CRKVA IDE U KONAČAN OBRAČUN S KOMUNIZMOM
PLAN KAPTOLA U IZBORNOJ GODINI – Crkva ide u konačan obračun s komunizmom: u pripremi veliki skup “Istina će vas osloboditi”
Kad neće državna vlast, hoće Crkva. Točnije, Komisija Hrvatske biskupske konferencije za hrvatski martirologij. Naime, za iduće proljeće priprema se veliki znanstveni skup o temi “Istina će vas osloboditi – suočavanje Crkve u Hrvata s komunističkim nasljeđem”. Dakle, ono što će se idućih tjedana djelomično događati i kroz suđenje bivšim šefovima Udbe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, doduše, ne u Hrvatskoj, nego u Münchenu, na neki će način biti produbljeno i znanstveno argumentirano i kod nas.
U Komisiji HBK, kojoj je na čelu gospićko-senjski biskup mons. Mile Bogović, tvrde kako je cilj simpozija “problematizirati temu iskrivljavanja povijesnih činjenica, ispravljanja mitova i zabluda kojima je komunistička teorija i praksa opteretila našu prošlost”.
HBK ne odustaje ni od projekta Svehrvatskoga groba u Udbini, groblja predviđenog za sve neidentificirane žrtve svih stradanja tijekom novije hrvatske povijesti. No, zasad, čini se, u vezi s tim pitanjem baš i nema neke intenzivne komunikacije između HBK i Povjerenstva za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja pri Ministarstvu branitelja. O projektu su još početkom srpnja obaviještene najmjerodavnije državne ustanove.
Poruka onima koji imaju nešto protiv
– Odgovor je stigao jedino od Ministarstva branitelja, u smislu da će o tome biti riječi na prvoj sjednici nadležnog Povjerenstva. Doznali smo da se na sjednici to pitanje uopće nije rješavalo, nego da je članovima povjerenstva rečeno da se u dogledno vrijeme pismeno o tome izjasne – otkriva nam mons. Mile Bogović.
– To je problem koji ne samo da do danas nije riješen, nego se nije ni pokušalo tražiti trajno rješenje. Riječ je o neidentificiranim ostacima ljudskih tijela, kostiju, za koje nije moguće provesti DNK analizu i predati ostatke rodbini. Pogotovo je to slučaj kod masovnih iskapanja, kao što je to bilo u Macelju. Mnoge su kosti stavljane u vreće i poslije završile u podrumima, tavanima, grabama i kontejnerima. Slično je bilo i s ostacima žrtava u Markovića jami pokraj Trilja.
Inicijativom pojedinih svećenika i zainteresiranih pojedinaca ta dva slučaja su nekako riješena, ali nije teško predvidjeti da će se isti problemi javljati i dalje. Svima je poznato da ima još stotine masovnih grobišta i da osjećaj pijeteta prema stradalima traži da se grobišta istraže, da se identificirane preda njihovoj rodbini, a da se neidentificirani pokopaju na doličan način. Nije više primjereno odgovarati da su iskopane ljudske kosti u procesu identifikacije – kaže mons. Bogović.
Svima koji će imati nešto protiv ove inicijative poručuje da sve države imaju neku vrstu nacionalnoga groblja ili grobišta, pogotovo za ratne stradalnike, kako vojnike, tako i civile.
– Čini nam se da bi najpogodnije mjesto za takav ukop bilo Krbavsko polje, podno Crkve hrvatskih mučenika – kaže biskup, podsjećajući da taj prostor u svijesti naroda već ima status nacionalnoga grobišta.
– Potomci stradalnika i svi poštovatelji njihove žrtve bili bi zadovoljni što na doličnome mjestu mogu zapaliti svijeću za nekoga svog “neznanoga” među žrtvama. To bi bilo i humano vraćanje duga nas živih mrtvima – poručuje biskup Bogović.
