Retrospektiva 2014. – Je li se u 2014. dogodilo nešto dobro? Jest. Prošla je i nikad više se neće ponoviti.

Svoje loše posljedice na kraju godine su pokazale odluke koje je Vlada donosila u prvim mjesecima. Nekakva pauza između razdoblja donošenja političkih odluka i bespomoćnog bilježenja njihovih loših posljedica bila je turistička sezona. Ta dva ljetna mjeseca pokazala su da prilično ovisi o Božjoj volji Vlada ateista, dakle ministara nevjernika koji su dobar dio svoje energije potrošili na napade na Crkvu. Tijekom srpnja i kolovoza Bog je poslao kiše više nego ikad ranije u to doba godine.

Jedino što je Vlada mogla za spas turizma napraviti sama, bez Božje pomoći, ona naravno nije napravila. Turističku sezonu smo dočekali bez čelnog čovjeka Hrvatske turističe zajednice. Sve drugo bilo je u skladu s ovih nekoliko rečenica.

Prva Vladina odluka u 2014. godini jasno nam je dala do znanja da će Vlada svoju nesposobnost nastaviti pokrivati sve žešćim nametima na teret građana i novim represivnim mjerama. Već u drugom tjednu prošle godine Vlada je donijela propis po kojem nitko neće moći dobiti niti jedan dokument ako ima neki porezni dug. O ustavnosti tog propisa, naravno nitko nije razmišljao kao i u nizu drugih slučajeva kad su se donosili neustavni zakoni i odluke.

Na istoj sjednici Vlade ministri su jasno pokazali zašto su im potrebno novi nameti. Iako jedna od točaka programa Kukuriku koalicije predviđa smanjenje zaposlenih u državnoj upravi, Vlada je odlučila zaposliti nove ljude u uredu premijera i to na radna mjesta kao što su voditelj ureda za dobrodošlicu i zamjenik savjetnika. U provođenju tog nauma nije ih omela reakcija javnosti, kao što ih neće omesti ni kad se sazna da Vlada daje 269 milijuna kuna za kupovinu skupih automobila.

Nakon žestoke reakcije javnosti premijer će lagati da nabavu automobila nije moguće otkazati, ali da se ministri neće voziti u njima, nego će oni biti ustupljeni MUP-u. Na koncu godine ministar Varga će biti uhvaćen na privatnom odmoru u Italiji baš u takvom automobilu za kojeg je premijer rekao da će biti ustupljen MUP-u i da se ministri neće voziti u njima. Da bi nekako utjecali na sve očitije neraspoloženje javnosti zbog novih nerazumnih odluka, Vlada je u javnost pustila priopćenje o porastu potrošnje u studenom 2013. i to za cijelih 1 %.

Tvrdili su da je to pokazatelj gospodarskog oporavka i kako nije istina da je javni dug premašio 65 % BDP-a, što se smatra kritičnom granicom. Nekoliko mjeseci kasnije, priznat će kako su znali da je javni dug tada već bio na 68 % BDP-a i kako BDP pada već 12 kvartala za redom. Ova Vlada se potrudila u siječnju prošle godine ući u povijest i po najkraćoj sjednici u povijesti. Trajala je samo 11 minuta.

Ministrima se žurilo na skijanje i nitko nije smatrao da odlazak Imunološkog zavoda u stečaj, usprkos tome što ta firma nije imala dugove ili sukob interesa Branka Šegona, tadašnjeg zamjenika ministra finacija, zahtijeva malo dulju sjednicu premijera i njegovih ministara. Njih i onako nikad nije bilo previše briga za zbivanja u državi. Trebalo im je samo 11 minuta i da ustanove kako država bilježi pad prihoda od PDV-a za cijelu jednu milijardu kuna. Nitko nije smatrao potrebnim upustiti se u dublju analizu i pronalaženje odgovora na pitanje u kakvoj je to vezi s masovnom blokadom računa, fiskalizacijom i općenito poreznom politikom koju je surovo provodio Slavko Linić.

