Zašto Josipović svom raspoloživom artiljerijom puca po Turudiću?

Koja uigranost, kakva organiziranost, koja besprijekorna ideološka odanost! Sve su to pokazali razni Josipovićevi kadrovi sjajno raspoređeni širom zemlje spremni da na svaki njegov mig skoče za vrat svakome tko ga se usudi kritizirati. Naime, intervju predsjednika županijskog suda Ivana Turudića Večernjem listu izazvao je momentalnu reakciju predsjednika Josipovića kao i popratni lavež njegovih medijskih vučjaka pa i da se ništa nije drugo dogodilo već je to bilo prejezivo jer je sjajno ilustriralo gdje živimo. U bivšoj socijalističkoj republici Hrvatskoj!

Dakle, kako je sjajno objasnio dr. Slaven Letica, ne postoji niti jedan zakonski stavak koji je Turudić prekršio jednostavno stoga jer on ima neotuđivo zakonsko i ustavno pravo na slobodu mišljenja i slobodu izražavanja! Ali, to je taj meritum koji boljševici ne razumiju. I ne priznaju! Jer, kako će vladati ako je to istina?

To je glavni problem Ive Josipovića i društva koje ga tako grčevito brani! Kako zaboga nakon verbalnog delikta ponovno zabraniti ljudima da govore, to je njihov glavni problem. Kako im začepiti gubicu? Jedno vrijeme su račanovski svaku kritiku zvali „govorom mržnje” pa je jednom čak i Pupovac rekao da nazvati Stanimirovića četnikom jest „govor mržnje”?! No, onda se i to izlizalo. Što dakle drugovi da radimo i kako da kritičarima začepimo usta, to je glavna muka izbornog štaba Ive Josipovića u predvečerje predsjedničkih izbora! Jer, ako ne smislimo kako zauzdati kritičare izgubiti ćemo izbore! Točno znam što govorim jer je nakon jednog takvog delirija nakon moje kolumne u Večernjem stigao nalog sa Pantovčaka da mi se zabrani pisanje! Nije važno što ste rekli niti je važno mogu li vaši argumenti izdržati ozbiljnu kritiku, ne, komunisti nikada i nisu dopuštali kritiku. Izbrisati ću te sa lica zemlje ako nastaviš lajati, to je himna likova koji nam danas objašnjavaju što su to ljudska prava!

Nije važno što je istina, ti ideš u zatvor ako „neistinito i zlonamjerno prikazuješ prilike u socijalističlkoj republici Hrvatskoj”, tako nekako je glasio verbalni delikt. Nije dakle tema da li nam je loše u socijalizmu i što treba mjenjati, nego je tema da ako ti po partijskim pogledima „zlonamjerno prikazuješ prilike” letiš u zatvor! A tamo te čekaju likovi poput stražara koji je dočekao Vladu Gotovca u Gradišci rekavši mu s pjenom na ustima: “Jebo pas mater onome tko te živoga ovamo pustio!”. I to je taj mozak koji je preživio i koji bjesni i kipti desetljećima kasnije, kad se jedan sudac usudi reći ono što potpisuje najveći dio nacije. Najprije je rekao da razumije zbog čega je u Kninu narod zviždao i negodovao.

Doista, ima li nekoga tko ne razumije da nakon svega što su nam napravili i Josipović i Milanović nacija zviždi kad ih vidi? Zašto? Možete birati: zbog jezive gospodarske politike u kojoj kako vidimo nemate pojma što raditi, zbog besramnog odnosa prema braniteljima, nota bene zbog toga jer ste u zakonu ukinuli status dragovoljaca, zbog toga jer više i ne skrivate da vas istinski nacionalni interesi ne zanimaju, zbog toga što u četiri godine mandata druže predsjedniče jedne riječi niste progovorili oko nerješenih graničnih pitanja ni sa jednom od četiri države gdje nam se otima zemlja, od Svete Gere do Prevlake, zbog toga što nas uporno vežete sa Srbijom umjesto s Unijom, zbog toga što sprovodite „strateško partnerstvo sa Britanijom glede regije” što znači da praktički vodite prosrpsku politiku u regiji, zbog toga što ste nas osramotili u lex Perković i odbili Njemačku od nas, zbog toga što ste nas prevarili nakon referenduma o obitelji i braku napisavši zakon koji negira referendumsku volju, zbog toga što ste bili kadri palicama mlatiti vukovarske heroje kad su ustali protiv ćirilice, zbog toga što Dodiku svirate klavir umjesto da se borite da se Hrvati vrate u Posavinu, zbog toga što ste na korak da formirate zajednička veleposlanstva s Srbijom, zbog toga što ne dozvoljavate da hrvatski Sabor kao izraz volje kompletnog naroda položi jedan jedini cvijet na grobovima stotinu tisuća ubijenih na Bleiburgu, zbog toga što ste eutanizirali rad ureda za istraživanje žrtava komunizma….I zbog stotinu drugih stvari.

