Katolička Crkva u Koreji
Crkva je dosta mlada u Južnoj Koreji, koju će papa Franjo pohoditi od 13. do 18. kolovoza. Njezina povijest započinje prije 200 godina, kada se skupina mladih znanstvenika susrela s kršćanstvom. Studirajući zapadnu književnost, mladi su željeli osmisliti nešto što bi moglo promijeniti ondašnje korejsko društvo.
Njihovo učenje, u početku je bilo puko traženje nove teorije, po milosti se Božjoj pomalo pretočilo u vjeru. Čitajući knjige, upoznali su većinu katoličkoga nauka. Nakon što su shvatili važnost krštenja, Yi Seung-hun, jedan iz skupine, pođe u Peking, u Kinu, da primi sakrament krštenja. Živio je od 1756. do 1801. godine, a prvi je kršteni Korejac, osim što je i jedan od utemeljitelja Crkve u Koreji.
On je 1783. godine s ocem išao u Peking, gdje su ga isusovački misionari poučili u katoličkoj vjeri, a potom ga je pater Jean-Joseph Grammont krstio. Godinu dana poslije u Koreju se vratio sa sobom noseći mnogo katoličkih knjiga. Bio je učitelj i sam krstio nekoliko Korejaca, kao i poznatoga sljedbenika škole „praktičnoga učenja“ (sirhak) Junga Yak-yonga.
Neki su njegovi prijatelji 1794. godine bili osuđeni na smrt jer su organizirali dolazak u Koreju kineskoga svećenika Jua Moon-moa, a on je zbog toga prognan u neko selo, a potom osuđen na smrt i pogubljen u seulskom zatvoru 1801. godine. Crkva je u Koreji u početku bila žestoko progonjena, jer je konfucijanizam, u ono vrijeme, bio državna religija. Progoni su trajali oko 100 godina, a mučeničkom je smrću preminulo više od deset tisuća kršćana.
U ono doba nije bilo vjerske slobode, ozakonjena je tek 1886. godine ugovorom između Koreje i Francuske. No nije dugo potrajala, jer je Japan 1910. godine zauzeo Koreju i njom vladao trideset godina. Japanska je vlada u to vrijeme strogo nadzirala Crkvu. Svršetkom Dugoga svjetskoga rata Koreja postaje neovisna.
Neovisnošću stečena sloboda neslavno završava. Odlukom Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskoga Saveza, Koreja je podijeljena na Sjevernu i Južnu. Bol zbog podjele naroda koji je uvijek bio jedinstven snažno se odrazio na Katoličku Crkvu u Koreji.
Kad je Koreja podijeljena, u južnom dijelu je bilo oko 100 tisuća katolika u stotinjak župa, na sjeveru pak bilo je oko pedeset pet tisuća, u 50 župa, dakle jedna trećina korejskih katolika. Komunistički režim u Sjevernoj Koreji snažno se suprotstavio Crkvi. O sudbini 166 svećenika i redovnika, koji su tada bili u Sjevernoj Koreji, ni danas se ništa ne zna.
U Sjevernoj Koreji više nema ni jedne župe, ni jednog svećenika ni časne sestre. Ne zna se koliko ima katolika, procjenjuje se da ih ima od tisuću do tri tisuće. U Sjevernoj Koreji, može se reći, živi ‘Crkva šutnje’. U Južnoj pak Koreji Crkva cvjeta, po broju katolika je na trećem mjestu u državama jugoistočne Azije, nakon Filipina i Vijetnama.
Izvor: Radio Vatikan
