INTERVJU SA SOTONOM
Uvjerio sam vas da pakla nema, da ga se ne morate bojati.
Od tada se plašite svega, najviše samih sebe. Gdje vam je mir? Trzate se i u snu. Opterećeni ste neprotumačivom mȍrom. Ničemu se više ne znate diviti, osim vlastitoj umišljenosti.
Cilj ovoga teksta objavljenog u Veritasu je lustrirati kako razmišlja Sotona. Dovoljno je samo okrenuti se oko sebe i pogledati što se događa u svijetu da bi se shvatilo kako nam se taj čovjekov ubojica od početka smije u lice.
Zanimljiv i nadasve neobičan razgovor prenosimo u cijelosti:
Nemojte se zaprepastiti! Danas razgovaramo s Vragom. I ne pitajte gdje sam mu pronašao adresu. Na razgovor je pristao uz uvjet da mu ime pišem velikim slovom.
‒ Vraže, tko si ti zapravo?
On me (Isus) nazvao lašcem i ubojicom. A On zna što govori, kao što ja znam što činim. No, mene se ne može definirati jednim izrazom. Ni s mnogo pojmova. Upozoravam na bitno: meni je istina poznata. Zato je mrzim. Odatle kreni, ako išta želiš saznati o meni.
‒ Mnogi tvrde da tebe nema… Što ćeš na to?
Kreteni! Negacija je moje ishodište. Jači sam kad i sebe zaniječem. I ta ti je spoznaja korisna da utvrdiš moj autentični identitet. Ja sam protivna strana vrijednosti. Shvaćaš li išta? Ne pitaj više o tome! Ako si to shvatio, mnogo znaš o meni.
‒Čekaj, a Bog? Tvoj odnos prema njemu?
‒ A On? On je razlog moga postojanja i predmet moje mržnje. Postojim da bih ga prezirao. Silan je! Uostalom, samo se veliki mogu mrziti. Budući da Njemu ne mogu ništa, uništavam Njegovo djelo. Svu ljubav kojom sam ga nekoć ljubio, u dalekom praiskonu, obratio sam u mržnju. Možeš li ti, bijedniče, shvatiti što znači perverzija bića? Crna strana svjetlosti? Inverzija svetosti? Pitaj nešto drugo, nedostupne su te tajne za te.
‒ Kako se osjećaš?
‒ Ti to prijateljski? Paklenski sretno. Smiješ mi se? Glupavče! I mržnja ima svoju otajstvenu radost, koja umanjuje naše đavolsko prokletstvo. Ta radost isijava iz uspjeha. Svako novo prokletstvo donekle olakšava naše, kao što svaka sreća umnaža opće blaženstvo. A ja sam pobjednik, razumiješ li? Paklom odzvanja pomamna glazba.
‒ Vrijeđaš, ponizuješ, hvališ se… Nije fer.
‒ Idiote! Pa to mi je profesija! Mi ne poštujemo nikoga. Mi preziremo svakoga. I one koji nam služe. Ja sam mržnja, kao što je On ljubav. Bijedo ljudska, možeš li ti shvatiti što znači biti nesposoban za ljubav?
‒ Strašna granica! Čudno si iskren?
‒ Mogu biti, jer sam uspio. Igra zavaravanja traje dok ne pobijediš. Poslije toga je suvišna. Tada se istupa s grozotom koja proždire svaku nadu. To je pakao.
‒ Htio bih već jednom čuti nešto o tvojim uspjesima. Gdje su?
‒ Uz uvjet da me ne prekidaš. Ne podnosim vaša glupava zabadanja. Pitati ne znate, odgovarati ne znate. Klupko ste iracionalne pređe. Ništarije ljudske! Ali, slušaj! I broji!
1. Vjera u Boga nekada je bila nedodirljiva. Hm, odavno sam Boga učinio samo hipotezom. Pri tom sam dopustio da i sâm postanem hipoteza. Rezultat? Riječ Bog uglavnom je još ostala samo za djecu. Odrasli, intelektualci, redovito samo sliježu ramenima. Ako već govore o Bogu, onda to nije onaj koji jest. U svakom slučaju, hipoteza o meni izgleda im manje bezumna. Zar to nije uspjeh?
2. Učinivši Boga spornim, svu sam vašu pažnju skrenuo na čovjeka. Grcam od podrugljiva smijeha dok slušam vaše humanitarne govore, vaša buncanja o dostojanstvu i poštovanju čovjeka. Nikoga vi ne poštujete. Slušaj! Dva čovjeka danas idu ulicom. Ni korake ne mogu uskladiti, a kamoli mišljenja. Razdire vas duh iracionalne samostalnosti i strančarenja. U vašemu društvu postoje samo protivnici. Današnji, i oni sutrašnji. Već je i svaki pojedinac u sebi razdijeljen, bez orijentacije. Što je to? Nemoć u kojoj bujaju samo mrzovolja i bjesnilo. Pri tom lažete sebi i svima drugima. U jednom ispitivanju mišljenja, među brižljivo odabranima, 75 posto izjaviše da partije nikada ne govore istinu. Nije posve točno. Koji put je kažu, ali samo zato da bi im vjerovali i onda kad je ne govore. Što veliš? U svakom društvu nosim iskaznicu broj 1. Koji put je ustupim drugomu, da ne bih ubio sve ambicije. Razumiješ li ti uopće ovaj govor?
