Zločin pedofilije kohezijska je snaga britanske masonske nadrase, a Katolička crkva i obitelj smetnja br. 1
Od kraja 19. stoljeća do danas “proizvedeno” je na tisuće britanskih pedofila kojima je zločin pedofilije ujedinjujući čimbenik kojim jedni druge štite – i kontroliraju politički, bankarski, financijski i medijski sustav.

Skandal zločina pedofilije koji potresa Veliku Britaniju ne otvara samo pitanje je li se to dogodilo, jer se je dogodilo, već otvara pitanje koliko je pedofilije i pedofila u britanskoj, a samim tim i svjetskoj političkoj, bankarskoj i medijskoj eliti i danas. Dakle, ne pitamo ima li toga i danas, već u kojoj mjeri. Kad je nakon smrti miljenika kraljevske obitelji, pedofila i nekrofila – BBC-jeva show-voditelja i popularnog zabavljača Jimmyja Savilea, otvorena ta Pandorina kutija vjerojatno se svatko tko poznaje britansko društvo i politički sustav Ujedinjenog Kraljevstva gorko nasmijao. Takve vijesti, a osobito Savileov lik izazivaju bijes i strah – njegov ružan lik je utjelovljenje, stvarno lice degenerirane nacije, koja vlada svijetom. Premijer Cameron se družio sa Savileom, on je šokiran, obećava kako će vlada učiniti sve da provede temeljitu istragu, da će prevrnuti svaki kamen da se utvrdi istina. Unaprijed možemo sa sigurnošću tvrditi da se to neće dogoditi. O Savileu je već napisano mnogo, o njemu se znalo sve.

Savile pokopan je uz najveće počasti

“Prije dvadeset godina imala sam slučajeve žrtava Jimmyja Savilea. On nije samo zlostavljao normalnu djecu i djecu s posebnim potrebama, nego je u sve uključivao i sustave vjerovanja uz pripadajuće rituale, čineći žrtvama privid da ima posebne moći, te će ih, ako ga ne poslušaju, kazniti nakon smrti”, izjavila je psihoterapeutkinja dr. Valerie Sinason. Saviela nitko nije procesuirao. Pokopan je uz najveće počasti. Kao i mnogi drugi pedofili iz britanske političko-medijske elite. Nitko dosad ne daje odgovor zašto se njihova zlodjela razotkrivaju tek nakon njihove smrti. Lavinu oko pedofilije u britanskoj eliti je pokrenuo, poznato je, Andrew Ash koji je kao dječak bio zlostavljan na seksualno-narkomanskim orgijama. Ali nije bio samo zlostavljan u Britaniji, već i u Nizozemskoj pa su ga nakon njegova intervjua pod nazivom “Želim pravdu” ispitali i nizozemski istražitelji.

Ash je jedna od rijetkih žrtava koja je kao dijete bila zlostavljana, a da i sama nije postala zlostavljač. Tom Watson, laburistički zastupnik u parlamentu nije, kako mediji tvrde, sad pokrenuo lavinu. Watson je na to počeo upozoravati prije tri godine, ali ga nitko nije slušao. On je kazao da je Savile dio snažne pedofilske mreže koja je ušla u samo srce britanske vlade u kojoj djeluje i danas. David Icke, teoretičar urota, očito nije bio “urotnik” – bio je zapravo prvi “zviždač” koji je upozoravao na pedofiliju u britanskoj eliti. Još 1998. u svojoj knjizi “Najveća tajna” naveo je Savilea i brojne druge poznate osobe kao dio te “pedofilske elite” i tek nakon Savileove smrti je postalo jasnije zašto ga nitko nije tužio, unatoč navodima od kojih se ledila krv u žilama. Komentatori su pisali, a i britanski političari su govorili da Icke “lupa gluposti”. Te “gluposti” su izrodile nevjerojatnu istinu. Cyril Smith, poznati britanski parlamentarac, također je nakon smrti optužen za pedofiliju, a žrtve poput Michaela Robertsa tvrde kako se sve odvijalo kroz “sotonističke rituale na kojima su sudjelovali Michael Horgan Smith, Savile i brojni drugi”.

