APOKALIPSA NA PRAGU: Kako preživjeti kolaps Hrvatske?
Svjetska banka objavila je da tonemo šestu godinu zaredom i da taj svjetski rekord dugujemo nesposobnoj koaliciji Kukuriku, prije svega strankama SDP i HNS. Umjesto da te stranke Europska komisija odmah zauzda, europsku brnjicu dobiti će HDZ, ako se vrati na vlast. EU namjerava u Hrvatskoj odmah iza slijedećih parlamentarnih izbora formirati tehničku vladu.
Izgleda da Europa čeka da nas banda do kraja opljačka. Nije riječ o tome hoće li do neizbježnog kolapsa Hrvatske doći, nego kako ga preživjeti. Kako preživjeti danas? Sirotinja godinama prekopava kante za smeće, obitelji umiru od gladi, nesretnici se iz očaja bacaju kroz prozor. Vlast dnevno generira društvene konflikte da prikrije kako se nastavlja Udbagedon.
Kanibalizam je konačan oblik transhumanizma
I znanost ima svoje otkrivenje. Astronomi najavljuju da će se Sunce pretvoriti u mnogostruko veću crvenu loptu, koja će svojim radijusom zahvatiti sadašnju orbitu Zemlje. Solarni Otac skurit će grobnice svoje djece u dolini Nila. Drugi dolazak Isusa je besmislen – Apokalipsa je neizbježna. Ne trebamo se toliko brinuti, jer neće stradati cijeli Univerzum – izgorjet će samo naš Solarni sustav. Islamska sekta ahmedijaca gleda naše doba kao kraj vremena. Ahmed je alternativno ime proroka Muhameda. Prema Kuranu, Isus je najavio proroka Ahmeda. Kod ahmedijaca Mesija i imam Mahdi označavaju istu osobu. Njihov Antikrist je Masih ad Dajjal, mesija Pada čovjeka. Zašto se Partija toliko trudi ugušiti Hrvatsku, kada će se sve ili zalediti ili izgorjeti?
Zašto je toliko teško uvjeriti ljude da je kanibalizam posljednja faza čovjeka i da je današnja otrovna prehrana prirodno prilagođavanje želuca. Oni sretnici koji to sebi mogu priuštiti, trebaju se pripremiti za ono najgore stvarajući minimalne rezerve za prve kritične dane i mjesece. U svijetu takav realan pristup stvarnosti označen je kao survivalizam. Prežderana elita bahato ga imenuje kao pesimističku pornografiju. Adventisti sedmog dana održavaju minimalne rezerve hrane za dane Apokalipse. Iskustvo Gunje upozorava da kolaps može izazvati i neka elementarna nepogoda. Oprezniji ljudi spremaju se za potrese, poplave, požare, hurikane, terorističke napade i nuklearne katastrofe.
Survivalizmu komunizma i vremenu sovjetske prijetnje dugujemo skloništa u većim naseljima, koja su prirodno pretvorena u skladišta za otrovnu hranu. Crveni križ preporuča da u svojim automobilima držimo setove za prvu ruku. U svezi priprema za katastrofu, najdalje su otišli Švicarci, iako plivaju u tuđim novcima. Prezaduženi Hrvati vesele se kanibalskom lovu u Alpama. Jeste li donijeli svoje zlato, pitat će Švicarci naše izbjeglice iz podivljalih gradova. Tako su navikli. Svako malo u Švicarsku je stizalo nečije zlato. A ovaj put želuci krulje na Švicarce. U izvješćima Wikileaksa iz 2009. u svezi survivalizma spominje se MMM – Pokret/Movement moderne milicije. Već danas vlada opako liberalno pravilo do-or-die, odnosno djeluj-ili-umri. Sociološki rečeno, novu društvenu rešetku odredit će nove interesne skupine u katakombama i zemunicama, kao i opake ulične bande.