Ministrica graditeljstva Anka Mrak-Taritaš krajem siječnja žestoko je napadala gradove, općine i županije zbog sporosti u rješavanju predmeta za legalizaciju objekata. Vlada je donijela odluku o osnivanju Državne agencije za legalizacije u kojoj je zaposleno 149 novih djelatnika. Za ta radna mjesta bilo je prijavljeno oko 10.000 zainteresiranih. Nekom čarobnom i čudesnom metodom nekoliko djelatnika Ministarstva graditeljstva sa svima njima su navodno obavili razgovore, obavili testiranja i donijeli odluku o izboru 149 najboljih za samo dva tjedna.

Kažem, navodno jer na upit ovog portala ni Ministarstvo uprave ni Ministarstvo graditeljstva nikad nisu odgovorili u kojem razdoblju su obavljeni razgovori, koliko ljudi je sudjelovalo u tome i tko su bili ispitivači. Svima zaposlenima zajedničko je samo jedno. Članovi su neke od stranaka vladajuće koalicije. Ministrica Mrak-Taritaš je tvrdila da će njezina agencija brže rješavati predmete koje je oduzela jedinicama lokalne uprave i da zbog toga agencija mora biti osnovana.

Krajem godine počelo je vraćanje istih predmeta iz Državne agencije za legalizaciju u općine, gradove i županije, otkud su i uzeti kako bi se stvorio razlog za njezino osnivanje, jer djelatnici lokalne uprave iste rješavaju nekoliko puta brže od djelatnika agencije ministrice Mrak-Taritaš. Država pred bankrotom izdvaja desetke milijuna kuna za 149 nepotrebno zaposlenih stranačkih i partijskih kadrova.

Da bi skrenuo s pozornost s galopirajućih pravih problema premijer Milanović se dohvatio tumačenja povijesti i strast javnosti uzburkao izjavom da su prvi koncentracijski logori u Europi formirani u NDH, dakle na tlu današnje Hrvatske. Teško da je Milanović toliko glup pa da je to stvarno mislio. Očito je bila riječ o smišljenom spinu da se pažnja skrene s pravih problema. A jedan od tih problema bio je i zamjenik ministra financija Branko Šegon koji je uhvaćen s prstićima u pekmezu, ali se branio da nije jedini i da neće zato sam pasti. Linić se pokušao spasiti i smjenio je svog pretorijanca.

Eto, sve to se izdogađalo u 2014. godini a da veljača još nije bila ni počela. Skupi auti su stigli u Vladu, a vremenska katastrofa je pogodila Gorski kotar. Premijer se branio da Vlada nema novaca za pomoć tamošnjem stanovništvu koje je zbog neviđenog snijega i leda 15 dana bilo bez struje. Možda stvarno nije imao novca. Prihodi su podbacili usprkos navodno genijalnim odlukama o strogoj fiskalnoj disciplini preko leđa građana, a luksuzni auti su bili isporučeni.

Milanović je jasno dao do znanja što mu je prioritet. Zima je i tako jednog dana morala proći. Ono što on nije znao bilo je da s prolaskom zime i topljenjem snijega dolaze poplave. I to ga je zateklo sasvim nespremnog. Jedino što je tada spremno napravio bila je izjava da ne zna kako bi on pomogao poplavljenima. Tu još nije bilo riječi o katastrofalnoj poplavi u Posavini, nego o karlovačkom području.

Da Milanović ne bi bio previše izložen bijesu javnosti zbog svoje nesposobnosti pobrinula se i radikalna desnica. Kad je javnost opasno temeljito i često počela raspravljati o nesposobnosti premijera da upravlja državom, krenule se smiješne pričice i objede o Branku Grčiću koji je navodno devedesetih bio na barikadama, o ministrici Milanki Opačić koja je navodno kćerka Jovana Opačića, jednog od vođa pobune i još nekoliko sličnih, ali pažljivo plasiranih gluposti. Milanović je dobio toliko potreban predah dok se javnost zabavljala s bačenom kosti na kojoj nije bilo mesa. Jedino dobro što smo tada doživjeli bilo je saznanje da politička glupost radikalne desnice u Hrvata nema granica.

