NESPOSOBNA I AFERAMA SKLONA VLADA: Preživjeli smo dvije i pol godine mučenja
Ima li Vlada uopće ikakvu politiku?
Uvođenje, pa potom ukidanje zdravstvenog i građanskog odgoja. Izrada pa odbacivanje master plana za bolnice, uvođenje pa odbacivanje smjenskog rada za doktore. Ekspanzivna pa restriktivna budžetska politika. Plan 21, pa progašavanje istog mrtvim. Ima li ova vlast uopće ikakvu politiku?
“Lijevo, desno, nigdje moga stana, oj ulice ala si pijana”. Ovu vlast, više nego i jednu prethodnu, obilježava lutanje, zbunjenost, i prihvaćanje iznuđenih rješenja. Njihovi potezi su plod panike, a ne osmišljene politike. Vlada koja je došla s pompozno najavljenim “planom 21”, zapravo popisom lijepih želja za djeda mraza napisanom bez ikakvog dodira sa stvarnošću i temeljenog na “wishful thinkingu”, u međuvremenu je nekoliko puta promijenila sve svoje planove.
Novi ministar obrazovanja Mornar najavio je kompletnu reviziju svih nastavnih planova i programa za osnovnu, ali i srednju školu, te rekao da odustaje od svih strateških planova svog prethodnika – uvođenja zdravstvenog odgoja, sa spornim modulom 4 temeljenog na rodnoj ideologiji i napisanom od strane Štulhoferovih pedofilskih prijatelja koji, poput Thea Sandforta ili Gerta Hekme, nikad nisu skrivali da su im djeca poželjne seksualne igračke, i uvođenja građanskog odgoja kao posebnog predmeta.
To je izazvalo bijes moralnih čistunaca koji vjeruju da put do slobode i emancipacije ljudi vodi preko “rodnog osvješćivanja” i nacionalnog onesvješćivanja, poput profesorice Vedrana Spajić Vrkaš s FFZG-a. Ona je tim povodom izrekla jednu od najglupljih rečenica koje sam u životu čuo, sukus ideološke zatucanosti kvaziliberala: za protivnike tog koncepta preodgajanja stanovništva milom ili silom je, objašnjava, “koncept građanstva biti poslušan i pristojan, lijepo se ponašati u javnosti. Pritom ne žele prihvatiti da je građanstvo vezano uz kontrolu vlasti”. Ako svi budemo rodno osviješćeni, makar bili i informatički nepismeni, vlast će biti u našoj službi, jer ćemo biti obrazovani i snažni, prema nebulozbom misaonom toku rečene profesorice. Usto je zaprijetila odlaskom iz zatucane katolibanije Hrvatske, što će svakako biti ogroman gubitak za našu zemlju i njene građane. Male nelogičnosti poput toga da je zdravstveni odgoj nešto što upravo vlast nameće mimo volje građana, kako bi te iste građane učinila poslušnim potrošačima koji nikog ne diskriminiraju, koji nemaju obitelj, vjeru i naciju nego samo uredno služe državi i korporativnim interesima, nikad ne dopiru do ograničenog i zatucanog neoliberalnog mozga. Kao ni to da prebacivanje odgoja s roditelja na državu svakako ne doprinosi smanjenju autoriteta države, naprotiv.
No, stvarno, teško da netko normalan može imati nešto protiv uvođenja informatike kao obaveznog predmeta, i izbacivanja koncepta “zdravstvenog odgoja” temeljenog na liberalnoj teologiji. Cilj je današnjeg obrazovnog sustava izbaciti na tržište gotov proizvod, a niti jednom poslodavcu ne trebaju rodno osviješteni i informatički nepismeni mladi ljudi. Ali na stranu profesorica i Mornar, problem je ovdje što se dvije godine u reformi obrazovanja išlo u jednom smjeru, a sad se krenulo – u drugom.
Ista je stvar i u sektoru drugog smijenjenog ministra, Ostojića. Novi ministar Varga ukinut će smjenski rad koji je uveo njegov prethodnik, vratit će dežurstva, a Ostojićev master plan ide na detaljnu reviziju. Ostojić je predvidio smanjenje broja bolnica sa 31 na 19 te broja kreveta za akutne bolesnike za 30 posto, no to se očito neće dogoditi. Dakle i ovdje smo do sad išli u jednom smjeru, vidjeli da nije dobro, pa sad opet idemo u drugom.