Igre gladi
Survivalisti imaju svoju eshatologiju i svoj simbolički jezik. Kratica GOOD označava “Get out of Dodge”. Vaša sigurna destinacija za rezerve i život može biti samo izvan grada. Ako imate bilo kakvu ušteđevinu, pretvorite istu u zlatninu i sve pospremite na sigurno, po mogućnosti na rezervnu lokaciju na selu, kod svoje kleti ili na nekom svome komadu zemlje. Bolje stojećim državljanima RH preporučam da polovicu svoje štednje/zlatnine zazidaju u blizini svoje vile za odmaranje, a ostatak rasporede u više banaka u inozemstvu. U Apokalipsi je porezna stopa na dohodak 100 posto, za sve razrede. Morate osigurati hranu i vodu za pola godine, sve sa dugim rokom trajanja. Voda je važnija! Bitna je cijena, odnosno količina, a ne kvaliteta. Gradski vodovodi u velikim gradovima neće biti od pomoći, jer će se sustavi raspasti. Zgodno je ako u svojoj rezervnoj destinaciji izvan grada imate riješen problem vode, pa u tom slučaju s vremena na vrijeme pročistite rezervoar za kišnicu, ako je rješenje takvo. Morate ovladati glavnim mogućnostima filtriranja vode.
Naravno, sva voda, hrana, zlatnina i devize neće vam pomoći ako svoje hrpice ne možete obraniti. Tko je bio branitelj, pa nije vratio svoje osobno oružje, dobro je napravio. Odora HV-a uvijek će imati određenu vrijednost – mudro je u prvim danima obući bilo kakvu uniformu, jer će navesti pljačkaše da vas zaobiđu. Dobro je odmah se povezati sa susjedima, tamo gdje se namjeravate skloniti, i već sada postaviti temelje za zajedničku obranu od bandi. Tko ostane u gradu morat će uzeti mimikriju opakog pljačkaša, makar i s pištoljem na vodu. Računajte na kaotičnu situaciju na prometnicama.
Morate se spakirati i evakuirati brzo, u nekoliko sati. Može biti spasonosno ako još danas pohranite potrebnu količinu goriva za svoj automobil, ako ga posjedujete. Ako nemate svoju ragu, pikirajte susjedovog terenca. Zanemarite moralne predrasude, jer ćete se uskoro s njim potući na smrt. Nemojte brinuti koliko je nešto etički prihvatljivo, jer će se u danima kolapsa srušiti svi moralni imperativi. Ako u nekoj prigodi susjed bude u stisci s vremenom, ponudite mu da njegovog ljubimca odvezete na crpku ili na pranje, pa onda usput napravite rezervne ključeve. Ako ti pokušaji ne uspiju, jednostavno susjeda otjerajte nekim oružjem i usvojite njegovog ljubimca. Morate se još danas početi prilagođavati uvjetima kanibalizma. Odete u grad i prvog političara kojeg sretnete razvalite bez određenog razloga. Za nešto je kriv! Pobuna protiv pravne države je pozitivna evolucija, ulaganje u budućnost. Morate biti načisto s tim da će vas današnja elita pretvoriti u ubojice i ako do kolapsa ne dođe.
Priprema za ono najgore može vam pomoći i u ovima danima krize, prije kolapsa. Posebno glede GMO-otrova koji se godinama uvozi u Hrvatsku. Ovladajte iskustvom uzgoja vlastite hrane. Nema prostora za pogrešku. Vaša prva sjetva mora biti uspješna. Dobro je imati određeno znanje o svemu tome, posebno o otrovnoj vegetaciji – praksa je presudna. Dakle, odbacite industrijsku hranu i osposobite se za preživljavanje od zemlje i konkretnog rada. Iz toga se može izroditi solidna osnova za život i ako do katastrofe ne dođe. Ako negdje imate oranicu i bilo kakvu nadstrešnicu, nikako taj svoj obiteljski Kanaan nemojte prodati, nego ga još danas stavite u puni pogon. Lov? Naravno da ga trebate koristiti, ali tu imate dug prema hrvatskoj sirotinji. Vaše poznavanje tehnike lova poslužit će za hvatanje krivaca za kolaps zemlje. Razmislite dobro o zamkama za životinje i primijenite to iskustvo za lov na hrvatske dužnosnike. Jako je bitno da ih zadržimo u gradovima u kojima su žarili i palili, da osjete društvenu rešetku na svojoj vlastitoj koži.
