LJEVIČARSKI GAY AKTIVISTI TERORIZIRAJU I NA SVJETSKOM NOGOMETNOM PRVENSTVU
Ljevičarski i gay aktivisti FARE-a, pokušali su uvesti verbalni delikt i na SP u Brazilu
Opet FARE. Ni ovo svjetsko prvenstvo, kao ni i ostala velika nogometna i sportska natjecanja zadnjih godina, ne mogu proći bez ovih ljevičarskih i gay trolova, plaćenih Soroševih aktivista, doušnika i tužibaba, koji sebe nazivaju navijači. Odnosno “Navijači protiv rasizma u Europi”.
To je puno značenje engleske kratice FARE (Fans Aganist Racism Europe), privatne organizacije, odnosno mreže, koja je zadnjih godina postala jedna vrsta europske i svjetske udbe za kontrolu navijača.
Ova organizacija osnovana je kasnih devedestih godina, ali postala je utjecajna, tek u zadnjih 5-6 godina, kada je postepeno preuzela ulogu policajaca, državnog odvjetnika i tužitelja u službi UEFE i FIFE. FARE je postao ovako utjecajan tek otkada dobija moćnu financijsku i drugu podršku od velikih tajkuna poput Sorosa, ali i od one hrpe mafijaša iz Bruxellesa, koji sebe predstavljaju kao vodstvo EU.
Kako je nogomet preživio cijelo stoljeće bez FARE-a
Do postanka FARE-a, za incidente na stadionima, na nogometnim utakmicama bili su zaduženi službeni delegati utakmice, isti oni koji su ocjenjivali i rad sudaca, organizaciju utakmice i sve ostalo te to zapisivali u protokol. Nigdje na svijetu nije bilo posebnih aktivista, koji su se bavili nadziranjem navijača.
Čovjek se pita kako je nogomet preživio više od 100 godina, tj. sve ono vrijeme dok nije postojao FARE? Kako se navijači nisu međusobno poubijali? I čovjek bi pomislio, da je ranije, dok nije postojao FARE, na nogometnim stadionima po cijelom svijetu sve vrvilo od rasizma, nacionalizma i svakoga drugoga ekstremizma, a da se stanje poboljšalo tek nakon što je osnovan FARE.
Ali nije tako. Sada je daleko više rasizma i drugih negativnih pojava na stadionima nego što je bilo ranije, dok nije postojao FARE. Na prvi pogled. Međutim u stvarnosti, radi se o tome, da doušnici FARE-a, u službi nove političke korektnosti, novog kulturog sustava Zapada, sada pažljivo bilježe svaku sitnicu na stadionima. Ono što ranije nikoga nije interesiralo, sada se bilježi i proglašava negativnošću i ekstremizmom koji treba kazniti. Nekoliko navijača Bayerna, prije 2 mjeseca su na utakmici Lige prvaka protiv Arsenala, napravili jedan bezazleni transparent, na kojem je bila nacrtana šaljiva karikatura na računa navijača Arsenala sa natpisom “gay gunners”. Prije samo 6-7 godina, nitko se uopće ne bi osvrnuo na takav jedan transparent. Ali sada je taj transparent koštao Bayern 10.000 eura kazne, plus; na slijedećoj utakmici protiv Manchestera Uniteda, jedan dio tribine zjapio je prazan.
Kad FARE kaže da je ektremizam, onda je …
Jer je tako rekao FARE, da je to ekstremizam, da je to “homofobija” koja se mora kazniti. I prijavio to UEFI. I UEFA je kaznila Bayern. U slučaju da se takvo što ponovi, Bayern bi bio kažnjen jednom utakmicom pred poptuno praznim tribinama, a za treći takav slučaj bio bi izbačen iz Lige prvaka!
Pored rasizma, nacionalizma i ostalih negativnih “izama”, prije par godina, sve većim jačanjem gay lobija u zapadnoj politici, u katalog kažnjivih ekstremizama uvrštena je i “homofobija”.
Stadioni nisu kazališta i opere i na stadionima se uvijek svašta vikalo. Recimo, na našim stadionima još za vrijeme Jugoslavije, gledatelji bi, ako bi bili nezadovoljni suđenjem dobacivali sucu: “Sudac je žensko”. Ali po novoj političkoj korektnosti FARE-a, to se sada može svrsati u homofobiju i može biti kažnjivo. A i mnogi nogometni treneri, koji, kada žele malo podbosti svoje igrače da se više zalažu i idu oštrije na loptu, viču svojim igračima; “ne budite cure, igrajte muški”, mogli bi biti optuženi da time šire homofobiju.
