DIKTATURA NARODA: Kome sve smeta direktna demokracija u Hrvata?
Istraživala je Mirjana Kasapović, istraživala o našem trošku, i zaključila da smo mi suvišni. Kako to sugerira, referendum nije izraz direktne demokracije, nego narodne diktature. Nekada je bilo krasno slušati njene hvalospjeve komunističkom samoupravljanju.
Mirjana Kasapović provodi istraživanje o hrvatskom izbornom sustavu, a njen vjenčani kum Ivo Josipović to ignorira.
Prošli smo različite političke torture, od nemogućeg samoupravljanja demokratskog centralizma do sumnjivog predsjedničkog izraza narodne volje, da bi se zaustavili u onom parlamentarnom sustavu koji blokira parlamentarni život. Glede promjena izbornog sustava, politolog Mirjana Kasapović ušla je u polemiku s Robertom Podolnjakom, profesorom ustavnog prava, koji je profesionalno sposoban iste ustavne probleme promatrati u odnosu na različite formacijske zahtjeve. Osobno sam mišljenja da izgubljeni glasovi, oni ispod izbornog praga, trebaju kreirati fiktivne zastupnike, koji će se u svakom preglasavanju brojiti kao protivni.
Iz Mire tri vražja kolegija vire
Mirjana Kasapović je profesorica kolegija “Izborni sustavi”, “Hrvatski politički sustav i upravljanje”, i “Bliski istok i Izrael”, na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Istovremeno je glavni istraživač u projektu “Izbori, stranke i parlament u Hrvatskoj”, koji financira Ministarstvo znanosti i tehnologije. Komunistički predavači na zagrebačkoj politologiji uglavnom su ostali otvoreni ili prikriveni titoisti. Imamo fenomen da preobraćeni politolog Zdravko Tomac piše optužnicu “Etičkog suda” protiv otvorenog titoiste Ive Josipovića, dok je taj isti Josipović vjenčani kum politologinji Mirjani Kasapović! Koja će se teško riješiti naljepnice da je bila nada titoističke inicijative UJDI*. Malo je čudno da politolog specijaliziran za izborne sustave i pasionirani istraživač parlamentarnog života u Hrvatskoj predaje kolegij “Bliski istok i Izrael”.
Kako je takva Mirjana Kasapović izostala iz Josipovićevog tima za promjenu Ustava? Zbog kumstva, koje bi otvorilo niz prijepora, ili zbog slabljenja demokratskog centralizma u Partiji? Imam dojam da je Ivo Josipović više konzultirao Mirelu Holy nego Mirjanu Kasapović. Ivo Josipovića podržava preferencijalno glasovanje, a Mirjana Kasapović i Zoran Milanović su protiv. Kasapović se zauzimala za ukidanje Ureda bivšeg predsjednika RH, što predsjedniku na odlasku nije leglo. Možda se Ivo Josipović poveo za činjenicom da su Ivić Pašalić i Vladimir Šeks slijedili izborne korekcije i naputke Mirjane Kasapović, i nakon toga 1999. izgubili izbore.
Vratiti dite materi
Podolnjak reče da ovakav Sabor zastupa samo 45 posto glasača. Upozorava na stalni trend manjeg izlaska birača, što ruši legitimnost izbora. Preferencijalno glasovanje povećat će odziv glasača. Podolnjak napominje da je u Njemačkoj ustavni sud zabranio predizborne koalicije, jer one krše načelo jednakosti političkih stranaka. Tamo stranke najavljuju s kim će koalirati, ako to bude potrebno, ali na izbore izlaze samostalno. Devedesetih godina prošlog stoljeća zbog popularnosti Franje Tuđmana uveden je loš princip da birači vide samo nositelja neke liste. Ovdje ću napomenuti da Tuđmana nije zanimao izborni sustav, jer je izbornu pobjedu osiguravao kroz druge oblike izbornog inženjeringa. Primjerice, Oluja je iskorištena za novu izbornu pobjedu HDZ-a. Kada su se već bolesni Franjo Tuđman i njegov savjetnik Ivić Pašalić, oslonili na “znanstvenike”, uključujući Mirjanu Kasapović, HDZ je izgubio izbore.”Ako zastupnici sami odlučuju o tome kako će biti izabrani, nije li to klasični sukob interesa?” Najvažnija inicijativa Roberta Podolnjaka je da se zauzda izborni inženjering, bilo kroz izmjene Ustava, bilo kroz referendum. Neke prijedloge Podolnjaka, iznesene u Zborniku Pravnog fakulteta, udruga “U ime obitelji” ugradila je u svoj aktualni referendumski projekt. Za razliku od GONG-a, koji Željka Markić vidi kao filijalu SDP-a, Podolnjak i udruga “U ime obitelji” ne vjeruju da će Sabor, Vlada i veće parlamentarne stranke pozitivno reformirati izborni sustav. “Ako građani ne mogu referendumom odlučivati o najvažnijem propisu u državi, za mene članak 1. Ustava o narodnoj suverenosti nije do kraja ostvaren” – kaže nam Podolnjak. Podolnjak kroz podršku direktnoj demokraciji nastoji prevladati loš izborni sustav.
