Porezne akrobacije uništavaju budućnost ove zemlje

Svako povećanje poreza išlo je na štetu sirotinje. Zar je pravedno da se štednja oporezuje s jednakom stopom za sve? Trebamo li plaćati porez za stanove u kojima živimo ili za naslijeđene vikendice? U Sloveniji je porez na kamate na štednju podignut na 25 posto, na četvrtinu, što potiče ulaganja štediša i promet nekretninama.

Porezne olakšice na plaćama kompenziraju pad osobne potrošnje zbog uvođenja poreza na kamate i poreza na nekretnine.

Ušli smo u začaran krug. Uvodili smo i uvodimo nove poreze i parafiskalne namete, a različitih harača, članarina i obvezujućih pretplata je toliko da pozitivna smanjenja i/ili ukidanja stvaraju dojam još veće porezne nesigurnosti. Bilo kakav proaktivan i pozitivan potez glede našeg gospodarstva kratkoročno prisiljava državnu administraciju da diše na škrge, a to komotna banda ne želi. Nametnicima se fućka što će sutra biti. Pljačkaju nas danas, dok su na vlasti, a sutra dolaze drugi neradnici. Zamislite da imate mogućnost zaduživati se u milijunima kuna a da ih vraćaju ostali državljani RH.
Konkurentnost se ne postiže smanjenjem gole cijene rada, nego njegovim rasterećivanjem. Marina Šunjerga u svome tekstu u Večernjaku od utorka naglašava kako “zemlje u regiji porezom pritišću kapital, a Hrvatska – rad”. Trebamo hitno ukinuti besmislene komore i agencije nečinjenja, kao i razne lažne projekte, kojima je stvarni cilj izvlačenje našeg novca u privatne džepove. Financiranje svih tih nametničkih asocijacija, kao i mnogih nevladinih udruga je zapravo legalizirana krađa. Vlada ide za jedinstvenom poreznom stopom od 12 posto za kamate na štednju, najam, dividende i dohodak do 4.100 kuna.

Hitno smanjiti PDV

Pokazalo se da je PDV za našu ekonomiju bio veliki promašaj, kao i to da je njegovo ne tako davno povećanje na 25 posto, odnosno na četvrtinu, bilo suludo, napose u uvjetima krize. Kao što to vrijedi za svako zlo, uvođenje PDV-a bilo je lagodno. Država je kratkoročno napunila blagajnu, a kapital je usporio svoje kolanje, što se u uvjetima financijskog inženjeringa nije prepoznalo. Ukidanje PDV-a je dugotrajan i mučan proces odvikavanja narkomanske države i državnih nametnika i ovisnika. Njegovo postupno smanjenje na razumnu mjeru je prihvatljiva opcija, koja će donijeti šok u prvoj godini, ali smanjiti negativne efekte visokog PDV-a u slijedećim godinama oporavka gospodarstva i zemlje. Svima je jasno da bi PDV trebalo početno vratiti na petinu, odnosno na 20 posto, ali to nitko ne pokreće. Stvorena je klima nečinjenja bilo čega pozitivnog, a ovdje ću se pozvati na ocjenu Ivana Miklenića da ova vlast namjerno produbljuje krizu.

Povećanje plaća zbog izmjena poreza na dohodak predstavlja populistički i predizborni potez prije skorašnjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora. Svako povećanje osobnog dohotka (ukoliko poslodavci ne snize bruto cijenu rada) treba pozdraviti, no Branko Grčić nije odgovorio gdje će država namaknuti dvije milijarde kuna lokalnim jedinicama. Iz Vlade se hvale da će to potaknuti osobnu potrošnju i time BDP, no nisu rekli da će se javni dug povećati za dvije milijarde kuna. I pod pretpostavkom da lokalne jedinice smanje rashode za dvije milijarde kune, opet to znači manju javnu potrošnju, što opet dovodi do smanjenja BDP-a. Dakle, ukoliko lokalna samouprava ostane bez dijela prihoda, teško ćemo dobiti pozitivan efekt ove mjere S druge strane, ako država namakne lokalnoj samoupravi dio prihoda, to opet znači porast deficita središnje države.

