U mračnom tunelu naše budućnosti isti su i naši i njihovi
Dok je suština odluke Ustavnog suda da Vlada mora početi poštovati zakone ove države, premijer glumi da ona potvrđuje njegove stavove.
Nakon reakcija na odluku Ustavnog suda o referendumu o dvojezičnosti, nema nimalo sumnje da, uz sadašnje političke elite, nikakvi izbori ne mogu ništa promjeniti u ovoj državi. Hrvatska je osuđena na budućnost u kojoj će svatko tko može bježati iz zemlje i svoju sreću tražiti u bijelom svijetu. Baš kao što se događalo i dvadesetak godina nakon Drugog svjetskog rata.
Zbog tadašnjeg egzodusa Hrvata, krivili smo „njih“ i „njihove“, neprijatelje hrvatstva i svega što je hrvatsko. Što ćemo sad kad nas na bježanje iz Hrvatske ako želimo preživjeti tjeraju „naši“? Netko će možda reći da su opet na vlasti „njihovi“, sljednici onih „njihovih“ iz onih olovnih godina druge polovine dvadesetog stoljeća. A ja, nakon što sam čuo i pročitao reakcije na zadnju odluku Ustavnog suda o referendumu, kažem da nema baš nikakve razlike između „naših“ i „njihovih“.
Budućnost u Hrvatskoj nalik mi je dugom mračnom tunelu u kojem nitko od političara, kako onih koji su na vlasti, tako i onih koji se slatkorječivo nude da preuzmu vlast, nije u stanju upaliti niti tračak svjetla. Čini mi se da nitko nema želju da ugleda svjetlo. Svi oni kreću se kroz taj mračni tunel poput šišmiša koji ispuštaju zvukove i tako se orijentiraju. Slično se tako naši političari na putu u budućnost orijentiraju slušajući jeku vlastite galame. Već sam se prestao nadati da će se oni umoriti od parola. Posebno su me obeshrabrile izjave vezane za odluku Ustavnog suda povodom traženje raspisivanja referenduma o dvojezičnosti.
Nema nimalo sumnje da je svaki dan više ovog premijera i ovakve njegove ekipe na vlasti dan nove katastrofe za Hrvatsku. Može li ikome davati ikakvu nadu prvi čovjek države, koji ne osjeća nimalo odgovornosti zato što u javnost plasira evidentnu laž o smanjenju nezaposlenosti u državi? Dok on tako bezočno laže, nadležne državne institucije već više od mjesec dana ovom portalu odbijaju poslati odgovor na pitanje odgovara li smanjenje broja nezaposlenih u posljednja tri mjeseca broju novozaposlenih, odnosno prijavljenih u mirovinski i zdravstveni sustav preko statusa zaposlenih osoba.
U kolikoj krizi mora biti država, kad premijer i njegovi ministri pokušavaju održati svoj politički rejting takvim lako provjerljivim lažima? O ministru turizma i svim njegovim lažima ne treba niti govoriti. Stoga se nikome ne može prigovoriti da ima nekakve političke simpatije prema oporbi kad kaže da jedva čeka promjenu vlasti. Da, samo koga to jedva čekamo?
Svakodnevno laganje Milanovića i njegovih ministara već su postali naša svakodnevnica. Rekao bih da smo se čak toliko navikli na to da te laži više niti ne registriramo. Osobno me malo prodrmao i razbudio najnoviji premijerov biser da je odluka Ustavnog suda po kojoj Vlada ne smije koristiti prisilu u provođenju politike dvojezičnosti ista kao i politika Vlade. Zar premijer misli da smo svi mi budale i da smo zaboravili nemile scene koje su se događale zbog pokušaja sprječavanja postavljanja tih ploča, prisilom, u 4 ujutro pod zaštitom kordona teško oklopljenih policajaca? Zar misli da smo zaboravili na čovjeka koji razbijene glave vegetira u bolnici zbog nasilničke politike Vlade vezane uz postavljanje dvojezičnih ploča? Kad ovako proizvoljno tumači odluku Ustavnog suda onda mogu pretpostaviti da Milanović već drži figu u džepu i da će dvojezične ploče i dalje stajati na zgradama institucija u Vukovaru. Time lupa još jednu pljusku Ustavnom sudu. Bojim se da ovakva izjava nije samo mazanje očiju javnosti nego je njome predsjednik Vlade Republike Hrvatske poručio i da nema namjeru poštovati pravni sustav ove države.