Glede prigovora za izborni prag od 3 posto, Podolnjak kaže kako stabilnost Vlade nije značajka koja je sama po sebi dovoljna da bismo imali kvalitetno upravljanje državom. Zar nije danas bolje organizirati nove parlamentarne izbore, nego dozvoliti da ovo loše upravljanje državom traje pune četiri godine? Ako se kriza produbljuje, zašto je stabilnost vladajuće opcije nešto pozitivno? Podolnjak upozorava na mogućnost da vladajuća koalicija odulji promjene izbornog sustava do iza slijedećih parlamentarnih izbora. Postavlja pitanje dopisnog i elektroničkog glasovanja. Kaže da u Europi raste trend referendumskog odlučivanja. Autoritet zastupnika u parlamentu sve više slabi, u zemlji i u svijetu. Kada je riječ o ustavnim promjenama, Podolnjak drži da treba “vratiti dite materi”.
Idejno iscrpljena Mirjana Kasapović
“No u ozračju u kojemu buja plebisticarni populizam u Hrvatskoj, a koji nepromišljeno i neodgovorno potiču neki stručnjaci, mediji i nevladine udruge, riječ je upravo o tome: da se stranke, ali i parlament koji one kontroliraju, potpuno zaobiđu, i da se narod pretvori u glavnoga, a možda i jedinog zakonodavca” – veli nam Mirjana Kasapović. A baš smo se navikli da se pred predsjednikom ili premijerom pojavi gorući grm, i da nam ozareni Vladimir Šeks, ili netko sličan njemu, donese u Sabor nadgrobni spomenik kao Božju i narodnu volju.
“Bude li narod odlučivao o svemu – o Ustavu, izbornom zakonu, ovršnom zakonu, bankarskom sustavu, pravima nacionalnih manjina, braku, obitelji i pobačaju, monetizaciji autocesta, privatizaciji državnih tvrtki, banaka, osiguravajućih društava i hotela, outsorcingu, gradnji elektrana itd – Hrvatska će završiti kao bankrotirana plebisticarna diktatura.” Netko bi Mirjani Kasapović trebao objasniti da baš sa ovakvim političkim sustavom tonemo u bankrot, da smo opljačkani i porobljeni, i da je ovakav politički sustav omogućio privatizacijsku pljačku. Da se nešto više kuži u ekonomiju nego u politološke obmane, uključujući samoupravljanje demokratskog centralizma, znala bi da se proaktivna politika proračuna ne provodi prodajom sustava koji donose dobit, niti onih koji stagniraju, jer zapošljavaju desetke tisuća osoba. Narod se morao pitati i prilikom prodaje banaka, jer su formalno bile narodne.
Slično je Jelena Lovrić izjavila da ne treba dozvoliti narodu da o svemu odlučuje
Kaspović se poziva na deset godina staru anketu o izbornim sustavima, koja je uključila 170 domaćih i inozemnih politologa. Nekoliko godina kasnije, anketirano je oko 700 članova Američkog udruženja politologa. Dakle, nisu kontaktirani stručnjaci ustavnog prava, nego ideolozi različitih konfesija, ali Kasapović nalazi da autori anketa nisu do svojih rezultata došli metodom “vrati dite materi”, što je njena izravna referenca na Roberta Podolnjaka, odnosno na njegov tekst u prethodnom broju večernjakovog Obzora. Kad ono, u obje ankete, politolozi su izglasali njemački izborni sustav kao najbolji, a takav nam toplo preporuča baš Robert Podolnjak. A sama Mirjana Kasapović bila je stipendistica Zaklade Alexander von Humboldt, odnosno Instituta za političku znanost u Heidelbergu. Vraćamo li se ovdje ocjeni Davora Pavune da su svi politolozi društveni šminkeri, posve izvan znanosti.