I tamo gdje se nisu mijenjali ministri, mijenjala se politika, i to za sto osamdeset stupnjeva. Vlada je isprva rekla da će ići na “investicijski tsunami”, i obećavala državne projekte od Plomina i pelješkog mosta do farbanja fasada u režiji Radimira Čačića, od kojeg nije bilo ništa. Potom je proklamirana, suprotno tome, politika budžetske štednje. Zatim je Milanović pred nešto više od godinu dana slavodobitno na presici izjavio: “Gotovo je s mjerama štednje”, i rekao da više neće biti drastičnih rezova. “Država je već uštedjela gdje je trebala te sada moramo ulagati, moramo postići to da se ljudi opuste, odluče, da preuzmu i neke razumne rizike”. A onda je opet, nekoliko mjeseci kasnije, pod pritiskom Brisela i ulaska u proceduru prekomjernog deficita, uslijedio kopernikanski obrat pa smo se vratili – štednji. Drastičnoj.
Porezna politika? Ulagači, znamo, ne vole ulagati tamo gdje se porezna politika stalno mijenja. Ne biste ni vi uložili koju stotinu milijuna dolara da ne znate kako će se stvari razvijati idućih pet – šest godina, zar ne? Prvo se bombastično najavljivao porez na nekretnine, pa se od njega za sad odustalo. Govorilo o poreznom rasterećenju rada i poduzetnika, pa je dignut PDV pod obećanjem da će drugi porezi biti smanjeni. Od rasterećenja nije međutim bilo ništa. O naplati PDV-a obrtnicima – prije ili nakon naplate – ova vlada također ima nekoliko različitih mišljenja. Istovremeno. Nacrt Obiteljskog zakona je isto nekoliko puta mijenjan i dorađivan, bez jasne ideje što se uopće novim zakonom želi postići. Kao i ostalih zakona koje je ova vlada pokušala donijeti.
Radno zakonodavstvo? Milanović je osobno potpisao peticiju za referendum o zabrani promjene Zakona o radu. Dok je bio u opoziciji. Vlada Jadranke Kosor je prijedlog povukla, da bi kasnije Milanović izašao s još oštrijim promjenama zakona, posve suprotno onom što je zastupao prije. O nedosljednostima između obećanog na polju zapošljavanja stručnih, a ne podobnih, koja je završila najgorim valom zapošljavanja partijskih poslušnika još od vremena Josipa Broza, ili obećanju javne depolitizirane TV koja se pretvorila u TV Pyongyang da ne govorimo.
Uglavnom, o svakom bitnom političkom pitanju ova vlast je do sad nekoliko puta promijenila mišljenje i politiku. Uspješno vođenje politike podrazumijeva prije svega dosljednost. Lutanje ove vlasti pokazuje da oni nikad nisu ni imali nikakvu ozbiljnu namjeru voditi državu – tek vladati njome, pa što Bog da. Jedino u čemu pokazuju dosljednost je zaštita vlastitih bandita dok god ih mogu štititi, poput Marine ili Sabe, i naravno izgradnja prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom te dosljedno i ponizno služenje britanskom Foreign officeu. O svemu drugom ova vlada, očito, nema niti stav niti formiranu jasnu politiku, nego se okreće kako vjetar puše. Kad bi imali kompas i smjer u kom idu – bilo koji – možda bi i zaslužili minimum respekta, jer dosljednost treba cijeniti i kod ideoloških protivnika.
Međutim, ovo što radi Milanovićeva vlada se čak ne može nazvati vođenjem pogrešne politike – jer oni uopće ne vode nikakvu politiku. Jednostavno, nemaju je. Umjesto da oni vode politiku, prilike vode njih. Ostaje se nadati da će ih što prije i odnijeti, jer niti jedna zemlja ne može naprijed bez jasne ideje u kojem smjeru uopće želi ići, a očito je da ova vlada takvu ideju nema. Njima se država dogodila slučajno, na vlast su došli slučajno, a nedostatak ideje čovjek koji bi se, da smo kojim slučajem DNR Koreja a ne DNR Hrvatska, zvao Zbunjeni vođa nadoknađuje lupetanjem besmislica i sofizama.
Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr
