Otvoreno pismo pravobraniteljici za djecu: Zabranite školski udžbenik kojim se potiče jednoumlje
Sporni udžbenik iz predmeta Politika i gospodarstvo.
Nadam se, poštovana gospođo Milas Klarić, da nećete imati vremena odmah pročitati ovo moje pismo. Ne, nije to cinizam, nego iskreno tako mislim, jer želim vjerovati da je i do Vas dospjela informacija o sadržaju udžbenika iz predmeta Politika i gospodarstvo za četvrte razrede gimnazije.
U njemu se kao dobri primjeri navode ljudi protiv kojih se vode istrage, neki su nepravomoćno osuđeni zbog najtežih oblika koruptivnog djelovanja protiv demokracije, a nekima se Vlada zahvalila na ministarskim uslugama nakon što su svojim načinom rada doslovno devastirali državu.
Posebno je zabrinjavajuće, poštovana pravobraniteljice za prava djeteta, što se na tako drzak način sugerira političko opredjeljenje djeci u dobi u kojoj za nekoliko mjeseci stječu biračko pravo ili su ga neki od njih već stekli. Vjerujem Vama, kao doktorici pravnih znanosti ne trebam posebno govoriti o tome da se takvim sadržajem udžbenika krše brojne odredbe UN-ove Konvencije o pravima djeteta, kojoj je Hrvatska punopravno pristupila 30. rujna 1993. godine.
Spomenuti udžbenik kojega Vam spominjem tiskan je u izdanju Sysprinta. Autori su mu Goran Sunajko, Dario Čepo i Ivo Goldstein. Neću se ovom prilikom osvrtati na možebitnu rođačku vezu jednog autora s premijerovim savjetnikom za društvena pitanja. Nitko od nas ne može birati svog oca, pa stoga u takvoj situaciji moramo zaštititi Ivu, dijete Slavka Goldsteina.
Zabrinjavajuće je to što se taj autor nalazi na veleposlaničkoj funkciji u Parizu. Francuska je vrlo važna država za hrvatsku vanjsku politiku, a veleposlanik bi morao biti, ako ne baš sasvim politički neutralan, ali onda sigurno bez pretjerane stranačke i ideološke strasti. Je li to autor udžbenika u kojem se kao dobri primjeri političara navode samo članovi jedne stranke, vladajućeg SDP-a, neka prosudi javnost. U zdravorazumsku prosudbu naše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić slobodnomisleći svijet u ovoj državi i onako odavno ne polaže nikakvu nadu.
Znam da Vi, gospođo pravobraniteljice, ne možete utjecati na imenovanje veleposlanika, ali možete na sadržaj udžbenika. Da ste to napravili, možda bi netko razmislio i o tome tko nas zastupa u Parizu. Vjerojatno bi se povela kakva javna rasprava.
Imam kćerku koja je u trećem razredu gimnazije. Ne mogu vjerovati da bi ona iduće godine trebala učiti kako je Željko Sabo, bivši gradonačelnik Vukovara, čiji je glas dok nudi mito jednoj gradskoj vijećnici da bi ona izigrala demokraciju čula cijela nacija, uzor dobre lokalne uprave. Još teže mi je pomisliti da je to bivša sisačko-moslavačka županica Marina Lovrić Merzel. Doduše. Gospođa Lovrić Merzel, za razliku od Sabe, još nije osuđena, makar je i on samo nepravomoćno osuđen.
Znamo što mu je glavno uporište u obrani: kaže da je razgovor nelegalno snimljen. Ne da nije rekao to što je snimljeno, nego se vadi na proceduralnu pogrešku. I njega naša djeca uče kao dobar primjer političara i politike koja koristi njegove usluge!
Imamo tu i treću osobu. Bivši ministar financija Slavko Linić toliko je socijalno devastirao ovu državu da Vlada ovih dana po hitnim postupcima donosi mjere koje su sasvim suprotne svemu što je on radio. Kako biste Vi, gospođo pravobraniteljice, tu čudnu kontradikciju objasnili našoj djeci? Vlada se odriče Linićevog naslijeđa, s pravom, po svemu što podatci govore, a djeca o njemu uče kao o primjeru?!
U članku 28. Konvencije o pravima djeteta, koju je Glavna skuština UN-a usvojla 1989. godine, u točki 2. kaže se slijedeće: „Države stranke će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da se školska disciplina provodi na način kojim se potvrđuje ljudsko dostojanstvo djeteta i koji je u skladu s ovom Konvencijom.“
Mislite li, gospođo Milas Klarić, da se nametanjem političkog opredjeljenja zaista štiti dostojanstvo djeteta?! Ako to ne mislite, zašto se do sad niste oglasili o ovom pitanju? Ja ne vidim treću opciju. Ili podržavate ovo političko nasilje nad djecom ili ste se trebali oglasiti. U stvari, postoji treća opcija, ali ja ne želim vjerovati da Vi ne radite svoj posao. Djeca su nam predragocjena i ne želim niti pomisliti da netko na funkciji kao što je Vaša radi političke kompromise.