Iluzija rasta na osobnoj potrošnji

U srednjem roku povećanje osobnog dohotka pokazat će se štetnim za hrvatsku ekonomiju iz nekoliko razloga. Svako povećanje potrošnje u visoko uvozničkoj ekonomiji kao što je naša, nužno dovodi do još jačeg uvoza i pogoršanja trgovinske bilance, odnosno pokrivenosti uvoza izvozom, koja je u RH na katastrofalnih 59 posto (u Sloveniji je blizu 100 posto). Kućanstva će imati na raspolaganju veći dohodak, koji će zbog slabe konkurentnosti domaćih poduzeća i proizvoda završiti u kupovini uvoznih proizvoda, a svaka kupovina se od nekuda mora financirati, tako da će to u konačnici dovesti do porasta vanjskoga duga. Svako povećanje potrošnje u RH ne dovodi do povećanja industrijske proizvodnje i zaposlenosti, jer su naši proizvodi nekonkurentni, pa zapravo dobivamo veći trgovinski deficit, koji se na bilanci plaćanja uravnotežuje priljevom deviza izvana. Takav koncept ekonomije doveo je RH u ovu situaciju. Koalicija Kukuriku polagano se gubi u bespućima svojih poreznih akrobacija. U Njemačkoj se vode zanimljive polemike o tome koliko je pametno povećanjem potrošnje kućanstva i države osigurati jači gospodarski rast.

Povećanje osobnog dohotka ne mora nužno dovesti do značajnog povećanja osobne potrošnje. Naime, najveći broj naših kućanstva jesu u crvenom, pa će smanjiti svoje minuse na računima i lakše namiriti rate bankovnih kredita. Umjesto da jednostavno ukine valutnu klauzulu, država gleda kako pomoći da banke zarade još više, na štetu proračuna i svih nas, a sirotinja ima dojam da joj država pomaže. Minusi na našim bankovnim računima ušli su u kulturu našeg življenja. Od otprilike 122 milijardi kuna kredita stanovništvu, pola otpada na kratkoročne kredite namijenjene potrošnji, što je poražavajući podatak prije svega za HNB, a onda i za politiku poslovnih banaka. Oko 60 milijardi kuna vrti se po minusima i kratkoročnim gotovinskim kreditima, što je katastrofalan podatak. Ukoliko se uzme prosječna kamatna stopa od 8 posto na minuse i kratkoročne kredite (kamate na štednju 2-3 posto), dobije se podatak da svake godine stanovništvo bankama plati blizu 5 milijardi kuna kamata samo na osnovu tih zaduženja. Naravno da takve kamate i takva politika nisu održivi na srednji rok, što je vidljivo iz sve većeg broja blokiranih računa građana.

Ukoliko lokalna samouprava ostane bez dijela svojih prihoda, to će joj zasigurno oštetiti apsorpciju korištenja europskih fondova. Za kvalitetnu iskorištenost europskih fondova nužno je imati kvalitetnu administraciju, kako na državnoj razini, tako i na lokalnoj, a kvalitetnu administraciju treba i platiti. Veći su problemi nepotrebne općine, nepotrebne županije i nepotrebni činovnici, nego način financiranja lokalne samouprave. Bilo bi korisno ispitati zašto lokalna samouprava i u ovakvim uvjetima nema financijske kapacitete.

Teret krize plaća pojedinac

Ono u čemu je koalicija Kukuriku pouzdana, to je uvođenje novih nameta. Porez na kamate na štednju stiže nam slijedeće godine, a porez na nekretnine sjeda godinu dana kasnije, a bit će kompliciran radi izbjegavanja dvostrukog oporezivanja. Tko će procijeniti stanove i kuće, i kako će se procjena mijenjati sa svakom godinom starenja nekog objekta. Nije jasna logika kojom se kroz porez na dohodak potiče osobna potrošnja, dok se kroz porez na kamate na štednju i nekretnine ista suzbija.

