ANTUN BUDIMIR: Roditelji u zatvor, Šešelj na slobodu
Da znate što će se događati u bliskoj budućnosti u Hrvatskoj dovoljno je pogledati što se danas događa u zemljama stare demokratske tradicije kao što su Njemačka, Velika Britanija ili Ujedinjene američke države. U tim državama roditelji, čija djeca ne sudjeluju u nametnutoj seksualnoj i rodnoj indoktrinaciji i manipulaciji u školama, završavaju u zatvoru. Dakle, i sve roditelje u Hrvatskoj, čiji se vrijednosni sustav ne podudara s homoseksualnom i rodnom ideologijom, čeka zatvor i progon. Dva i pol milijuna djece u Ujedinjenim američkim državama bilo je prošle godine u jednom trenutku beskućnik. To znači da toliko američke djece živi ispod praga siromaštva. I država im ne može osigurati krov nad glavom, ali može njihovim roditeljima – u zatvoru. Ukoliko ne pošalju djecu u školu na prepariranje kako mogu biti jedan dan dječaci, a drugi djevojčice, s pišom. Kako će jedanput kad odrastu moći stupiti u brak, doduše još uvijek i kao muško ili žensko, ali da će također u svakom trenutku nakon toga, bez ikakvih ograničenja ugovorom bračnoga saveza, moći izjaviti da više nisu to što su bili. Nego da su od toga trenutka nešto queer, čudno, nastrano. Izvor trajnoga remećenja, nemira. Nešto što uništava brak bez ikakvih sankcija za nerednika, ali zato sa strašnim posljedicama za ostale članove obitelji.
Osobito za djecu, koja po Konvenciji o pravima djeteta imaju pravo na odrastanje u obitelji uz oca i majku. Unatoč tome Europski parlament u nacrtu svoje rezolucije u povodu 25 godina UN-ove Konvencije o pravima djeteta govori o rodu i seksualnom identitetu djeteta bez da spominje dječje pravo na odrastanje u obitelji. Protiv takvoga diskriminiranja i manipulacije seksualnim identitetom djece odlučno je u Europskom parlamentu nastupila naša zastupnica Marijana Petir, koja i inače ustrajno u svom javnom i političkom djelovanju promovira i zalaže se za kršćanske i univerzalne ljudske vrijednosti.
U Hrvatskoj treba stvarati ozračje nemogućnosti progona roditelja zbog konzumiranja svoga prava na odgoj vlastite djece. To pravo roditelja na odgoj svoga djeteta zajamčeno je Općom deklaracijom Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. U trećem stavku 26. članka izričito se i svečano izjavljuje: Roditelji imaju pravo prvenstva u izboru obrazovanja za svoju djecu. Ne smijemo dozvoliti da se to pravo roditelja ironizira i bagatelizira, jer će posljedice biti katastrofalne. Opća je povelja o ljudskim pravima minimum čovjekovih prava u koja nitko nema pravo ući i ograničavati ih. I Hrvatski ustav u istom duhu roditeljima daje pravo i slobodu samostalnoga odlučivanja o odgoju svoje djece u 64. članku.
Mora se jasno i glasno reći da su to svoje pravo odgoja djece roditelji delegirali na škole u jednom povijesnom razdoblju kao najučinkovitiji i najisplativiji oblik pomaganju djeci i mladima u njihovom razvoju i sazrijevanju. Roditeljsko apsolutno pravo na odgoj vlastite djece, te od njih delegiranost škole do opoziva, mora postati javno znanje i stav cijeloga društva. U suprotnom će i našim roditeljima jednoga dana pokucati policija na vrata bude li i u našim školama nametnuta panseksualistička i rodna ideologija. Te su agende i njihovi pokrovitelji postigli prvi korak uspostave svojih struktura u hrvatskim školama Jovanovićevim nasilnim nametanjem tzv. zdravstvenoga i građanskoga odgoja. Oni će vremenom jednako nasilno i protuprirodno na te strukture nalijepiti svoju ideologiju.
Svakako da digitalna tehnologija u sebi ima potencijale, kojih mi kao društvo još i nismo dovoljno svjesni. Jedna od novosti što se potencijalno nameće suvremenom komunikacijskom tehnologijom jest prestanak postojanja klasičnih škola. Sve znanje i informacije što su se stjecale u školi sada su dostupne svakom učeniku uvijek i svuda. Time škola postaje suvišna. Dakle, nema nikakve realne potrebe odlaska u školu zbog informacija. Takva je potreba bila prije pola stoljeća, jer informacije i znanje nije bilo distribuirano i dostupno. Iz tih se razloga krajnje bezobzirno u školu nameće okvir za propagiranje potpuno nove antropologije i vrijednosnoga sustava. Više nema potrebe poznavanja zemljopisa ni svoje domovine, a pogotovo ne drugih država. Jer svi što putuju koriste GPS. Mi sami u svakom trenutku znamo gdje smo. Isto to znaju i drugi.
Homoseksualna agenda, rodna ideologija i njihovi pokrovitelji upravo krše gotovo sva temeljna ljudska prava zapisana u Općoj povelji. Od prava na život, prava na odrastanje u obitelji, prava na odgoj u vrijednostima svojih roditelja, prava na odgoj svoje djece, prava na cjeloviti razvoj ljudske osobnosti i sazrijevanje u skladu s prirodom, prava na zaposlenje ukoliko se ne dijeli njihovu ideologiju, prava na slobodu mišljenja i izražavanja, prava na vjersko očitovanje i življenje. Mada članak 30. zabranjuje tumačenje ili poduzimanje aktivnosti kojih bi rezultat mogao biti uništenje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda u Općoj deklaraciji.
Mehanizmi vlasti što roditelje stavljaju u zatvor zbog dječjega nepohađanja panseksualističke nastave i rodne ideologizacije po školama isti su oni što su pustili iz haaškoga zatvora Vojislava Šešelja. Oni se zbog toga ne pravdaju, jer se opravdati ne mogu, a u svojoj su sili postali toliko bahati da i neće. Ako ima ponetko toliko naivan da mu na pamet pada humanost zbog, navodne, bolesti četničkoga vojvode, onda se treba sjetiti da su roditelji Darija Kordića umrli za vrijeme njegovoga nepravednoga haškoga utamničenja. Nije doživio humanost da bi sudjelovao na njihovim sprovodima. Humanost dakle otpada. Razlog je što je četnički vojvoda queer, a Kordić nije. Queer nam hoće učiniti i našu djecu. Da ih u tome spriječimo moramo biti spremni na plaćanje cijene.
Autor: Antun Budimir/vjeraidjela.com