Da ste propustili reagirati, a morali ste, govori već sljedeći, članak 29. Konvencije o pravima djeteta koji u točki 1. navodi:
„1. Države stranke su suglasne da odgoj i obrazovanje djeteta treba usmjeriti prema:
a) razvoju osobnosti, talenata i najviših potencijala duševnih i tjelesnih sposobnosti djeteta;
b) razvoju poštivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, i načela sadržanih u Povelji Ujedinjenih naroda;
c) razvoju poštivanja djetetovih roditelja, njegova kulturnog identiteta, jezika i vrijednosti, nacionalnih vrednota zemlje u kojoj živi i zemlje iz koje potječe i civilizacija drugačijih od njegove;
d) pripremi djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, jednakosti/ravnopravnosti među spolovima i prijateljstva medu svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama te osobama starosjedilačkog podrijetla; (…)“
Upadaju li Vam u oči, gospođo doktorice prava, riječi kao što su „poštivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda“, „razvoj kulturnog identiteta“ ili „odgovoran život u slobodnom društvu“? Zar u područje poštivanja ljudskih prava i sloboda ili u područje odgovornog života u slobodnom društvu spada sugeriranje za koga treba glasovati na izborima?
Poslužit ću se već pomalo zaboravljenim rječnikom pa Vas podsjetiti da su u onom socijalističkom sustavu, koji je zbog gušenja demokracije osuđen s nekoliko deklaracija političkih tijela Europske unije, u udžbenicima sugerirali tko je avangarda radničke klase i za koga treba glasovati na izborima. Vidite li Vi sličnost između tog, od strane slobodnomislećeg demokratskog svijeta osuđenog političkog sustava i ovoga što danas piše u udžbenicima naše djece?
Jeste li svjesni kakvo je to gaženje demokracije, kad se političko opredjeljenje ovako izravno sugerira djeci u dobi od 17 ili 18 godina, dakle onima koji su tek stekli biračko pravo ili će prvi put izaći na birališta? Shvaćate li koliko je ovo težak udarac demokraciji? No, zanemarimo sad što to bivšem ministru obrazovanja očito nije bilo previše važno i pozabavimo se duševnim zdravljem naše djece. Na jednoj strani pričamo im o slobodi i demokraciji, a na drugoj im dajemo jednostrane političke primjere. I na takav način guramo u život našu djecu od 17 ili 18 godina!
Gospođo Ivana Milas Klarić, zar zaista na ovo nećete reagirati?!
Znam da sam možda slično pismo trebao uputiti i ministru Mornaru, ali on ima i previše posla sa svime što je njegov prethodnik Jovanović devastirao. Zamislite samo kad pročita Konvenciju o pravima djeteta, pa već u uvodu naiđe na poziv da se poštuju kultura i tradicijske vrednote te nacionalni identitet, a na drugoj mu strani stoji kurikulum Građanskog odgoja.
Međutim Vi mu možete pomoći. Ako se oglasite o ovom neprimjerenom sadržaju u udžbeniku Politika i gospodarstvo za četvrte razrede gimnazije, Vi ćete ministra znanosti, obrazovanja i sporta, gospodina Mornara prisiliti da mu ovo postane glavni problem. On će ovakav udžbenik morati povući iz upotrebe.
Postoji još jedan vrlo važan razlog zašto bi se ovaj udžbenik odmah morao povući iz upotrebe: naime, Politika i gospodarstvo omiljeni je izborni predmet na državnoj maturi. Kažu učenici da je vrlo lagan. Stoga ga djeca koja imaju aspiraciju postati akademski građani ove države doslovno naštrebaju, da ne kažem nauče na pamet. Slagali se oni sa sadržajem ili ne, ulazi im u podsvijest. Znanstveno je dokazano da čovjek u trenutku neodlučnosti reagira podsvjesno.
Poštovana gospođo pravobraniteljice za prava djeteta, nadam se da ste uvidjeli ozbiljnost ove teme. Nadam se da će Vaša reakcija biti takva da nikad više nijedan izdavač udžbenika neće angažirati ikoga od trojice autora Politike i gospodarstva za četvrte razrede gimnazije da nešto napiše. U ime svih onih koji su zbog vlastitih političkih stavova te slobode mišljenja i izražavanja bili progonjeni u doba vladavine jednoumlja, odnosno u jednopartijskom sustavu, djeci treba zabraniti doticaj s ovim udžbenikom.
Zalažem se za to da naklada ovih udžbenika ne bude uništena. Tiskanu količinu treba podijeliti svim knjižnicama u državi, ali na udžbenik treba staviti jasnu napomenu kako je to primjer nečega što se u slobodnom i demokratskom svijetu nikad više ne bi smjelo dogoditi.
S poštovanjem,
Ante Gugo
novinar i pisac
Autor: Ante Gugo/politikaplus.com
