PAPA: Sveti postajemo u malim stvarima

Na početku današnje kateheze, Sveti Otac je podsjetio na značaj Drugoga vatikanskog sabora, u poglédu obnovljene vizije Crkve, zasnovane na zajedništvu, te bolje razumijevanje načela vlasti i hijerarhije. To nam pomaže da bolje shvatimo da svi kršćani – kao krštene osobe – pred Bogom imaju jednako dostojanstvo i upućen im je isti poziv – poziv na svetost (usp. Cost. Lumen gentium, 39-42). Danas nam se pitati u čemu se sastoji poziv na svetost i kako ju možemo ostvariti? – rekao je Papa.

Prvo trebamo znati da svetost nije nešto što mi sebi ‘pribavljamo’; nešto što postižemo svojim sposobnostima i kvalitetom. Svetost je dar koji nam pruža Gospodin Isus, kad nas uzme pod svoje i zaodjene nas samim Sobom; da budemo poput njega, njemu slični. Svetost je najljepše lice Crkve: to je ponovno otkrivanje sebe, u zajedništvu s Bogom, u punini Njegova života i ljubavi.
Razumljivo je, dakle, da svetost nije svojstvena samo nekima: svetost je dar ponuđen svima– nitko nije isključen – i svaki se kršćanin u njoj razlikuje.

To znači da, za biti svetima, ne treba nužno biti biskupom, prezbiterom ili pripadati redovničkom staležu… Svi smo pozvani na postizanje svetosti! Mnogo smo puta u napasti pomisliti da je svetost pridržana samo onima koji su u mogućnosti udaljiti se od svakodnevnog djelovanja, kako bi se isključivo dali na molitvu. Nije tako.
Netko misli da ‘svetost’ znači zatvoriti oči i namaknuti lijepi izraz lica – rekao je Papa – Svetost je nešto najuzvišenije i najdublje, što nam poklanja Bog. Nego, živeći u ljubavi i nudeći vlastito kršćansko svjedočanstvo, posred svakodnevnih poslova i obveza, pozvani smo postati svetima. Svatko prema vlastitim uvjetima i životnom staležu, u kojima se nalazi.

Jesi li posvećen? Budi svet živeći radosno svoje sebedarje i obavljajući svoju službu. Oženjen si; udata? Budi svet ljubeći i brinući se za svoju ženu; svoga muža, kao što je Krist učinio za Crkvu. Ako si kršten, a neoženjen? Budi svet, čestito i stručno ispunjavajući svoje dužnosti i odvajajući vrijeme i za službu braći. ‘Ali Oče, ja radim s brojevima, u računovodstvu; tamo se ne mogu posvetiti. – Možeš! Tamo gdje radiš, možeš se i posvetiti.’ Bog ti daje milost posvećenja; tebi se objavljuje. Uvijek i na svakom mjestu se može postati svet; odnosno: otvoriti se toj milosti, koja u nama djeluje i nosi nas prema svetosti – ustvrdio je papa Franjo.
Ako si roditelj ili djed, budi svet predano poučavajući djecu ili unuke u poznavanju i nasljedovanju Isusa. Tu se pak hoće mnogo strpljenja, da bismo bili dobri roditelji; dobar djed, majka, baka..! Hoće se toliko strpljivosti, a po njoj dolazimo do svetosti – prakticirajući strpljivost!

Ako si katehistica, odgojitelj ili dobrovoljac, budi sveta ili svet, postajući vidljivim znakom Božje ljubavi i prisutnosti uz nas. Vidite, dakle, svaki stalež uvijek vodi svetosti, u svojoj kući, na cesti, na poslu ili u Crkvi, u tom času i staležu, otvoren ti je put prema svetosti. Ne bojte se krenuti tim putem – potaknuo je Papa – Bog nam daje svoju milost. Gospodin jedino traži da budemo s njim u zajedništvu i u službi bližnjemu – kazao je.