Fugitive
Bilo bi dobro da odmah formiramo tim takozvanih “head huntera”, koji će pratiti kretanje glavnih dužnosnika i spriječiti ih da napuste gradove i zemlju. Ovih sam dana baš nekako u vrijeme objeda trgovao s jednom kopijom OA Barbika i tako u Uredu predsjednika “posudio” OA Emigrant. Riječ je o tajnoj mjeri broj 169 iz 2010. U njoj je Stipe Mesić razradio svoj uzmak iz zemlje u slučaju državnog udara ili neke nesreće. Varijanta (A) prikazuje normalan odlazak na civilni Pleso i napuštanje zemlje pod izgovorom obveza na vanjskopolitičkom planu, varijanta (B) je rezervni uzmak do Lučkog, ili do vojnog dijela Plesa, gdje bi zbrisao u helikopteru, a varijanta (C) je bijeg preko Brijuna u Albaniju. U slučaju uzmaka Ive Josipovića, varijanta (C) trebala bi se odnositi na bijeg automobilom u takozvanu Republiku Srpsku u BiH. Dakle, ako Ivo Josipović krene prema Velikoj Gorici, ne mora značiti da je njegov cilj Zračna luka Zagreb. Stoga je važno da još danas odredimo dežurne timove za sve zapadne i južne izlaze iz grada, koji će prije svega zatvoriti prilaze zrakoplovima i helikopterima. Možda u istu zasjedu ulovimo Stipu Mesića, Ivu Josipovića i pola Vlade.
Prema provedenom modeliranju, bit će šokantno i veselo. Josipović bezobrazno u našoj limuzini napušta Zagreb i Novi Zagreb, a vi dočekate kolonu između mosta preko autoputa i nadvožnjaka kod Buzina, uredno obučeni u svoje braniteljske odore. Kao, izašli ste pomoći aktualnom maršalu HV, jer ste dobili anonimno upozorenje da ga vreba neki novi Gavrilo Princip. Nemojte puno brinuti zbog Pravednikovog osiguranja – čim dečkima objasnite o čemu se radi, preći će na našu pravedničku stranu. Naravno da ću najslađu ulogu rezervirati za sebe. Prilazim limuzini i kucnem Pravedniku na prozor. A on nabacio šajkaču i umjetne brčine, kao da bježi kroz Šumadiju. Vuk Karadžić ili Stipe Mesić?
– Mi smo iz MMM. Ajmo kume, vadi papire!
– Što vam pada na pamet. Ja sam predsjednik Hrvatske.
– Ništa zato. Ubijali smo svoje kraljeve.
Pred očima mi prolazi scenarij budućeg događanja. Jednim potezom odstranim mu brčine i ukaže se pitomo lice našeg dragog Ive Josipovića, sveučilišnog profesora kaznenog prava, koji će uskoro osjetiti pravnu državu. Barbika 2! Vraga, najedanput mu je lice natučeno. Dok sam gledao njegovu iskaznicu, netko ga je nabubao. Budeći ga iz nesvijesti, morao sam ga nekoliko puta ošamariti. Kakav je osjećaj? Pa, kao da mlatim kuhanu svinjsku nogicu. Kako kontrolirati gladnu rulju? Ljudi kipte od želje da mu se osvete. Nasilje je već krenulo.
– Gle stvarno! Predsjednik Hrvatske! Ali, druže, Hrvatske nema. Sustav je pao.
– Mislio sam da je to nemoguće. Rezao sam granu na kojoj sjedim!
Josipović je to jedva istiskao, pljuckajući prednje zube.
– Kud si kreno?
– Imam konferenciju u Berlinu.
– Izađi van!
Smeten je i uplašen. Oprezno izlazi. Presjeklo ga kada je vidio da je Saša prešao na našu stranu. Pricidnik se skupio, buškica ispala, glava pognuta, ruke uz tilo, kao da prima ukor učitelja. Srbijanske čakšire dobro mu stoje.
– Imamo dojavu da bježiš u Moskvu?
A novi Tile šuti. Fali mu Staljin, ali Staljina više nema, a Putin je daleko.
– Da, da! Idemo u Moskvu – potvrđuje Saša.
– Nećeš ti nikuda. Ostaješ u Zagrebu.
– Ako mogu zamoliti, ja bih radije u Split.