Doušnici FARE-a, koji su nedavno bili optužili pojedine hrvatske navijače, da su u Brazilu navodno pokazivali ustaške simbole (u stvarnosti radilo se o zastavama na kojima je hrvatski grb bio sa prvim bijeiim poljem), optužili su i druge navijačke skupine. Ruske, meksičke, brazilske, njemačke… i još neke navijače. Meksičke i brazilske su optužili za homofobiju, jer su meksički navijači na utakmicama svoje momčadi igračima protivničkih momčadi dobacivali “puto”, što je kod Meksikanaca pogrdni naziv za gayeve, slično kao kod nas peder. A to isto su činili i brazilski navijači i vikali “vuedo” (šaljivi naziv za gayeve u Brazilu) španjolskom reprezentativcu Diegu Costi, rođenom, Brazilcu, koji nije želio igrati za brazilsku već se odlučio za španjolsku reprezentaciju. Brazilski navijači u njemu vide izdajicu, pa su svaki put kada je Diego Costa imao kontakt sa loptom zviždali i vikali “vuedo”.
FARE trolovi iz ničega stvaraju rasizam
Nekolicina njemačkih navijača su na utakmici Njemačka – Gana, obojili lica crnom bojom, bez ikakvih zlih primisli i namjera, samo onako iz zabave. Mnogi navijači na stadionima na ovom SP boje lica svakojakim bojama i oblače svakakve otkačene kostime. Na utakmici Francuske i Nigerije, više navijača Nigerije su obojili lica bijelom bojom. Međutim ljevičarski trolovi iz FARE su odmah napravili uzbunu zbog tih nekoliko njemačkih navijača, i optužili ih za rasizam i također ih tužakali FIFI, kao što su tužakali i hrvatske navijače. Sama zdrava ljudska logika kaže da ti njemački navijači nikako nisu imali na umu praviti nekakav uvredljivi rasistički ispad, jer se nalaze u Brazilu. U državi u kojoj sve vrvi od crnaca. I da su ti Nijemci doista pokušali napraviti rasističku provokaciju, na sred tribina, igrali bi se sa vlastitim životom, jer bi dobili batine od brazilskih crnaca., Međutim brazilski crnci na stadionu i crni ganski navijači, nisu shvatili to bojenje lica njemačkih navjača kao provokaciju i rasizam, već kao zabavu i to im uopće nije smetalo. Ali zato su ljevičarski trolovi iz FARE od toga odmah napravili rasizam.
Ipak, FIFA je najavila, da neće provesti istragu ni protiv hrvatskih, ni protiv meksičkih, ni njemačkih navijača. Vjerojatno, zato što je ljudima već puna kapa tih doušnika i što su se ovaj put mnogi ljudi pobunili, i što su se meksički i brazilski nogometni čelnici oštro suprostavili optužbama FARE-a, i što Latinoamerikanci ne šljive za američko-zapadnjačku političku korektnost koja zapadne zemlje kao i veći dio Europe, sve više drži u davljeničkom zagrljaju. Nakon kritika zbog povika “puto”, meksički navijači rekli su da ubuduće neće više nikomu vikati puto (pederu), već će ubuduće vikati “pepsi”. Da bi namjerno naljutili FIFU i jednog od glavnih sponzora SP-a, Coca-Colu, čiji je glavni rival Pepsi. A možda su odgovorni u FIFI malo shvatili, da trolovi iz FARE-a, pretjeruju i tako izazivaju bijes mnogih ljudi, a i samu FIFU vuku za nos. Jer, doista je nevjerojatno kako se jedna privatna organizacija za samo nekoliko godina UEFI i FIFI nametnula, kao da je ona službena državna organizacija, kao da je FARE ovlašten od svih europskih i svjetskih vlada i država, da vrši ulogu nekakvog državnog odvjetnika u procesima protiv svjetskih navijača. Još je nevjerojatnije, zašto mnogi nogometni savezi sve to šutke prihvaćaju.
