SLAVEN LETICA: Zašto ću glasovati za Kolindu Grabar Kitarović
PREDSJEDNIČKI IZBORI – Sadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović prvim mandatom nipošto nije zaslužio drugi
Pred nama su, vrlo skoro, u nedjelju 28. prosinca 2014., još jedni, šesti po redu, hrvatski predsjednički izbori. Ankete daju za pravo onima koji misle, a neki i javno tvrde, da će to, vrlo vjerojatno, biti dosada najneizvjesniji izbori i da će njihov pobjednik – nova predsjednica ili stari predsjednik Republike – biti poznati tek nakon drugog izbornog kruga (ako ga bude, bit će 11. siječnja 2015.) i „pripetavanju“ glavnih favorita Kolinde Grabar Kitarović i dr. Ive Josipovića.
Ako je nekomu pri izboru važna pred-politička profesija i karijera budućeg predsjednika ili predsjednice, ne može se požaliti da nema mogućnost izbora: dr. Ivo Josipović je pravnik, skladatelj i sveučilišni profesor, gospođa Kolinda Grabar Kitarović je profesorica engleskog i španjolskog jezika i karijerna diplomatkinja, dr. Milan Kujundžić je liječnik internist (gastroenterolog) i sveučilišni profesor, a Ivan Vilibor Sinčić (kojeg je njegova djevojka, zbog mladosti i borbenog duha, prispodobila s Aleksandrom Makedonskim) je inženjer elektrotehnike i računarstva i građanski aktivist, buntovnik s razlogom – strasni borac protiv bankara, tajkuna, korumpiranih sudaca i vodstva HNB-a.
Iako su ovlasti predsjednika Republike nakon 2001. znatno manje nego su bile u doba vladavine prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana (1990. – 2000.), izbori su ipak važni zbog puno razloga, ali najviše zbog toga što birači pred sobom imaju izbor: izabrati staroga predsjednika, a time i stil i sadržaj vladavine koji smo imali u posljednjih pet godina ili izabrati novu predsjednicu, a time i novi, zasad nepoznati, stil i sadržaj predsjedničke vladavine.
Da su izbori doista vrlo važni smatra i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić koji je napisao i javno objavio posebno „pastirsko“ pismo o poželjnim vrlinama i sposobnostima kandidata koje bi vjernici i drugi građani trebali imati na umu i uzimati u obzir pri donošenju odluke o glasovanju. Pismo je čitano vjernicima sviju župa Zagrebačke nadbiskupije koji su pohodili i sudjelovali na nedjeljnim misama 21. prosinca 2014.
S mojim čitateljem želim podijeliti vlastita razmišljanja i dojmove koje sam stekao nakon čitanja tog relativno kratkog, ali za razmišljanje vrlo poticajnog „pastirskog“ nadbiskupova i kardinalova pisma (cjelovito pismo objavljujem na kraju ovog osvrta).
Nakon čitanja pisma nameću se, prije svega, dva zaključka:
Prvo što je iz pisma bjelodano jest činjenica, koju kardinal Bozanić potvrđuje vlastitim riječima, da mu je socijalni nauk ili učenje Katoličke Crkve poslužio kao nadahnuće (dakako, uz ono meni nedokučivo, božansko), poticaj i mjerilo za izdvajanje – u ovom povijesnom trenutku za hrvatski narod i državu – najvažnijih predsjedničkih vrlina: ljudskih, profesionalnih i državničkih osobina.
Drugi zaključak: iz pisma se također može lako iščitati i to da uzoriti kardinal i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić nema iluziju da je bilo koji od četvorice sadašnjih predsjedničkih kandidata idealan, jer piše: „Draga braćo i sestre, nemojte tražiti idealnu osobu za tu važnu i časnu službu, jer se možete obeshrabriti. Životna realnost od nas traži da budemo mudri i razboriti te da biramo onu osobu koja nam se u ovom povijesnom trenutku čini boljom, jer to je naš glas za Hrvatsku, za njezin život koji se nastavlja nakon izbora.“
Mišljenje kardinala Bozanića kako ni jedan kandidat nije „idealan“ kandidati ne trebaju shvatiti osobno, kao kritiku njihovih osobnosti i sposobnosti, već, više, kako načelni stav kako, zapravo, nitko nije „idealan“ predsjednički kandidat koji bi se mogao „idealno“ nositi s brojnim i teškim izazovima pred kojima će se naći hrvatski građani, narod i država u razdoblju predsjedničkog mandata 2015.-2020.