– Ovako ćemo. Odvest ćemo te do Jelačić placa, pa ako se sam probiješ do rotora u Remetincu, sretan ti put za Split. Možda završiš u partizanima. Tako zovu ljude koji se na vrijeme sklone od nevolje u gradovima.
Otvorimo prtljažnik, a u njemu je Dejan Jović, svezan. Glumi zatočenika!
– Otet sam prije četiri godine! – kukao je Dejan.
Neka, neka, “oslobodit” ćemo ga na Jelačić placu. Tako će početi najzanimljiviji lov na prispodobe na ovome prostoru.
Pilot epizoda
Kod survivalista kratica TEOTWAWKI označava kraj svijeta kojeg poznajemo. Računajte na to da će gradovi biti najgore mjesto za život i preživljavanje. Ondje gdje se danas lagodno živi, tamo će biti pakao. Zamislite Jelačić plac u totalnom mraku, srušenog bana, polomljenu sablju, a okolo svjetlucaju gladne oči. Termin zombija uveli su survivalisti. Tko se ne prilagodi uvjetima sveopćeg nasilja, bit će pregažen. Znam točno što slijedi, a ipak ću ostati u Zagrebu. Poznat sam kao head hunter – ne mogu se samo tako odreći uzbudljivog lova na dužnosnike. Udružili smo predsjednika i njegovog savjetnika s policijskim lisicama i otvorili kladionicu. Trebate pogoditi tko će koga pojesti. Zagrepčani su navalili kao šašavi. Vadili su posljednje zalihe zlata da sudjeluju u klađenju. Neke je sklonosti teško odbaciti. Većina je igrala na Dejana, ali nikad se ne zna.
– Drugovi, YOYO! – izvijestio sam upravo regrutirane zombije.
– Ne razumem! – tiho će Dejan.
– You’re on your own! Imate mjesec dana prednosti, a onda dolazimo po vas.
Kako god modeliram kolaps Hrvatske, Zagreb se brzo raspadne. Već nakon dva tjedna iscrpljene su rezerve hrane i pitke vode, da bi se jako brzo pojavio kanibalizam. Sirotinja se napalila za okretanje dužnosnika na ražnju, a onda je glad učinila svoje. Bilo je trovanja, manje zbog kanibalizma a više zbog slabe kakvoće mesa u hrvatskih dužnosnika. Nikada nisu radili nešto konkretno, pa im je meso trulo, otrovno. Slavko Linić komotno je šetao okolo prekopavajući odbačene udove svojih bivših stranačkih kolega. Zagrepčani su instinktivno osjećali da je Linić otrovan. Jedva sam nagovorio normalne kanibale da zaobilaze ministrice. Naravno da smo kipjeli od želje da ih zatučemo, ali kako onda spriječiti gladne da se ne potruju. U danima koji dolaze, MMM mora preuzeti svoju civilizacijsku odgovornost.
U desetak isprobanih varijanti Josipović se sklonio u prisavsku Kockicu. Koji je to vrag? Neka religija? Ovisnost! Dejana Jovića pronašli smo kod ulaza, oglodanog. Odmah pored Milana Bandića, gradonačelnika. Valjda su obojica trčali, pa su bili zdrav zalogaj. Dakle, Ivo Josipović napravio je pravi nered na kladionici. Iznenađenje se zaista dogodilo. Dejana smo prepoznali po lisicama na rukama, a Bandića po avarskom kosturu. Spustili smo se u podrum i tamo zatekli cijeli CK. Josipović je bio jednoruk, ali ipak dobro raspoložen. Partija je uvijek okupljala kanibale.
– Kako si se riješio Dejana?
– Jednostavno. Poklonio sam mu svoju vezanu ruku za objed i on se otrovao.
Kako god okrenete, komunjare se drže zajedno. Nikada nisu prošli neki fizički napor ili neko teže razmišljanje. Sve im je zakržljalo, ali ih održava svijest o njihovom evolucijskom defektu. Pili su nam krv stotinu godina i to se neće lako promijeniti, što će slijedeće epizode dokazati. Modeliranje je u tijeku. Računajte na iznenađujuće zaokrete.
Tvrtko Dolić/croative.net
