LOŠE GORIVO: Još jedna operacija na kukuriku način!
Uvođenje reda: Sisači goriva i novca u akciji
JE LI vam promaklo ovo novo “uvođenje reda” u Hrvatskoj? Ako već niste vidjeli vijest, evo je ovdje: http://www.index.hr/vijesti/clanak/pumpe-koje-prodaju-stetno-gorivo-i-dalje-su-otvorene-a-drzava-ih-odbija-imenovati/789697.aspx
Još jedan znak koliko država brine o svojim građanima. Znači ministarstvo je poslalo inspektore u provjeru kvalitete goriva. Cijela operacija naravno, kao i samo ministarstvo i sve što radi, idu na račun građana. Mi plaćamo tu inspekciju. Inspektori onda otkriju loše gorivo na 10% pumpi, i što naprave?
Pa, ništa od čega bi građani imali ikakve koristi. Podaci o pumpama, distributerima goriva i odgovornim osobama se drže u tajnosti, jedino šta će ih država, zasad bez našeg znanja, navodno procesuirati i kazniti nekim drakonskim kaznama.
Država si napunila džep, a vas dragi građani – `ko je…
Dakle, u cijeloj operaciji država si je našla načina za napuniti džep i to više puta (na gorivu i na kazni), a vi dragi građani koji sve to plaćate – `ko vas jebe, vama neka i dalje prodaju sranje od goriva dok ih ne ulovimo, nismo ludi da vam kažemo koje pumpe da izbjegavate i da radimo išta u interesu građana…. nećete dobiti ni novac natrag, pa čak ni temeljnu informaciju na kojim pumpama je loše gorivo jer i od lošeg goriva država ubire trošarine! Točio ti dobar benzin ili loš – državi svejedno, uzet će novac od trošarine i poreza, ali će naći načina da kazni krivca i digne (i njemu) pare. Nezajažljiva pohlepa potpuno beskorisnog aparata – to je naša država. Što, konkretno, od ove operacije ima prosječan građanin kao korisnik usluga države? Ništa, samo trošak, i to u nekoliko stavki.
U ovakvoj katastrofi od nepravedne zemlje čak i ne mogu bez rezerve vjerovati da je tih 10% pumpi zaista varalo. Tko kontrolira kontrolore? Može lako biti da je šef inspektorima samo naredio ono čuveno “nađite im nešto”, mora se ispuniti normu od toliko i toliko kuna naplaćenih kazni kako god znaš. Po onoj bosanskoj – kadija (turski: qadi) te tuži, kadija ti sudi.
Godinama nisu radili svoj posao, a sad se hvale
Na ovakav zaključak ukazuje i znakovita prva rečenica kojom ministar Vrdoljak komentira akciju: “Proveli smo ovu akciju kako bismo napravili ono što se godinama u Hrvatskoj nije napravilo.” Dakle, godinama niste radili svoj posao, a činjenicu što ste se toga, eto, sada sjetili, ističeš kao neki poseban doseg?? Prije će biti da je pofalilo novca pa se netko sjetio podijeliti par ekspres-kazni.
A sada pokušajmo zamisliti kako bi ovo izgledalo u svijetu privatnih osoba. Recimo da vam netko u ulici svako toliko prlja auto, izlije na njega blato, probuši gume ili krade benzin iz rezervoara. Vi angažirate privatnog istražitelja, platite ga, on prati i nadzire situaciju i za tjedan-dva vam priopći “rezultate”: da, vidio sam točno tko od vaših susjeda iz ulice radi nepodopštine oko vašeg auta, međutim, neću vam reći tko. A znate što još? Tim krivcima sam direktno objasnio da su ulovljeni, i naplatio kaznu (ili uzeo mito, ili oboje, tko uopće zna kad nitko nije ništa vidio). Sad opet godinama neću raditi ništa, krivci će biti na miru, dok se opet ne sjetim raditi nadzor, tko zna kad, a najvjerojatnije u trećoj godini mandata naredne vlade.
Umjesto države, analizu su trebali provesti mediji
Kao čovjek iz medija, i iz IT branše koja se uzda u slobodno tržište, moram reći još nešto.
Jedan nezavisni medij i tržište ovaj bi problem riješili jedno 10x jeftinije i brat-bratu 100x efikasnije od ikakve države i Vrdoljaka. Nezavisni medij uzme uzorke goriva, analizira u nekom labu, npr kod sudskih vještaka (koje država, kako smo nedavno čitali, ne plaća i duguje im milijune) ili kod njemačkog ADAC-a. Medij objavi rezultate, naravno s imenima kompanija koje potkradaju kupce. Ostatak bi napravilo samo tržište – narednih mjeseci ljude koji “tankaju” kod lopova brojali biste na prste jedne ruke. Lopovi bi propali, kupci goriva se okoristili, vještaci i labosi bili plaćeni, medij zaradio i opravdao smisao, a jedino bi beskonačno pohlepni državni aparat vikao “di san ja tute!?”.
Autor: Ivica Maštruko/index.hr