3. Grijeh… Što je grijeh? To sam ja, zlo, opačina, perverzija. Teče svijetom bujnije nego sve vaše rijeke. A uvjerio sam vas da ne postoji. Tobože, što je ljudsko – slobodno je! Sloboda zla, to je moja afirmacija. Znanje zla nametnuo sam vam kao potrebu života. Pri tom sam vas čak uvjerio da je bližnji izvor svih vaših jadâ. Zato se ne podnosite. Autentični đavolski potez! Genijalno.
4. Lakomost. U vašem katekizmu lakomost je jedan od izvora grijeha. Ali ne radi se samo o tome da bez biranja sredstava što više zgrneš, što udobnije živiš. Pobrinuo sam se da mnogi dođu zloći do dna. Treba ništa ne dati, drugomu sve uskratiti, ni za koga se brinuti. Ni za djecu rođenu. Samoživci! Paklena zrelost čovjeka. Tuđi uspjeh treba pretvoriti u izvor zavisti. Tko ima manje, mrzi onoga tko posjeduje više. Nejednakost treba podržavati, da biste se mogli mrziti. Ali otimačinu treba proglasiti sredstvom izjednačenja. To sam nazvao plemenitom borbom za jednakost među ljudima. A vi sve prihvaćate…
5. Tjelesna razuzdanost. To je grobnica vrednotâ. Tu ste najsavitljiviji. I najdalje ste otišli. Izobličili ste narav čovjeka. Taj karnalni požar uništava ljudskost u vama, a proglasili ste ga sastavnim dijelom obrazovanja i kulture… Na čast vam! Brak, vjernost – što je s tim? Suzdržljivost, čistoća? Ha, djevojke se srame ako su djevice. Vjerna žena – uzor je nevrijednosti. Među svećenicima se šuška o besmislu celibata. Časne sestre se propitkuju čemu zavjeti. Mnogim je fratrima dojadilo sve osim novca i slobode. Nedavno sam pratio na jednoj europskoj televiziji kako mladi svećenik izlaže da Sodoma nije uništena zbog homoseksualnosti. Jedan nizozemski svećenik blagoslovio je brak dvaju homoseksualaca. Znam da jedna lasta ne čini proljeće, ali mene proljeće ni ne zanima. Vjera izlazi iz života. Ostaju samo objekcije, protivljenja, zbunjenost i upitnici. Što misliš, zašto?
‒ Rekao si da te ne prekidam.
‒ Izmičeš, bijedo ljudska! Dobro, ja ću reći. Kako ono glasi Njegova zapovijed? „Ljubi Gospodina Boga svoga… Ljubi bližnjega svoga…” Do danas to niste shvatili. U redu vjere, prijatelji, ljubav prethodi spoznaji. Beskorisno podcrtavate iracionalni vid toga postupka. U filozofiji, koju sam vas ja naučio, spoznaja prethodi ljubavi. Tobože, ne možeš voljeti što ne poznaješ. A što je ljubav? Šetnja u nepoznato! No, budući da Boga nikada ne možete dovoljno spoznati, trajno odlažete ljubav prema njemu. Razložan ateizam, zar ne? Tako umirete bez spoznaje i ljubavi. To je što hoću. Tu sam vas sredio. Prava spoznaja, glupani, dolazi s ljubavlju, a ljubav se temelji na povjerenju, vjeri! I to vas Vrag mora učiti? Fić!
6. Sumnja. Ovaj govor vrijedi prije svega za intelektualce, one koji su sposobni misliti. Odmah dodajem: Posebno sam zadovoljan bezvoljnošću elite. Nekoć su postojale neke vrijednosti, u koje nije bilo dopušteno sumnjati. Danas je sumnja vrhunski domet. Posljedica? Nitko se više ne usudi javno protestirati u ime istinskih vrednota. Mnogi su se mirno odrekli vlastitih moći da shvate istinu. Ne zanima ih. Ha, to je uspjeh!
7. Oholost je moje najmoćnije oružje. Ohol čovjek dokazuje da nema svijesti o sebi. Jer glupo sebe precjenjuje, nikoga drugoga ne podnosi. Znanost žvače stare zablude, pa ih pljuje u novom obliku. Čovjeka sam onesposobio za ljubav i za istinu. To je definitivna smrt duše.