Piramida pedofilskog lanca i okultizma

Michael Shrimpton, pak, bio je žrtva Edwarda Heatha, torijevskog premijera s početka sedamdesetih. Kazao je da je Heath najviše rangirani pripadnik Sotonističke crkve u britanskoj vladi, te da je silovao i ubijao djecu koju mu je donosio Savile. Prema Shrimptonovim riječima za prikrivanje je bio zadužen ministar zdravstva John Hunt, lord najvišeg reda kraljevske obitelji, odlikovan viteškim redom od Pape, koji je također bio skriveni dugogodišnji pedofil. Teza koju mnogi navode, a prema kojoj je sve upravljano iz kraljevske kuće Winsdora, točnije od kraljice Elizabete osobno, njezina supruga Vojvode od Edinbourga i princa Charlesa, nikad nije ni potvrđena ni provjerena. Za tu tezu nema dokaza. Ali je činjenica da je Sir Anthony Blunt, povjesničar umjetnosti i sovjetski špijun te blizak rod pok. Kraljice Majke dijelio iznajmljeni stan s lordom Victorom Rothschildom, za kojeg postoje ozbiljne sumnje da je, osim što je bio dvostruki špijun, bio i u samom vrhu pedofilskog lanca i okultizma. On je ujedno poznat i kao član svih mogućih think thankova koji se bave društvenim inženjeringom. Rothschild je prijateljevao i s Churchillom, baš kao i Cameron i kraljevska obitelj sa Savilleom. Njihovo prijateljstvo datira od suradnje u obavještajnoj službi MI5 (unutarnja sluzba, MI6 je vanjska). Sa sigurnošću možemo tvrditi da je ta služba bila glavni akter zataškavanja pedofilskog lanca. Sve podatke iz dosjea britanske pedofilske elite znao je, sada također pokojni, zastupnik u parlamentu Geoffrey Dickens, koji je sve do svoje smrti govorio da dosjei koje je predao policiji sadrže imena ljudi iz visoke britanske politike. Ti su dosjei ovih dana glavni predmet svih presica britanskog premijera i ministrice unutarnjih poslova. Netragom su nestali u velikoj istrazi MI5, a “izgubio” ih je Leon Brittan, bivši šef te službe, kasnije i potpredsjednik Europske komisije te doživotni član Doma lordova.

Internati – inkubatori emocionalnih bogalja, pedofila

Priveden na ispitivanje u policiju, danas 74-godišnjak je tek prije desetak dana priznao da mu je dosjee 1983. predao pok. Dickens, da ih je on predao istražiteljima i da nema pojma što je dalje s njima bilo. Uglavnom, a to znaju i premijer Cameron i ministrica unutarnjih poslova, ti dosjei nikada neće biti pronađeni. Cijela priča će se s vremenom zaboraviti, svjedoci, žrtve koje su progovorile, će početi pogibati u saobraćajkama, a kontrola kroz pedofilske lance u britanskim elitama će se dalje nastaviti. Pedofilija je sistem provođenja kontrole. Bolest koja je teški poremećaj i koja uvijek ima duboke korijene u djetinjstvu i odrastanju. Samo zlostavljanje djeteta je čin kontrole, ostvarenje onoga što pedofil, teško poremećena osoba, ne može ostvariti u odnosu s odraslom ženom ili muškarcem jer “odnos odraslih je ravnopravan odnos”. Pedofilija, kao osmišljen način kontrole, je začeta u britanskom obrazovnom sustavu namijenjenom eliti koja se ponajprije ženila i udavala po pravilima staleža. Djeca elita, kojoj je već rođenjem pripadalo “pravo” da budu prvaci politike, diplomacije, a u novije vrijeme i medija, već s deset godina su bila slana u tzv. boarding schools (internate), a šalju se i danas. Roditelje su viđali samo za praznike, a neki ni onda. Praktički donedavno internati su postojali posebno za dječake i posebno za djevojčice. Djeca su u njima izvrgavana najgorim metodama “čeličenja uma” koje nemaju ama baš nikakve veze s pedagogijom. Taj proces lišavanja emocija, koji su provodili “stari dobri odgajatelji”, sadržavao je zlostavljanje svih vrsta, uključujući batine, samice, klečanje u mraku itd. Iz tih internata izlazili su britanski aristokrati i pripadnici visoke klase – emocionalni bogalji, teško poremećene osobe, već formirani pedofili koji su potom na vrhunskim sveučilištima dobivali vrhunsko obrazovanje. Nerijetko su odmah stupali u studentske udruge, točnije studentske masonske lože tipa “Bones and sculls” koja po britanskom naslijeđu još uvijek živi na američkom sveučilištu Yale.