Normalno bi bilo očekivati da Milanović snosi posljedice za ovakvu svoju izjavu. Nažalost, svi znamo da se to neće dogoditi. Već smo postali imuni na njegove izjave koje ruše pravni poredak ove države. Nije ništa manje bila neprimjerena niti njegova izjava da se ovaj referendum neće održati dok je on živ. Danas kritičari Ustavnog suda imaju dodatnu snagu iz tih premijerovih neprimjerenih riječi. Ne treba očekivati da Milanović preko noći postane svjestan svoje nesvjesti i da ponudi ostavku. Ne treba očekivati ni da ga na odgovornost pozove predsjednik Republike koji se više brine za stanje svoje izborne kampanje nego za stanje države. Trebalo bi očekivati da Sabor nešto poduzme u ovakvim slučajevima. Tko je pozvaniji od parlamenta kad je u pitanju zaštita državnog poretka? Nažalost, Milanović nije u stanju upravljati radom svojih ministara, ali preko partije i raspodjelom interesa upravlja radom parlamenta koji će sasvim sigurno ostati nijem na premijerov najnoviji ispad.
Eto, i to je jedan od razloga zašto sam na trenutak poželio da što prije na vlast dođu oni drugi. Kažem, samo na trenutak, jer su se onda po pitanju odluke Ustavnog suda oglasili i oni koji nam se nude kao bolja alternativa.
Nedavno izabrani gradonačelnik Vukovara Ivan Penava oštro je napao odluku Ustavnog suda, uz ogradu da će je ipak poštovati. Naravno, ovdje nije riječ o tome da Penava ne bi smio imati svoje mišljenje o tome što je odlučio Ustavni sud. Dapače, Penava ima pravo komentirati sve što se tiče grada kojem je on na čelu. Ovdje je problem u tome što Penava ne vidi koliko su suci Ustavnog suda bili blagonakloni prema inicijatorima referenduma. Ovdje je problem u tome što Penava ne razumije zašto su čelnici HDZ-a, stranke kojoj i on pripada bespogovorno izjavili da oni podržavaju odluku i obrazloženje Ustavnog suda. Ovdje je problem što su neki ljudi iz HDZ-a izbacivani i za puno manje nego što je sad Penava napravio, a o njegovoj odgovornosti predsjedništvo HDZ-a još nije niti pokušalo raspraviti. Previše je to problema da bih mogao očekivati da ta i takva ekipa ovoj državi može donijeti nešto bolje.
Čemu se svakim novim danom koji sviće mogu nadati uz premijera koji daje izjave u stilu one da ga se ne tiču odluke Ustavnog suda? Što mi donosi budućnost koju mi određuje partija koja nema snage obračunati se s mangupom u vlastitim redovima koji, osim njih, uništava i cijelu državu? Mogu li očekivati da će mi, ako preživim sve ove gluposti koje svakodnevno rade Milanović, Grčić, Lorencin i ostatak ekipe rijetko nesposobnih i zbunjenih ministara, biti bolje kad na vlast dođe stranka koja se ne može dogovoriti niti o zajedničkom stavu i izjavama povodom odluke Ustavnog suda?
Sve ovo vrijeme mislio sam da imamo nekakve nade, jer je sudbena vlast znala bljesnuti i upozoriti političare da odgovornost nije zaboravljeni pojam u ovoj državi. Nisam baš bio oduševljen nedavnim izjavama suca Ivana Turudića, ali nisam ga niti osuđivao zbog njih. Imao je razloga, ali nije svoje misli možda najsretnije sročio. Kad sam potom čuo tko je Turudiću glavni svjedok, odnosno dokaz da ga se prisluškuje, umrla je i zadnja nada. Ostali su samo mrak i galama, a unutar tog prostora šišmiši koji se hrane našom krvi. Oni se boje svjetla.
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