Papa je zatim potaknuo da se svatko od nazočnih ispita i sebi i u sebi, odgovori: kako sam do sada reagirao na Božji poziv na svetost? Imam li volju postati makar malo bolji ili bolja; postati više kršćanin i kršćanka? To je put prema svetosti.
Kada nas Gospodin poziva na svetost, ne poziva nas na nešto teško ili žalosno – rekao je papa Franjo – Potpuno drukčije! Poziva nas na sudjelovanje u svojoj radosti; da živimo i s radošću nudimo svaki trenutak svoga života, čineći ga istodobno darom ljubavi za osobe koje nas okružuju. Ako ovo shvatimo, sve se mijenja i poprima novo i lijepo značenje, počevši od malih svakodnevnih stvari.
Primjer: Neka gospođa uđe u dućan i sretne poznanicu te zapodjenu razgovor. Dođe i do čavrljanja i ova gospođa kaže: ‘Ne, ne ću nikoga ogovarati’. To je jedan korak prema svetosti; pomaže ti da postaneš svetiji ili svetija – uvjerava Papa. Poslije ti, kod kuće, dijete želi pričati o svojim fantazijama, a ti kažeš da si se naradio i da si umoran. – Ma raskomoti se i čuj dijete koje ima potrebu. Ti to dakle, pažljivo poslušaj – to je isto jedan korak prema svetosti.

Na kraju dana smo svi umorni, ali molitvu ne propuštajmo – i to je korak prema svetosti… dođe nedjelja i idemo na misu, pričestimo se, čemu poneki put prethodi ispovijed, koja nas malo pročisti – i to je korak prema svetosti. Nakon toga pomislimo na Gospu, tako dobru i lijepu; te uzmemo krunicu i molimo joj se. I to je korak prema svetosti.

Poslije izađem na ulicu sretnem siromaha, nekog u potrebi; zaustavim se i zanimam se za nj, te mu štogod dam – također je i to korak prema svetosti. Male stvari, ali toliki mali koraci prema svetosti – ustvrdio je Papa. Svaki nas učinjeni korak prema svetosti, čini boljim osobama, slobodnim od sebičnosti i zatvorenosti u sebe, a otvorenima braći i sestrama i njihovim potrebama.

Papa je potom okupljene vjernike podsjetio na riječi Apostolskoga prvaka, svetoga Petra: Jedni druge poslužujte – svatko po primljenom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti! Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu… (Usp. 1 Pt 4,10-11).

Eto poziva na svetost! Prigrlimo ga s radošću, te jedni druge podržavajmo, jer putom prema svetosti ne idemo sami; svatko za sebe, nego hodimo zajedno, u onom jedinom tijelu koje je Crkva, ljubljena i sveta po Gospodinu Isusu. Odvažimo se hrabro kročiti na put svetosti – potaknuo je Sveti Otac.

S velikom zabrinutošću pratim porast napetosti u Jeruzalemu i u ostalim predjelima Svete Zemlje, gdje se provodi neprihvatljivo nasilje, koje ne štedi ni mjesta molitve. Posebno molim za žrtve toga dramatičnog stanja kao i za tolike koji trpe od toga djelovanja. Iz dubine srca, sukobljenim stranama, upućujem apel da se prekine krug mržnje i nasilja te se hrabro odvaže na pomirenje i mir. Izgraditi mir je teško, no živjeti bez mira je [pravo] mučenje! – kazao je papa Franjo.

Sveti Otac je zatim dodao da se 21. studenog, na Dan Marijina prikazanja u Hramu, slavi Dan pro orantibus, posvećen klauzurnim redovničkim zajednicama. Prigoda je to – kakao je rekao – da se Bogu zahvalimo za dar tolikih osoba, koje se u samostanima ili na pustim mjestima posvećuju molitvi i djelotvornoj šutnji. Zahvalimo mu za svjedočanstvo samostanskog života i neka im ne nedostaje naša duhovna i materijalna potpora, kako bi ispunile svoje poslanje – kazao je na kraju Sveti Otac.

Izvor: Radio Vatikan

Odgovori

Skip to content