Okultno ih je privlačilo zato jer su se okultnog bojali, i udruženi su osjećali da se s okultizmom mogu nositi, što se rješavalo inicijacijama u društva slobodnih zidara. Okultizam je nerijetko bio metoda kojom su zastrašivani u internatima od svoje desete godine, kao djeca lišena ljubavi ponajprije roditeljske. Okultizmom su poslije, kao već afirmirani političari,diplomati ili novinari, poput Savilea, strašili svoje žrtve. Okultizam, strah od njega, a potom i spoznaja da to “nije ništa strašno”, je bio njihov kohezijski faktor tijekom školovanja, a pedofilija nakon što su ušli u strukture vladanja. Na taj način je, od kraja 19. stoljeća do danas “proizvedeno”, usuđujem se kazati, na tisuće britanskih pedofila kojima je zločin pedofilije ujedinjujući faktor, kojim jedni druge štite i kontroliraju politički, bankarski ,financijski i medijski sustav. Taj pakleni plan stvaranja britanske masonske superiorne nadrase,sustavnog programa kontrole i manipulacije ljudima i njihovim ”rasplodom” što je naziv za djecu,osmišljen je u Ujedinjenoj velikoj loži Engleske u 19om stoljecu.

Globalizacijska platforma “crnih vračeva”

“Crni vracevi”, kako su sebe nazivali najistaknutiji članovi Britanskog kraljevskog društva, tražili su koncept stvaranja jednosvjetske despotske države (globalizacija), i tim konceptom trebalo je primamljivim modelom koji jamči uspjeh zadovoljiti britansku aristokraciju, ali i radništvo. Model je osmislio John Ruskin, mason, britanski sociolog sa Sveučilišta Oxford. Uporište za svoj model pronašao je u Platonovoj “Državi”, u kojoj vladari trebaju biti obrazovani i mudri, u eugeničarima poput Darwina, Malthusa i Galtona, te u biheviorizmu odnosno genetici biheviorizma. Oxford odjednom u 19. stoljeću počinje propagirati školovanje radnika, u svjetlu britanske obrazovne tradicije koja je visoko u sustavu vrijednosti britanskog društva, kao i vladavinu prava, poštenje, itd. Ciljanim školovanjem radništvo se pretvaralo u srednji stalež koji je postajao sve moćniji i spremniji upravljati državama te “pod čizmom” držati treći stalež koji je najmnogobrojniji, a to je tzv. običan puk. Uspostavljena je logika kontrole i samoodržanja u kojem je pedofilija “najučinkovitiji” instrument. Taj provedeni plan “crnih vračeva” iz Kraljevskog društva bitno je utjecao na oba staleža: na masonsku aristokraciju koja vlada i koju čine “obogotvoreni” eugenici te na obrazovani moćni srednji stalež. Britansko masonstvo sraslo je s njihovom aristokracijom i Anglikanskom crkvom i ima potpuni monopol nad financijama i gospodarstvom putem trgovine i bankarstva. Iz sjene ima potpunu kontrolu nad državama. Srednji stalež kroz političke stranke fiktivno vlada zemljom i uživa u zajedničkom bogatstvu. Masonski socijalni darvinizam i eugenika od 19. stoljeća su glavna platforma funkcioniranja Velike Britanije, uključujući i njezin politički sustav. U kojoj “cvate” pedofilija kao najvažniji mehanizam kontrole. Vladavina nadstaleža eugenika je temeljna misao onoga što se naziva “novi svjetski poredak”.

O svim ovim stvarima proročanski su pisala dvojica književnika. Orwell u svom kultnom romanu o “Velikom bratu” nazvanom “1984”, te Aldous Huxley u knjizi “Vrli novi svijet”, objavljenoj davne 1932. godine. I Orwell i Huxley inspiraciju za svoje romane su crpili u vlastitoj povezanosti s iluminatskim fabijanskiom društvom. “Vrli novi svijet” govori o sustavu svijeta u potpunoj kontroli u kojem se djeca podižu u kolektivnim odgajalištima, od rođenja naučena da poštuju samo Državu. Učine li ta djeca, piše Huxley, bilo što što je suprotno programiranim uputama podvrgavaju ih elektrošokovima. Djecu u “vrlom novom svijetu” pretvara se u nezasitne potrošače kako bi se pokretao motor industrijske proizvodnje. Bit te kontrole u Huxleyevu romanu je sklanjanje mališana od utjecaja njihovih roditelja i razbijanje obiteljske zajednice. Upravo to se događa u Velikoj Britaniji već jako dugo, s moćnom mrežom “proizvedenih” pedofila. Britansko Ministarstvo unutarnjih poslova čak uzima otiske prstiju djece mlađe od pet godina, pravdajući to probnim ispitivanjem programa biometrijske kontrole identiteta, za koju imamo sve razloge sumnjati odnosno vjerovati da je riječ o podvali. Udruge za zaštitu građanskih prava uglavnom su dio tog vala. Dovoljno je reći da su laburistički političari Harriet Harrman, Jack Dromey i Patricia Hewitt, kao čelni ljudi “Nacionalnog vijeća za civilne slobode” bili saveznici organizacije “Pedofilska razmjena informacija”, gurali u parlamentu povelju “Lolita” za legalizaciju incesta, lobirali da se dob svojevoljnog pristanka na seks smanji na deset godina starosti, ako dijete “pristane shvaćajući prirodu čina”, lobirali u parlamentu za ljudska prava pedofila itd. Sve pod krinkom sloboda, demokracije i vladavine prava – modelu kojeg je mason Ruskin osmislio na Oxfordu u 19. stoljeću.