Kad su u pitanju poželjne predsjedničke vrline, ljudske i državničke vrijednosti u pitanju, kardinal je posebno istaknuo: (1) iskreno domoljublje, (2) osjetljivost prema kršćanskim vrjednotama i katoličkoj kulturi, (3) spremnost i sposobnost služenja hrvatskom društvu, (4) spremnost i sposobnost promicanja hrvatskog gospodarskog napretka, (5) zauzimanje za opće dobro i za jačanje zajedništva, a protiv ideoloških sukoba, osobito onih kojima su polazišta u totalitarnim ideologijama pogubnim za hrvatski narod, (6) imanje na srcu, spremnost i sposobnost objedinjivanja hrvatskog narodnog bića u Domovini i inozemstvu, (7) spremnost i sposobnost širenja istine o hrvatskoj prošlosti, posebice o žrtvi koju je zemlja podnijela na putu do slobode – zbog strahota totalitarizma dvadesetoga stoljeća i zbog strašne agresije na Hrvatsku, (8) spremnost i sposobnost nošenja i promicanja hrvatskog identiteta i vrjednota u Domovini i svijetu, (9) zauzimanje za pravo na život od začeća do naravne smrti i (10) imanje jasne slike o tome da je brak životna zajednica muškarca i žene.
Dakako, kao znanstvenik i javni umnik koji se bavi istraživanjima i analizama hrvatskog gospodarstva, ustavnog poretka i društva, ali i kao čovjek koji ima neka praktična iskustva u savjetovanju prvog predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana, osobno bih među poželjnim vrlinama i sposobnostima novog hrvatskog predsjednika ili predsjednice vidio i neke praktične vodstvene i ljudske sposobnosti i vrline (primjerice: skromnost, štedljivost, brigu za mlade nezaposlene ljude, istinoljublje, osobno poštenje, osobni integritet općenito, odvažnost i samosvijest) koje kardinal, uzimajući za polazište i mjerilo Crkveni socijalni nauk, nije izravno (!) spomenuo u svom pismu, iako se mogu iščitati iz njegova spomena kršćanskih vrijednosti.
Kako sam na početku ovog osvrta citirao jednu misao jednog od najvećih vojskovođa-osvajača i državnika svih vremena Džingis-kana, kojeg brojni teoretičari suvremenog vodstva (u državništvu, ratovanju, politici, ali i u ekonomiji i znanosti i drugdje) uzimaju kao primjer „idealnog“ vođe, spomenut ću i vrline koje su ga krasile, a koje nipošto ne bile na odmet i predsjedniku Republike Hrvatske: (1) služiti višem cilju od samoga sebe, (2) imati jasnu viziju o konačnom cilju i razlikovati taktičke od strategijskih ciljeva, (3) služiti kao uzor i primjer (nekad u ratu, danas u štedljivosti, skromnosti, radinosti, odgovornosti), (4) biti samosvjestan, ali i skroman, (5) poznavati vlastiti narod (ratnike) i voljeti ga/ih, (6) biti vjeran (lojalan) i vjerodostojan i cijeniti i nagrađivati vjernost i vjerodostojnost, (7) poštivati slobodu mišljenja i slobodu inicijative vlastitih suradnika (ratnika), (8) biti odlučan pri donošenju i ostvarivanju strategijskih odluka, (9) pronalaziti talente i inovatore gdje god je moguće i koristiti ih i (10) mijenjati društvo mudro, staloženo i postupno, a ne naglo, revolucionarno, neurotično i nepromišljeno.
Zaključit ću. U potpunosti se slažem s kardinalom Bozanićem da nijedan od četvorice kandidata, zapravo trojice kandidata i jedne kandidatkinje, među kojima ćemo birati hrvatskog predsjednika ili predsjednicu 28. prosinca 2014 nije „idealan“ u onom smislu u kojem je kardinal pisao, a, Boga mi, nijedan od njih nije ni hrvatski Džingis-kan koji bi mogao, primjerice, prisiliti birokraciju Europske unije da bude pri ruci napaćenom i dužničkim ropstvom paraliziranom hrvatskom narodu i državi.