Što je netočno u Turudićevom stavu da je Milanović boljševik i monarh koji sustavno napada pravosuđe? Što je netočno u njegovoj procjeni da Milanović „pluta bespućima svog neznanja i bahatosti”? Ako se sjetite da je lex Perkovića sastavljan na Pantovčaku, da je u tekst lexa stavljena vrlo lukavo, vrlo mudro, vrlo podlo, da zastara postaje automatska, a prije lexa sudac je mogao, ali nije morao odbiti zahtjev za izručenje, ako se sjetimo kako se Josipović držao u toj sramotnoj epizodi, šuteći najprije deset dana, a onda se izmotavajući da „je koliko ja znam nastupila zastara”, što je onda netočno u Turudićevoj tezi da „djeluje kao politički zaštitnik i mecena optuženih udbaških ubojica”?

Josipović mu je odgovorio da će Saša Perković ostati njegov savjetnik te da djece ne mogu odgovarati za moguće grijehe roditelja. Točno, ali tko je u obavještajnom miljeu Saša Perković bez Josipa Perkovića? I da li bi da mu otac nije što mu je bio ikada dosegnuo ove relacije? Josipović je izbezumljen „što se netko usudio” ovako javno govoriti odmah preporučio predsjedniku zagrebačkog županijskog suda da odstupi, a medijski lavež Josipovićevih čuvara komunističke demokracije prekrio je zemlju. Novi list tri strane u grčevitoj obrani Josipovića, Nobilo traži stegovne mjere, Olujić Krunislav traži smjenu, Butković Turudića optužuje za političko svrstavanje. Taj bijes koji se vidio, ta netolerancija, ta izbezumljenost ponovo potvrduje: da je 1945. oni bi ga strijeljali, da je 1971. Turudića bi isti ti ljudi hapsili, nego je ovo 2014. pa ga samo žele izbaciti s posla! Pitajmo se još jednom zašto?

Samo zato jer ih je kritizirao, samo zato jer se s njima ne slaže kao što se s njima ne slaže većina hrvatskog naroda. Turudićeva izjava da ga policija prati i prisluškuje što je do sada najozbiljnija optužba jer ako policija prati predsjednika zagrebačkog županijskog suda i ako ga prisluškuje samo zato jer je kritizirao predsjednika i premjera onda smo zakoračili u diktaturu. Da imamo demokratski uređeno pitanje transparentnosti rada svih policijskih službi mi bi imali mehanizam za ustvrditi što je istina. No, mi to nemamo. Tijekom lex Linića, Miroslav Tuđman nam je otkrio da pri MUP-u postoji punkt za prisluškivanje koji je izvan nadzora parlamentarnog odbora za nadzor tajnih službi, punkt koji odgovara ministru i posredno premijeru. I ne postoje u tom kontekstu parlamentarni, dakle demokratski mehanizmi po kojima bi mi ustvrdili da li se Turudića sa tog punkta uistinu prisluškuje!

Zanimljivo da predsjednika Josipovića ova brutalno nedemokratska anomalija ne smeta, ne traži da se takva praksa promijeni, ne alarmira parlament da te zakone prouči i uskladi sa europskom praksom. Ništa od toga. On samo šuti. Da li ta šutnja znači da od te anomalije on sam ima koristi? Tri mjeseca prije nego odlučuje hoće li za njega ponovo glasovati nacija bi morala znati što o svemu ovome misli i zna Josipović i ima li on koristi od ove nevjerojatne prakse? Jer, više je nego neobično da nakon onako ozbiljnih i dramatičnih optužbi Miroslava Tuđmana, šefa parlamentarnog odbora za unutarnju politiku, predsjednik države koji je izravno odgovoran za rad obavještajnih službi šuti na te optužbe! Pogotovo nakon tvrdnji predsjednika zagrebačkog županijskog suda! Je li pred nama zapravo hrvatski Watergate?

Autor: Tihomir Dujmović/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content