Još 1969. rotšildski cionist dr. Richard Day je kazao da obitelj, sukladno planu, treba sve više gubiti na važnosti. Odmah nakon te izjave Britansko humanističko udruženje je objavilo kako želi i kani razoriti tradicionalnu kršćansku obitelj, “pravdajući” to činjenicom da humanizam odbacuje religiju.

Katoličku crkvu diskreditirati, rastočiti i razjediniti

Bez dvojbe, najveća opasnost za “novi svjetski poredak” je Katolička crkva. Na nju, dakako, ne treba gledati nekritički kroz crno-bijelu prizmu borbe “protiv Sotone”, kako se danas na zabavan način govori o opasnosti masonerije, koja sebe više uopće ne mistificira, na način da se ljude zabavlja piramidama, znakovima, treptajima i drugim stvarima odnosno glupostima koje sebi ne mogu racionalno objasniti. A stvar je, kako vidimo, itekako objašnjiva, duboka i opasna. Katolička crkva i sama nije lišena tih utjecaja.

Pater Amorth, dugogodišnji vatikanski egzorcist je u više navrata govorio kako deset posto najvišeg klera ne vjeruje u Boga, a i sam papa Pavao VI. je napisao poznati dokument “Sotona u Vatikanu” kojeg već dugo nitko ne spominje. Ali Katolička crkva jedina je institucija koja je s milijunima vjernika koji je slijede sposobna i spremna uhvatiti se u koštac sa svojim grijesima. Joseph Ratzinger, kasnije papa Benedikt, 1984. je u doktrinu ugradio masoneriju kao protukršćansko i protukatoličko djelovanje. BBC, Saville, Rolf Harris i ostali pedofili u toj medijskoj kući Katoličku crkvu su proskribirali kao pedofilsku organizaciju, iako, prema svim istraživanjima, najmanje pedofila dolazi iz te vjerske zajednice. Katolička se crkva, svjesna svega, osobito za mandata pape Benedikta transparentno i javno uhvatila u koštac sa zločinom pedofilije unutar vlastitih redova. UN, kakve li ironije, je predlagao saslušanje Pape, a vatikanska komisija u dva navrata je davala svoj iskaz pred UN-ovim povjerenstvom za prava djeteta.

Čak i novinari su primijetili da ono što Povjerenstvo govori nema čvrstoga uporišta, osobito ne na iskazima “žrtava” koje se pozivaju na to da su ih zlostavljali svećenici koji su davno umrli. Kad se pogleda sastav tog povjerenstva iz ove perspektive je i više nego jasno da ga je postavio “moderni Babilon”, tj. London kao središte političke moći masonske oligarhije. I dok su oni “saslušavali” predstavnike Vatikana, Europski parlament je u trećem pokušaju usvojio “Estrellu” – rezoluciju kojom se dob svojevoljnog stupanja u seksualne odnose s maloljetnim osobama snižava na 11 godina!!! Gotovo je istovjetna onoj koju je “Nacionalno vijeće za civilne slobode” kroz troje laburista guralo u britanskom parlamentu. Ta činjenica je prošla bez ikakve kritike i “slavnog” UN-ovog povjerenstva koje saslušava vatikanske dužnosnike i medija. Katolička crkva, kao najjača doktrinalna crkva, po čijem učenju ipak živi još dovoljan broj ljudi na kugli zemaljskoj, je za “novi poredak” najveća opasnost. I sve rade kako bi je diskreditirali, rastočili i razjedinili.

Autor: 7Dnevno

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save