Upravo zbog toga, nemam razloga tajiti: kako, po mom mišljenju, sadašnji predsjednik Republike prvim mandatom nipošto nije zaslužio drugi, moj ću skromni glas 28. prosinca 2014. pokloniti Kolindi Grabar Kitarović: uz nadu i ufanje da će pobijediti i biti bolja predsjednica Republike od Stjepana Mesića i dr. Ive Josipovića.
Pismo vjernicima kardinala Bozanića o predsjedničkim izborima i poželjnim vrlinama predsjednika/predsjednice Republike Hrvatske
Dragi vjernici!
Na blagdan Svete Obitelji, u nedjelju 28. prosinca 2014. godine, održat će se izbori za predsjednika/predsjednicu Republike Hrvatske. Izbori su građanska obveza, a za nas vjernike ti su izbori i vjernička dužnost. Zato bi neodaziv na birališta značio ozbiljno zanemarivanje, a – budući da se radi o općemu dobru – u stanovitoj mjeri i grijeh propustom. To je naša obveza, jer se radi o našem doprinosu u zauzimanju za hrvatsko društvo da u njemu žive kršćanske vrjednote, koje mi smatramo najčvršćim i najpouzdanijim temeljem za boljitak naše Domovine.
U želji da, u svjetlu socijalnog nauka Katoličke Crkve, pripomognem donošenju što odgovornije i razboritije odluke, želim skrenuti pozornost na neke važnije vidove predsjedničke službe. Predsjednik/predsjednica države predstavlja Hrvatsku, a dužnost predstavljanja zemlje nije svodiva na neku administrativnu ili dnevnopolitičku ulogu. Osoba na čelu hrvatske države u tom je smislu nositeljica identiteta Hrvatske, promicateljica njenih vrjednota u Domovini i svijetu, širiteljica istine o njenoj prošlosti, osobito o žrtvi koju je Hrvatska podnijela na putu do slobode, kako zbog strahota totalitarizama dvadesetoga stoljeća, tako i zbog strašne agresije na Hrvatsku u Domovinskom ratu, kada su obranom Domovine postavljeni temelji naše suverene hrvatske države.
Zbog toga je važno da predsjednik/predsjednica ne zaboravi hrvatske branitelje i ljudske žrtve, misleći pritom na stradale u Domovinskom ratu i na njihove obitelji, na one koji se vode kao nestali, na silovane i na zatočene.
Predsjednik/predsjednica treba biti osoba koja služi hrvatskom društvu, promiče njegov gospodarski napredak te povezuje različite silnice u zauzimanju za dobro, tako da jača zajedništvo, a nipošto tako da se izazivaju ideološki sukobi, osobito ne oni kojima su polazišta neprihvatljive i, za hrvatski narod, dokazano pogubne ideologije.
Svojim ugledom i ulogom, osoba koja obnaša tu časnu službu pozvana je prednjačiti iskrenim domoljubljem. To pak znači jasno isticati ono što pridonosi, ali i upozoravati na ono što šteti Hrvatskoj u donošenju ključnih političkih odluka koje se odnose na njezinu strategiju.
Predsjednik/predsjednica Hrvatske treba imati na srcu posebnu brigu za objedinjavanje hrvatskoga narodnog bića u Domovini i inozemstvu. Poštujući pluralnost društva, kao vjernici tražimo od budućeg predsjednika/predsjednice da se zauzima za pravo na život od začeća do naravne smrti, kao i da ima jasnu sliku o tome da je brak životna zajednica muškarca i žene.
Osim toga, hrvatski državljani velikom većinom pripadaju Katoličkoj Crkvi, te je po sebi razumljivo da predsjednik/predsjednica bude posebno osjetljiv/a prema kršćanskim vrjednotama i katoličkoj kulturi.
Draga braćo i sestre, nemojte tražiti idealnu osobu za tu važnu i časnu službu, jer se možete obeshrabriti. Životna realnost od nas traži da budemo mudri i razboriti te da biramo onu osobu koja nam se u ovom povijesnom trenutku čini boljom, jer to je naš glas za Hrvatsku, za njezin život koji se nastavlja nakon izbora.
Stoga neka vam, dragi vjernici, ne bude teško uložiti napor dolaska na birališta. Glasujmo svi, imajući pred očima dobro svoje Domovine! Našu Domovinu i sve njezine stanovnike preporučujem nebeskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije, svetom Josipu zaštitniku Hrvatske i blaženom Alojziju Stepincu.
Sve vas u Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam.
Vaš nadbiskup,
Josip kard . Bozanić, v.r.
Izvor: velecasnisudac.com