Antihrvatski Zoran Stevanović i riječki Korak naprijed
Hrvatski aktivisti FARE-a, riječki Korak naprijed i njegov čelnik, Zoran Stevanović su posebno ideološki i antihrvatski nabrijani, pa su dosada tužakali hrvatske navijače za sve što ima bilo kakave veze sa hrvatstvom i Domovinskim ratom. U izvješćima na hrvatskim portalima o navodnim incidentima hrvatskih navijača u Brazilu, prije nekoliko tjedana, pored već poznatog Stevanovića, spominjao se i jedan drugi aktivist FARE-a, “G.G. iz Zagreba”, koji je cinkario hrvatske navijače. Riječ je o ljevičarskom i gay aktivistu Goranu Grosmanu. Grosman je blizak hrvatskoj podružnici poznate ekstremene ljevičarske organizacije Antifa, i član je ljevičarske skupine navijača NK Zagreba “Bijeli anđeli”. Grosman je istovremeno i jedan od čelnika organizacije – Football Supporters Europe (FSE), koja je također učlanjena u FARE. FSE je zapravo skup radikalnih ljevičarskih ideologa iz Njemačke i Austrije bliskih Antifi i ima malo veze sa nogometom i navijačima. Antifa (skraćeno za Antifašistička akcija) je ekstremna ljevičarska organizacija u zapadnoeuropskim državama. Članovi Antife su poznati po neredima i nasilju, pa i manjim terorističkim akcijama po zapadnoeuropskim metropolama. Paljenje automobila, razbijanje izloga robnih kuća i banaka, napadi na kuće imućnih građana, sukobi s policijom, posebno na prvosvibanjskim demonstracijama.
U hrvatskim medijima u izvješćima o FARE, sva pažnja se usredotočila uglavnom na Stevanovića. Ali FARE je daleko veći i moćniji nego sam Stevanović. Stevanović je samo jedan kotačić ove istovremeno i smiješne i čudovišne mreže. FARE pripada cijelom tom novom kulturnom sustavu Zapada koji služi za preodgoj stanovništva. Jer to pokazuju oni koji stoje iza mreže FARE i njenih brojnih NGO-ova i koji ih financiraju. To je uglavnom ista ona ekipa, koja svugdje po svijetu financira pobačaj, gay ideologiju, uvođenje seksualnih odgoja, itd. Ista ona ekipa, koju sam spominjao već više puta u člancima o dženderskoj mafiji i lobiju rodne ideologije. Ista ona ekipa koja financira i većinu “naprednih” hrvatskih NGO-ova kao CESI, Babe, Documenta, itd.
Ta ista ekipa dakle sufinancira i FARE i njegove brojne NGO-ove, što se može lako vidjeti na portalima tih NGO-ova. Tu se pojavljuju većinom ista imena. Prije svega, stvarni vladar istočne i jugoistočne Europe Soros i njegovo Otvoreno društvo, koji financiraju ili sufinanciraju na desetine NGO-ova uključenih u mrežu FARE. Pored Sorosa, tu je isto tako zloglasna Zaklada Ford, pa švedska organizacija SIDA, jedna od najžešćih širitelja dženderizma i gay ideologije po svijetu, pa Norveška narodna pomoć, pa belgijska Zaklada kralj Balduin, pa ponegdje, čak i američka organizacija za širenje dženderizma i pobačaja Centar za reproduktivna prava (CfRR), pa radikalno-feministička švedska organizacija Kvina till Kvina i mnoga druga poznata imena, o kojima je već bilo riječi u drugim člancima. Tu je naravno i USAID, američka državna organizacija za inozemni razvoj, jedna od najprljavijih i najzločinačkijih organizacija koja je svugdje po svijetu sufinancirala pobačaj i sterilizaciju stanovništva, a poznato je da je USAID imao svoje prste u mnogim “revolucijama”i prevratima u svijetu, od Egipta i Libije, pa do Ukrajine. A tu je nažlost opet i Europska unija. Službeni znak EU, kao podržatelja i sponzora, pojavljuje se na portalima više NGO-ova koji su učlanjeni u FARE.
Povodom izricanja kazne Šimuniću krajem prošle godine, već sam jedanput opširno pisao, tko je i što je zapravo FARE i tko stoji iza njega. Sada ovdje jedan sažetak.
FARE, samoprogašeni “navijači”, je dakle mreža koja okuplja oko 130 organizacija, takozvanih NGO-ova iz raznih europskih zemalja. Ponajviše ih je iz istočnoeuropskih država, ali ima pojednih i iz Njemačke, Španjolske, Italije, Velike Britanije, Austrije, Švicarske…itd. Svi ti NGO-ovi su naravno “napredni”: ljevičarski, dženderski, feministički, gayevski i slični. Malo koji od tih 130 NGO-va ima veze sa nogometom. Preko dvadest NGO-ova od tih 130 su LGBT udruge iz različitih država, čiji se aktivisti pod krinkom borbe protiv “homofobije”, bore za promidžbu homoseksualnosti i dženderizma u nogometnim klubovima. A najveća od tih udruga je Europski gayevski i lezbijski sportski savez” (EGLSF). Posebno su bacili oko na mlađe uzraste, na pionirske i juniorske momčadi, na podmlatke u manjim i nižereazrdenim klubovima širom Eurtope. I tako pod krinkom “borbe protuv homofibije” pokušavaju dječacima i tinejdžerima širiti gay ideologiju.