8. Uvjerio sam vas da pakla nema, da ga se ne morate bojati. Od tada se plašite svega, najviše samih sebe. Gdje vam je mir? Trzate se i u snu. Opterećeni ste neprotumačivom mȍrom. Ničemu se više ne znate diviti, osim vlastitoj umišljenosti. Malraux je rekao da su nacisti dali lekciju i samomu paklu. Vi ćete učiniti da se pakao preseli na svijet. Čestitam.
9. Nepriznavanje nevjerojatnosti Ljubavi. Kršćanstvo bleji već dvije tisuće godina da je Bog postao čovjekom. (Sjećam se Nepoznatoga s galilejskih proplanaka.) Pobrinuo sam se da vi upravo zato otklonite da postanete ljudi uz Njegovu pomoć. Iz straha da ne biste postali Njegovi dužnici, odričete se pomoći koju vam nudi. Ulio sam vam zazor od Boga koji je u ljudskom liku boravio među ljudima. S jedne strane optužujete što je odviše iskren i dalek, a s druge osuđujete što se umiješao u vaše društvo. Tobože, ne dolikuje mu. A onda, nije se dovoljno dokazao. To je i mene stajalo prokletstva. Nisam htio priznati nevjerojatnost Ljubavi. Takav je i vaš slučaj. Kajin je u vašim očima postao nevin, Abel krivac svemu. Zato vam je bliži svaki Baraba od nevinoga Krista.
10. Jedno priznanje! Logični ste i dosljedni. Budući da su krivci postali nevini, a nevini krivci, vi ste ozakonili ubijanje nevinih. Uz jedan uvjet: da još ne budu rođeni! Dijete ste nazvali nasilnikom, a majci pružate zakonsku mogućnost da se protiv nasilja brani. Kakva đavolska logika! Moja, da, moja!
11. Život vam je toliko rastrovan da vam postaje dosadan. I tu sam vam pružio snagu. Droga je sredstvo da se po jednoj čudnoj tangenti pobjegne iz svijeta, a da se nikamo ne stigne. Pomoću nje plivate u bestežinskom prostoru, što je do sada bila povlastica anđelâ i kozmonautâ. Lijepo. Postali ste savršeno apatični, bez zanimanja za svijet i za bližnjega. Blaženo stanje bezumlja! Marx je govorio da je vjera opijum naroda. Promijenila su se vremena. Opijum je postao vjera svijeta. Na zdravlje!
12. Koliko se sjećam, On se sâm pitao hoće li još naći vjere na zemlji kad se ponovno pojavi na oblacima. S pravom se pitao. I oni koji još vjeruju, prave čudesan izbor. Tko više govori o paklu, o Božjem sudu, o raju, o drugom životu? Ako se što i procijedi, čini se to stidljivo, gotovo crveneći se, Radosna vijest zapravo je postala tjeskobno pitanje. Nesigurna nada samo u ono što bi vam odgovaralo.
13. Protivljenje – to je kob svijeta. Dobro sam to izveo, nametnuvši vam nove zakone mišljenja. Dijalektiku! Teza – antiteza – sinteza! Što je to? Dinamika protivljenja, utkana u srž mišljenja. Trajno sudaranje na kulturnom, političkom, ekonomskom, društvenom području. Dijalektika rađa sudare, mržnju i nasilje. Zašto ste prošle godine potrošili 480 milijardi dolara na naoružanje, 16 000 u sekundi? Vidjet ćete. A bolesnih i gladnih pun vam je svijet. Sretno!
14. Ubitačni skepticizam obuzeo vam je duše. Nije toliko vidljiv koliko je stvaran. Demokrati više ne vjeruju u demokraciju, marksisti u marksizam, osim nekih ekscentričnih svećenika, koji Marxa i Lenjina smatraju bratićima svetog Vinka Paulskog. Znanost duboko sumnja u se i ne zanima se za temeljna pitanja čovjeka. Dakako, nije joj ni na kraj pameti da svoju nemoć javno prizna. Ljudski se duh oslobodio kontemplacije. Posljedice? Prva: za vas zapravo više nema istine. Druga: nema ni zablude. Sve je i jedno i drugo. I nije ni jedno ni drugo. Tko ste zapravo vi, bijedno djelo Svevišnjega? Chesterton je svojedobno pisao da će posljednji pojedinci s vjerom u Boga i čovjeka biti zatvarani u ludnice, jer ugrožavaju postojeći poredak. Čuje li se već nešto o tome u vas?
‒ Dosta, Vraže, tvoju samohvalu ne mogu više podnositi.
‒ Dobro, hvalite se vi, ako imate čime. Pismo kaže da je Sotona knez ovoga svijeta. Ako jest, što će se dogoditi? Upravo ono što se događa! Pa, zar treba većega dokaza? Ha… ha… ha! I ode.
Izvor: medjugorje-info.com
