OSTAVILI NOVINARSKE KARIJERE DA BI SLUŽILI BOGU
Između materijalnog i duhovnog opredijelili su se za duhovno. Kreću za njih dvoje nekim novim, a za Crkvu stoljećima ustaljenim putem, koji će ih voditi u drugačiji život.
U vrijeme kapitalizma i beskompromisnog materijalizma, u vrijeme kad se društveno vrednovanje svelo na jednadžbu da je »imati« poistovijećeno s uspjehom, kad je motivirajuće zgrtanje i posjedovanje, dvoje mladih Riječana umjesto »imati« odlučili su – »biti«. Kod Nine Krapić i Siniše Pucića prevladao je humanistički svjetonazor, između materijalnog i duhovnog opredijelili su se za duhovno, a nadahnuće su pronašli u Crkvi i Isusu Kristu.
Nina i Siniša kreću za njih dvoje nekim novim, a za Crkvu stoljećima ustaljenim putem, koji će ih voditi u novi, drugačiji, sadržajniji i skromniji život, gdje će biti odani Bogu i ljudima, gdje žele postojati da bi služili i pomagali, žele biti sretni i ispunjeni. Oni će to i biti, jer ne žele i ne trebaju ništa stjecati ili imati da bi život smatrali ispunjenim.
Odluke Nine Krapić da postane redovnica i Siniše Pucića da postane svećenik mnogima su teško shvatljive. Njihovi vršnjaci teško prihvaćaju da će Siniša i Nina umjesto ritualnih kava jutrima možda pomagati slabima i nemoćnima, a da će popodneva umjesto na nogometnim utakmicama ili u fitness centrima proboraviti u molitvi ili darivajući sebe drugima na raznolike načine.
Radosno u novi život
Nina, 25-godišnjakinja s velikim životnim iskustvom, ima sasvim drugačiji pogled i prioritete od većine vršnjaka. I zato je radosno otišla u novi, drugačiji život. S vizijom da za četiri godine postane redovnica, Nina je od jučer dio zajednice sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog u Rijeci, gdje je i započela svoj put služenja Isusu. Put koji će nesumnjivo, sama priznaje, biti ispunjen izazovima. Od ove subote, kad započinje proces formacije u kojem ima status kandidatkinje, u riječkom samostanu će provesti godinu dana, u okviru kojih je fokus njenog vremena na odgoju – na molitvi i upoznavanju načina života sestara milosrdnica. Dan će joj početi, i prožet je, molitvom. U međuvremenu, Nina će položiti još poneki preostali ispit na Pravnom fakultetu u Rijeci te sudjelovati u svakodnevnom životu sestara. Poslije godine kandidature, slijede tri godine daljnje formacije u Zagrebu (postulatura i novicijat), nakon čega polaže prve redovničke zavjete.
Životna priča Nine Krapić, donedavno vehementne mlade djevojke koja je uz studij prava paralelno glumila u RI Teatru, nastavlja se u Crkvi. Pomalo je nestvarno da djevojka koja je uspješno i zapaženo godinama uglavnom glumila u komedijama, posebno u »Noćnoj patroli 0, 1 i 2«, kao i u predstavama »Zimmer Frei« i »Mišn Imposibl«, životni put nastavlja u Crkvi, u sebedaru koji uključuje i odricanje te služenju drugim ljudima. Njena je odluka o uključenju u redovničku zajednicu naizgled tim nestvarnija zato što je Nina gotovo desetak godina na Radio Trsatu radila kao novinarka, urednica i voditeljica emisija posvećenih politici. I sama priznaje da joj je praćenje politike bila strast.
– Tada sam mislila: imam novinarskog iskustva, završit ću Pravni fakultet i još ću se ozbiljnije u medijima baviti političkim novinarstvom, kaže Nina.
Ono što izgleda nestvarno, a to je Ninina odluka da druženja s prijateljima i sve čari svjetovnog života zamijeni služenjem i pomaganjem, njoj postaje stvarnost, realnost, put koji je kroz koju godinu može odvesti i do misija u dalekim zemljama poput Salomonskih Otoka gdje djeluje Družba sestara milosrdnica.
