DRUGAČIJI POGLED NA KAOS U UKRAJINI: Ima li među plaćenicima Hrvata?
Navodno, kako su objavile neke novine, među plaćenicima koji se bore u Ukrajini ima Hrvata. Taj ružan Zakarpatski sukob okupio je pse rata s raznih strana. Sjatile su se na krv i sukob razne grupacije. Sa zapada su izgleda stigle prave privatne armije, a s istoka Kozaci i razni dragovoljci.
A u sredini imamo profašističke snage i veterane afganistanskog rata jedne protiv drugih. Da je pameti, tamo ne bi bilo ni Hrvata ni Srba.
Tu lekciju valjalo je odavna naučiti. No, ipak se baš i nije tako dogodilo. Na Krim su otišli pripadnici četničkog pokreta da podrže Ruse opasane smeđo-žutim georgijanskim lentama.
Kolaboracionisti podržavaju antifašiste!? Kakav apsurd!
A s druge strane čujemo da su se na nekim frekvencijama voki-tokija čuli hrvatski glasovi. Da Hrvati podržavaju Ukrajince.
Tu sam počeo ozbiljnije razmišljati. Mislim, u Ukrajini postoje značajne skupine s kojima dijelimo katoličanstvo, ili barem pokornost Svetom ocu Papi, jer ima i dosta grkokatolika. Neki gledaju na ove događaje putem prizme po kojoj su ruske zajednice kao negdašnje srpske krajine u Hrvatskoj. Mnogi smatraju da valja podržati ukrajinske vlasti jer tako kaže EU i SAD.
Nije bilo nikakve sličnosti, onda u Hrvatskoj i Ukrajini danas
Međutim, koliko se ja sjećam, Hrvatska je u ratnom sukobu bila slabija strana, a ne jača kao što su sada ukrajinske oružane postrojbe. S druge strane, hrvatska vlada na čelu s dr. Franjom Tuđmanom nije došla na vlast ulicom, demonstracijom i manipulacijom, već legalno i narodnom voljom. HDZ je demokratski izabran, što se na Ukrajinsku vlast ne može reći. Hrvatska je nudila svojim Srbima plan Z-4, to su bile ozbiljne teritorijalne autonomije. Ruska manjina u Ukrajini može samo sanjati o tome. A što se tiče EU, ona je prva izdala sporazum koji je potpisala između ukrajinske oporbe i tadašnjeg predsjednika.
Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma je tim povodom među ostalim priopćio:
„Optužbe na račun Ruske Federacije, da je anektirala Krim izvršivši tenkovima agresiju na Ukrajinu, i da Moskva tako stvara ‘Veliku Rusiju’, su apsurdne, i predstavljaju obmanu koja bi bila smiješna da nije tragična, jer takve optužbe vode u Treći svjetski rat. Zapad (USA i EU) traži bilo kakav izgovor da kolaps svojih ekonomija i državni stečaj kompenzira ratom protiv Rusije, i da zavlada cijelim svijetom u korist korporacija i banaka koje upravljaju liberalnim Zapadom koji je u posljednjih 100 godina prešao put od slobode do fašizma…
Događaji u Ukrajini su neusporedivi s događajima u bivšoj Jugoslaviji gdje je Beograd etnički čistio hrvatsko stanovništvo putem velikosrpskih pobunjenika, dok toga na Krimu nije bilo, naprotiv, predsjednik Putin je rehabilitirao nepravedno za vrijeme staljinizma optužen i proganjan tatarski autohtoni narod, i zajamčio ljudska prava svim stanovnicima Krima bez obzira na jezik, nacionalnost i vjeroispovijed.”
Dakle, paralela između Ukrajine i Hrvatske nikako ne stoji. Mržnja koja se „pumpa” prema Rusiji nas ne smije zaslijepiti. Pozorno pratim jedan domoljubni sajt koji se bavi antikomunizmom. Uredništvo toga sajta gleda na liberalizam, na EU i SAD kao na rasadnike novog totalitarizma koji se umjesto na jednopartijskom modelu zasniva na robovanju bankarskom jednoumlju. To je žalosna činjenica, mi smo zarobljenici monetarnog sustava.
