temeljna nepravilnost u hrvatskom školstvu je nejednaka opterećenost učenika u općem obveznom obrazovanju nepostojanjem predmet etike. Time se krši pravilo jednakosti učenika pred dužnostima, pa su neki učenici povlašteni ili uskraćeni za nepostojanje odgoja i obrazovanja na etičkoj razini. Jasno u Nacionalnom okvirnom kurikulu piše: Zbog usklađivanja obrazovnoga standarda za sve učenike osnovne škole, potrebno je ujednačiti i opterećenje učenika. Stoga se predviđa uvođenje alternativnoga izbornoga predmeta koji omogućuje stjecanje temeljnih etičko-moralnih kompetencija i osnovnoga znanja o religiji za one učenike koji ne upisuju konfesionalni Vjeronauk. Iz navoda je jasna uputa o potrebi ujednačavanja opterećenja učenika na način uvođenja alternativnoga izbornoga predmeta konfesionalnim vjeronaucima, odnosno etike. Etika će kao nastavni predmet pripadati u razlikovni ili diferencirani kurikul. Neće povećati satnicu učenicima, a određeni će broj učenika maknuti s hodnika dok se odvija vjeronaučna nastava, a što su mnogi apostrofirali kao problem našega školstva. Trenutna praksa dovela je do ovakvih apsurda: učenik u petom razredu osnovne škole, koji nije upisao vjeronauk niti jedan fakultativni program, pohađa deset nastavnih predmeta i ocjene iz njih čine njegov prosjek uspjeha, dočim njegov prijatelj iz razreda s izbornim vjeronaukom, fakultativnim stranim jezikom i informatikom pohađa 13 nastavni predmeta, koji čine njegov prosjek uspjeha.

Zdravstveni i Građanski nisu bauk
Uvođenje, točnije rečeno nametanje, Zdravstvenoga odgoja i Građanskoga odgoja i obrazovanja u naš školski sustav izazvalo je silno nezadovoljstvo i prosvjede. Nikakvo čudo tome, jer se jednostranim nametanjem kršilo ustavno pravo roditelja na odgoj vlastite djece, djecu izlagalo neprilagođenim sadržajima, ideologizaciji (dženderizam), seksualizaciji s nametanjem antievolucijskih vrijednosti, te se time izašlo iz okvira podnošljive nastavne satnice. Sve bi navedene razmirice i teškoće jednostavno bile riješene međupredmetnom preraspodjelom kvalitetnih programa između postojećih nastavnih predmeta. To podrazumijeva i uvođenje etike, jer se kvalitetni dio programa GOO obrađuje u konfesionalnim vjeronaucima. Uskladiti uvođenje novih programa u škole s naputcima Nacionalnoga okvirnoga kurikula, jer NOK predviđa da se u osnovnim i srednjim školama ostvaruju ove međupredmetne teme ili interdisciplinarni sadržaji i/ili moduli: 

     Osobni i socijalni razvoj
 ƒ Zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša
 ƒ Učiti kako učiti
 ƒ Poduzetništvo
 ƒ Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije
 ƒ Građanski odgoj i obrazovanje.

Prof. dr. sc Mornar ili netko drugi, novi ministar treba biti samo dobronamjeran prema hrvatskoj djeci, a sve se drugo onda samo nadaje iz onoga što Nacionalni okvirni kurikul propisuje.

Antun Budimir

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save