Dobri duh grada
Kao i Nina Krapić, i Siniša Pucić, taj dobri duh grada na Rječini, prepoznatljiv po svom altruizmu, nesebičnosti i pomaganju, za što je u 35-oj godini dobio nagradu Svetog Vida, također životni put nastavlja u Crkvi. Samo je bilo pitanje trenutka, slažu se svi koji ga znaju, kad će Siniša krenuti za njega odavno odabranim, kao od rođenja mu prirodnim putem – da postane svećenik. Siniša se već tri tjedna nalazi u Samoboru, u franjevačkom samostanu gdje mu je započela postulatura, prva, jednogodišnja faza za ulaz u franjevački red. Nakon toga slijedi mu novicijat na Trsatu koji isto traje godinu dana. Specifičnost je tog razdoblja, kaže Siniša, što će početi odijevati redovničko odijelo – habit.
– To je godina kušnje i intenzivnije pripreme u kojoj se pripremam da postanem franjevac – svećenik. Potom ću, s obzirom na to da sam završio teologiju i ne moram kao i ostali na studij, odrađivati neke druge stvari, pripremat ću se za Vječni zavjet, kaže Siniša kojem će trebati pet do šest godina, u dobro posloženim uvjetima, da dođe do cilja – ređenja.
– Kad završi tih šest godina, ako me Franjevačko bratstvo zaredi, ako postanem svećenik, dat će mi službu gdje ću biti od koristi i ljudima i zajednici. Otvoren sam za sve izazove, svemu se veselim, i gdje god budem poslan, pridonijet ću. Ničim se ne opterećujem. Uživam jer znam da ću raditi samo dobre stvari. Pomagat ću ljudima kao i dosad u okruženju svoje Rijeke i njene okolice. Vrijeme želim iskoristiti na najbolji mogući način – pomagati ljudima tamo gdje me franjevačko bratstvo pošalje, kaže.
Kao i Nina Krapić, i Siniša Pucić u životu se donedavno, doslovno do prije mjesec dana, bavio novinarstvom, i to punih 12 godina, a radio je u Novom listu. Eto, zvuči nevjerojatno da je dvoje novinara napustilo ovu profesiju i krenulo put Crkve – ona s ciljem da postane časna sestra, a on svećenik. Novinarstvo, kroz koje je odrastao, formirao se i stjecao nužna životna i poslovna iskustva, pomoći će mu, kaže, da se lakše nosi s izazovima koji će uskoro biti postavljeni pred njega. Uz novinarstvo, ali i prije i više od njega, Siniša se formirao kroz Framu, franjevačku mladež. Kroz Framu prije, i kao član Franjevačkog svjetovnog reda, upoznao je franjevački način života.
– Provodili smo razne projekte u kojima sam sudjelovao. Od prihvatilišta za beskućnike i socijalne samoposluge do izdavanja časopisa Ulične svjetiljke. Kao Franjevački svjetovni red to smo sve radili kako bismo doista i doslovno živjeli franjevaštvo tamo gdje jesmo i gdje se nalazimo. S vremenom, očekivano, odlučio sam otići i korak dalje – postati fratar. Kad to postanem, radit ću na jedan po mnogočemu sličan, ali i drugačiji način. Brinut ću se, dakle, za ljude, ali ne samo u užem, crkvenom smislu. Neću ljude samo ispovijedati i voditi molitve, već ću im biti podrška u ovim teškim vremenima. Pomagat ću im da se ne predaju, da ne posustaju, da ne očajavaju. Tamo gdje me Bog pošalje, a zajednica treba, tamo ću ljudima pomagati, kaže.
Koliko je nenametljiv u svom socijalnom angažmanu, Siniša Pucić toliko je i uspješan. Jednoga dana kad se bude pisala moderna povijest ovoga grada ime Siniše Pucića zasigurno će naći svoje mjesto u kategoriji dobročinitelj.
Izvor: medjugorje-info.com