Kome trebaju neprijatelji kod ovakvih prijatelja!?
Kada strasti splasnu, a nadam se da hoće, vidjet ćemo tko je koliko pomogao Ukrajini. Jesu li lihvarski krediti MMF služili njenom razvitku ili uvođenju u ambis. Čim se nova vlast distancirala od Rusije, čim je odbijena ruska pomoć došao je Međunarodni monetarni fond i mirovine su prepolovljene. Kome trebaju neprijatelji s takvim prijateljima? Alternativni američki mediji pisali su o ukrajinskim zlatnim rezervama koje su jedne noći utovarene na zrakoplov i odnijete na Zapad. Pogledajmo, prema statistici, region koji se nikako ne izvlači iz svjetske gospodarske krize je Europa. Istok hvata dah, Afrika se provukla, Južna Amerika slijedi svoj put. Je li razborito slijediti imperiju na njenom umoru?
Ovo je trenutak kada moramo vagati između vjere i politike. Ako smo vjernici, s gađenjem ćemo se okrenuti od ratnih huškača koji su financirali Majdan i uvježbavanje ukrajinskih ekstremista. Ali, ako smo političari, dodvoravat ćemo se bankarima i njihovim političkim frontmenima. Oduševio sam se kada sam pročitao komentar poznatog bivšeg američkog konzervativnog predsjedničkog kandidata Patricka Buchanana koji je javno priznao da u ovom trenutku Rusija i Putin zastupaju kršćanstvo a Zapad stoji na stajalištima antikršćanstva. U Americi se masa ljudi gnuša vojno-militarističkog kompleksa, sotonizma i kulture smrti, abortusa i širenja ratne industrije po globusu. Sjećate li se one epizode kada su opisali Putina kao tiranina jer je ruski sud osudio članice „Pussy riota” za skrnavljenje crkve nakon nedoličnog rituala za oltarom? Sjećate li se koliko ih je diglo glas protiv nesloboda u Rusiji, koliko je pisano o putinskoj diktaturi? A koliko njih zna kako je riječ „pussy” deminutiv izraza za žensko spolovilo, koliko nas bi bilo spremno dopustiti da neke zaluđene feministice prave skaradne performasne recimo u našoj katedrali? Apsurd je potpun, Hrvatska koja se tako veličanstveno suprotstavila istospolnom braku, kada se tiče Rusije se svrstava kontra svoje pravoslavne kršćanske braće koja se bori u istoj borbi protiv ekstremnog liberalizma, na čijem se licu vidi sve više totalitarnih nota. Pogledajmo na koncu kako je prošao Eurosong. Divne uzvišene ruske pjevačice su konstantno bile izviždane, a glorificirana je austrijska „transrodna osoba”. Europa je postala vašar perverzije koja se agresivno širi.
Bojim se da će mir otići iz Ukrajine. Bojim se da će se ona raspasti po modelu SFRJ. Bojim se da svijet ništa nije naučio, a možda nismo ni mi mnogo čim tamo odlaze dragovoljci s ovih meridijana. Ali, ako se to desi, neće se samo Ukrajina raspasti. Kao što je uočio ministar vanjskih poslova Njemačke Frank-Walter Steinmeier, dolazi u pitanje i EU. Bez stalnog širenja, unutarnje trzavice će jačati. Uostalom pola Europe servisira interese SAD, a ne interese EU. Neka nas dragi Bog spasi eskalacije. Znamo kako to izgleda kada se Ruski medvjed probudi i zaleti ka zapadu.
A netko ga opasno čačka. Ukrajinsko proljeće završava ruskom zimom, ali ne samo radi plina. Stoga, događaji koji slijede će odrediti našu sudbinu kao što je to bio dogovor Staljin-Ruzvelt ili Ribentropp-Molotov. Ukrajina je već podijeljenja kao i Poljska prije 70 godina. Gdje je Hrvatska, gdje su Hrvati, a gdje će biti vojvođanski Hrvati? Potrebna je velika mudrost. Vihor nam se približava, a nemamo sklonište osim onog duhovnog.
Neven Primorac/Hrvatske novine