Tim za istraživanje, tim za unošenje…
Inače, započeo je i mukotrpni projekt popisivanja žrtava Drugoga svjetskog rata i poraća u svakoj pojedinoj biskupiji. Kad već nitko drugo to nije dosad pokrenuo…
– Samo na području Splitsko-makarske nadbiskupije ima 187 župa. Postoje neki popisi žrtava, ali u mnogima se ne navodi izvor podataka, što traži dodatne provjere. A da biste sve to obavili, trebate tim za istraživanje, pa tim za unošenje podataka, dakle, to je veliki posao, ali nema nam druge, netko to napokon mora obaviti – kaže dr. sc. don Josip Dukić, povjerenik Splitsko-makarske nadbiskupije za Hrvatski martirologij.
Prikrivanje partizanskih likvidacija
– Razlog slabe istraženosti ove teme u razdoblju od 1945. do 1990. godine leži ponajviše u političko-ideološkoj kontroli istraživača od strane ondašnjih komunističkih vlastodržaca koji su, da bi prikrili likvidacije koje su počinili pripadnici partizanskih postrojbi u ratu i poraću, istraživanje žrtava pretvorili u strogo nadzirane i tabu-teme. To najbolje potvrđuje selektivni rad komisija za istraživanje žrtava koje su uspostavljene pri kraju i nakon Drugoga svjetskog rata, kao i tekstovi u kojima se opisuju isključivo žrtve koje su stradale “od okupatora i njihovih domaćih pomagača”. Ni jedan od tri postojeća popisa žrtava nije cjelovit.
Prvi je sastavila Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, koju je osnovalo Predsjedništvo ZAVNOH-a 18. svibnja 1944., a djelovala je do veljače 1947. godine. Sastavljanje drugog popisa potaknuo je Glavni odbor Saveza boraca NOR-a Jugoslavije 1950., dok je treći rezultat istraživanja Savezne komisije za popis žrtava rata 1941.–1945., uspostavljene na temelju odluke vlade SFRJ od 10. lipnja 1964. godine. U svima trima popisima nedostaju osobe koje su ubili pripadnici partizanskih postrojbi, a njihov broj nije mali – kaže dr. don Josip Dukić.
Zeleno svjetlo Vijeća Europe
Sve one koji već i u spomenu istraživanja komunističkih zločina vide opasnost od povijesnog revizionizma valja podsjetiti da je 25. siječnja 2006. parlamentarna skupština Vijeća Europe, na zasjedanju u Strasbourgu, osudila nacističke zločine i zločine komunističkog režima, istaknuvši da je i komunistički režim “gazio ljudska prava, pojedinačnim i masovnim zločinima, smaknućima, usmrćivanjima u koncentracijskim logorima, izgladnjivanjima, deportacijama, mučenjima, robovskim radom i drugim oblicima psihičkog masovnog terora”.
Dr. don Josip Dukić: Ljevica nas neće spriječiti da otkrijemo istinu
Padom komunističkog režima, više nije bilo razloga da ova tema ostane tabu.
– Nešto se stvarno i dogodilo. Svoj doprinos u tom smislu dala je saborska komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, osnovana na temelju Zakona o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava II. svjetskoga rata iz 1991. godine. Komisija je u radu stavila naglasak na žrtve komunističkog režima, o čemu se do toga trenutka šutjelo. Članovi i suradnici komisije prikupili su vrlo vrijedne podatke ponajviše od rodbine stradalih osoba, ali valja naglasiti da su se slabo koristili postojećim arhivskim materijalom i matičnim knjigama – primijetit će dr. Dukić.
– Početkom trećeg tisućljeća projekt istraživanja žrtava rata i poraća ponovno je s čisto historiografske prebačen na ideološku i političku razinu. Dolaskom na vlast uglavnom lijevo orijentiranih političkih stranaka, najprije je dokinuta saborska komisija, a zatim je Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog režima nakon Drugoga svjetskog rata pripojen Ministarstvu branitelja, što u svojoj biti znači zaustavljanje institucionalnog istraživanja – komentira naš sugovornik, uvjeren da se istraživački rad više ne može zaustaviti, a i “svatko ima pravo znati istinu o svojim najbližima”.
Autor: Hrvoje Prnjak/slobodnadalmacija.hr