Kriza je ušla u šestu godinu, BDP pada jedanaest kvartala zaredom, a svaka akrobacija na poreznoj strani išla je na štetu građana, dok su veliki poduzetnici i banke zaobiđeni. U vremenima krize, banke nastavljaju nesmetano ostvarivati ekstremne dobiti. Bankama nije nametnut niti jedan porez, niti povećanje postojećih. U biti, teret krize plaća narod, dok su iz toga pošteđene banke i država, kao glavni kreatori krize. Da li je RH financijski suverena zemlja kada velike banke plaćaju istu stopu poreza na dobit kao i mali i srednji poduzetnici, pogotovo oni u izvoznom industrijama? Gdje je tu socijaldemokracija? Ispada da je za krizu odgovoran običan pojedinac. Ovdje ne izražavam svoj osobni populizam, to je činjenično stanje. Kako izgraditi pravedno i prosperitetno društvo, kada se kroz povećanje PDV-a i uvođenje novih poreza namjerno uništava pojedinac, dok pojedine interesne skupine i interesne grupacije ostvaruju ekstremne profite, povećavajući svoju akumulaciju kapitala?

Štednja raste, kreditna aktivnost pada

Gdje je tu socijaldemokratska pravda ako se uvodi porez na kamate na štednju, dok je porez na kapitalnu dobit iz toga izuzet. Još je nepravednije to da je porez na kamatu jednak za sve, neovisno o visini depozita. Gdje je socijaldemokracija kada netko sa 100.000 eura depozita plaća istu stopu poreza na kamatu kao i netko sa 10.000 eura depozita? Mnogi depoziti služe kao kolaterali, stoga bi iste trebalo osloboditi plaćanja poreza na kamate. Porez na kamate na štednju smanjit će kreditne potencijale banaka, ali tu moramo biti oprezni sa procjenama. U RH imamo ekonomski fenomen da štednja građana raste, a kreditna aktivnost banaka pada. Činjenica je a da banke već dugi niz godina ne kreditiraju nikoga, usprkos snažnoj i jeftinoj likvidnosti na financijskim tržištima, a to održava krizu. Sve to može značiti da poslovne banke predviđaju brzi bankrot Hrvatske.

Vlada planira od 2016. godine uvesti porez na nekretnine, što je glupost podjednaka kao i ona o davanju u koncesiju visoko profitabilnih autocesta sa tendencijom rasta. Hrvatski narod je kroz desetljeća mukotrpno gradio i stjecao svoje nekretnine, a u posljednje vrijeme i uz pljačku preko valutne klauzule i promjenjivih kamata. Sada će se ta ista imovina retroaktivno oporezivati, uključujući i vikendicu koju naslijedite. Mnogo je nekretnina pod kolateralom, pa su stvarni vlasnici tih nekretnina banke. Kakav je to porezni sustav koji uvodi porez na stanovanje? Zar to nije elementarna čovjekova potreba i njegovo ljudsko pravo? Suština poreza je da se oporezuje određena zarada, prinos, dohodak, promet, a ne imovina, sama po sebi. To je kao da neko poduzeće plaća porez na svoju aktivu. Ili, kao da neki štediša plaća porez na sam depozit. Zamislite da neko poduzeće plaća porez na halu u kojoj proizvodi, neovisno o tome jeli u gubitku ili dobitku. Porez na nekretnine je kreiran u Bruxellesu jer će dodatno urušiti ionako mrtvo tržište nekretnina u Hrvatskoj. Stranci će jeftino pokupovati vikendice, stanove i apartmane diljem našeg Jadrana i Lijepe Naše.

Tvrtko Dolić/croative.net

 

 

 

 

Odgovori

Skip to content