Mirjana Kasapović nalazi da su prijedlozi Ive Josipovića i Željke Markić posve suglasni. Malo je bedasto da kao dokaz podastire činjenicu kako te dvije inicijative traže potvrdu na referendumu. “Obje strane traže jednake promjene izbornog sustava: uvođenje preferencijalnog glasovanja i snižavanje zakonskog izbornog praga te, čini se, i zabranu izbornog koaliranja. To ne može biti slučajno. Među tim dvjema stranama postoji neka politička ili, što je vjerojatnije, personalna veza.” – piše nam Kasapović, a tekst se u opremi Večernjaka opasno približava fotki Roberta Podolnjaka. U potpisu fotografije nalazimo upozorenje da Podolnjak savjetuje i Ivu Josipovića i Željku Markić. Ali, Ivo Josipović ne predlaže smanjivanje izbornog praga.
Svako zlo za neko dobro. Kasapović je istraživala i istraživala, uglavnom vrijeme dominacije HDZ-a, pa nas podsjeća da je na izborima 1990. primijenjen francuski sustav dvokružnih izbora, na izborima 1992. i 1995. apliciran je kombinirani većinski sustav, poznat i po nazivima segmentirani, paralelni ili rovovski sustav. Na izborima 1999. primijenjen je razmjerni sustav sa zatvorenim listama. Što nam to govori? Da smo u različitim izbornim sustavima dobili negativnu selekciju, i da se moramo okrenuti direktnoj demokraciji.
Što nije rečeno?
Osim što ruše načelo jednakosti političkih stranaka, predizborne koalicije skrivaju temeljne profile stranačke ponude. I preferencijalno glasovanje ima neke svoje životne slabosti. Pojačava izlaznost birača, ali unosi određenu zbrku. Primjerice, prilikom izbora za Europski parlament, ušao sam u napast zaokružiti SDP-ovu ponudu samo zato da mogu pogurnuti Tonina Piculu i tako napakostiti Zoranu Milanoviću. A da na slijedećim parlamentarnim izborima napakostim Tomislavu Karamarku? Ako ne mogu spriječiti dolazak neke stranke na vlast, može se dogoditi da glasujem za nju, samo zato da nekog stranačkog marginalca pogurnem više. Tako se može dogoditi da nova vladajuća opcija dobije veći legitimitet, koji joj realno ne pripada. Uz “izbore protiv” dobili smo “pakosno da”. Spuštanje izbornog praga dramatično će promijeniti sastav Sabora u korist narodne volje.
Da kod nas nije dozvoljeno predizborno koaliranje, HNS najvjerojatnije ne bi ušao u Sabor, pa bi SDP imao mogućnost voditi konzistentnu politiku, ako je za takvu uopće sposoban, sve u skladu sa svojim stranačkim profilom. Ovako imamo sudar “socijaldemokracije” i “liberala”, a često SDP i HNS zamijene uloge koje glume. Neke porezne reforme onemogućio je HNS, preuzimajući ulogu socijaldemokratske opcije. Glede koaliranja “demokršćanskog HDZ-a” i “liberalnog HSLS-a”, sretna je okolnost da je Martina Dalić napustila HDZ, što znači da liberalna opcija u samom HDZ-u slabi. HDZ može iskoristiti to nesretno predizborno koaliranje za jačanje vlastitog demokršćanskog određenja.
Osobno podržavam inicijativu spuštanja izbornog praga na 3 posto. U protivnom, ne trebamo dozvoliti razmjerno prebacivanje “izgubljenih glasova” strankama koje prelaze izborni prag. Ovako se kod birača koji žele dati svoj glas manjoj stranci ili nezavisnom kandidatu, javlja strah da ta trenutno slabija opcija neće ući u Sabor i da će takvi birači zapravo glasovati za veće stranke, baš za one kojima žele smjenu, što je sve bolno i nepravedno. Izgubljeni glasovi, onih opcija koje nisu prešle izborni prag, trebaju se zbrojiti, izračunati njihov razmjer u odnosu na odziv glasača, i sukladno tome postaviti novi pojam trajno protivnih zastupnika, koji bi se u svakom preglasavanju vodili kao glasovi protiv, a za njihov broj smanjio bi se konkretan saziv Sabora.
* U knjizi Mile Orlić “Od postkomunizma do postjugoslavenstva – UJDI”, 2011, str. 98, nalazimo: Članovi izvršnog odbora UJDI -a, svi iz Zagreba, bili su: Alija Hodžić, Bojan Munjin, Ivo Špigel, Lino Veljak, Mirjana Kasapović, Mladen Lazić, Nenad Zakošek, Petar Lađević, Srđan Dvornik, Tomislav Reškovac, Zoran Milović, Žarko Puhovski, Silva Mežnarić i Milorad Pupovac.
Tvrtko Dolić/croative.net