Pored mnogih LGBT udruga učlanjenih u FARE, tu su i mnoge ljevičarske i pro-gayevski NGO-ovi. Zatim mnogi radikalno-ljevičarski “antifašistički” i pro-komunistički NGO-ovi, bliski ekstremnoj lijevoj organizaciji Antifa. I na kraju još nekoliko organizacija, koje služe samo kao ukras i smokvin list, da se prekrije prava namjera FARE; nekoliko lokalnih inicijativa, nekoliko udruženja afričkih useljenika, par romskih organizacija iz različitih država, par organizacija za izbjeglice i azilante koji također nemaju veze sa sportom i nogometom, jedna ženska amaterska nogometna momčad, i još par amaterskih nogometnih klubova i udruženja, te još nekoliko organizacija koje se bave različitim stvarima, primjerice razvojem okoliša, zdravlja, odgojem, emocionalnim zdravljem, itd., Sve ove šarene organizacije koje sam nabrojao su sporedni igrači, koji dakle imaju samo ulogu smokvinog lista. Glavnu ulogu igraju radikalno-ljrevičarske, pa čak i ekstremno lijeve organizacije samozvanih “antifašita”, te LGBT organizacije. Od mnogih “antifašističkih” organizacija, u mreži FARE je uključena i mreža “Svijet bez nacizma” koju sačinjava više organizacija iz različitih, mahom istočnoeuropskigh država. U mrežu FARE, preko mreže “Svijet bez nacizma” uključene su i službeno “Ministarstvo za rad i zaštitu ratnih veterana invalida iz Republike Srpske”, i “Organizacija veterana Republike Srpske”. I ove dvije organizacije iz velikorspske tvorevine Republika Srpska, kao podčlanice FARE, dakle imaju pravo suodlučivati, što je kažnjivo na stadionima. Zato se ne treba čuditi, što je Stevanović naredio skidanje transparenta o Vukovaru, na utakmici Hrvatska-Island. I što su doušnici FARE-a, prijavili Bayern, zbog transparenta “Reci da za Kosovo, reci ne rasizmu”, zbog čega je Bayern također bio kažnjen novčanom kaznom.
Pored svih ovih NGO-ova iz “regije”, treba spomenuti i još jedan austrijski NGO, usko povezan sa ovima iz “regije”:
– FairPlay, Different Colours. One Game / VIDC – ljevičarski i progayevski NGO. Jedan od nekoliko ciljeva ovog NGO-a je i “Balkan” odnosno države bivše Jugoslavije. I u tu svrhu u okviru ove organizacije postoji poseban projekt “Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP)” sa središtem u Austriji i sa podružnicom u Srbiji.
Projekt Balkan Alpe Adria Projekt (BAAP) je nešto kao udruga za obnavljanje jugoslavenskog bratstva i jedinstva u državama “regije”.
“FairPlay” se jako angažira i za LGBT pokret. U suradnji sa LGBT lobijem, “FairPlay” je aktivno uključen u organizaciji takozvanih “kuća ponosa”.
U okviru akcije FARE-a za gayeve; “Nogomet za jednakost”, i “Pride House International”, “FairPlay” i “Europski gayevski i lezbijski sportski savez” (EGLSF) su na EP 2012. u Ukrajini i Poljskoj, po prvi put organizirali takozvanu “Kuću ponosa” (Pride House),- jedan zasebni štand, odnosno šator za LGBT pokret i promicanje LGBT pokreta. Aktivisti FARE-a iz “FairPlay” i EGLSF-a htjeli su organizirati “kuće ponosa” i na Zimskoj olimpijadi u Sočiju, i to u više olimpijskih sela, gdje su stanovale sportske delegacije i sportaši iz pojedinačnih zemalja. No, ruske vlasti su to zabranile jer to spada u homoseksualnu propagandu, što zapravo i jest. Nakon što im je ruska vlada zimus u Sočiju to zabranila, napravili su strahovitu dreku o homofobnoj i diktatorskoj Rusiji.
F. Kadic/croative.net