Kako je ožujak bio mjesec u kojem je već krenula izborna kampanja za Europarlamentarne izbore, počele su i prve ozbiljnije rasprave o postotku neopredjeljenih i neodlučnih birača. Stručnjaci su tvrdili da je njih oko 20 posto. Neki komentatori i sudionici političkih zbivanja tvrdili su da je to sasvim nevažno pitanje. A onda se krajem godine dogodio Viliboy s osvojenih 17 % glasova.

Vlada je ožujku počela pripreme na izmjenama Ovršnog zakona koji će zadnjih dana srpnja postati još drastičniji i pogubniji za građane i dužnike. Banke su pozdravile ovu mjeru Vlade. Da bi Milanović i njegovi ministri koji su svakim danom bivali sve gladniji bankarskih kredita amortizirali ovaj novi udar na osiromašene građane, ali i male poduzetnike, počeli su s pričom kako pripremaju oprost dijela duga građanima. To se u 2014., naravno, nije dogodilo. S tom pričom su nas uveli i u 2015. kao mogućom značajnom mjerom, iako je ona već u najavi sasvim beznačajna za rješavanje stvarnih problema dugova i dužnika.

Zadnjeg dana prošle godine objavljen je podatak da je dug blokiranih građana premašio ukupan dug gospodarstva u državi. Nekoliko dana ranije Vlada je priznala da BDP pada 12 kvartala za redom zbog pada potrošnje. Na blokiranim računima ostaje više od jedne milijarde kuna svakog mjeseca. Vlada je, kako već rekoh, samo pooštrila propise kojima to provodi. Mjesec travanj je počeo izjavom ministra Vrdoljaka o tome kako ćemo biti u nevolji ako iz krize ne izađemo za 20 godina. Eto što od čovjeka napravi neprimjereno velika saborska plaća uvećana za razna druga primanja iz Nadzornih odbora, a tome treba dodati i razne druge beneficije.

On je mislio da narod njega i njegove kolege ministre može izdržati još 20 godina. Odbijao je vidjeti pred kakvim socijalnim ponorom se nalazi država. SDP se počeo raspadati na one koje je partija uhljebila pa su ostali vjerni Milanoviću i na one koji se uhljebljenja nisu dokopali, pa su se priklonili Mirely Holy. Baš je predsjednicu OraH-a Milanović najurio iz partije pravdajući se visoko podignutom ljestvicom, a nije reagirao kad mu je ta ista ljestvica u travnju 2014. pala u blato. Tada je objavljen podatak da je Hrvatska Europskoj uniji uplatila 3,6 milijardi kuna, a iz tamošnjih fondova je povukla samo 1,2 milijarde kuna.

Potpredsjednik Vlade Grčić za sve je okrivio računalni program koji ne radi dobro, a oni to nisu primjetili. Da stanje nije ovako tragično toj dosjetki bismo se možda i nasmijali. Sva bijeda rada ove Vlade mogla se vidjeti kad je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici bio blokiran račun. Podsjećam, ta ustanova je na državnom proračunu. Tada se moglo jasno vidjeti koliko je Milanoviću i njegovima stalo do obraztovanja mladih i do razvitka znanosti. Godinu će, između ostalog, obilježiti i više od 30.000 mladih visokoobrazovanih koji su napustili Hrvatsku.

Svibanj je počeo zahtijevom riječkih SDP-ovaca za odlaskom Milanovića. On nije otišao, ali je smjenio Linića. Komadina i ekipa su očekivali podršku od Davora Bernardića i zagrebačkog SDP-a, ali se pokazalo da je u partijskoj organizaciji glavnog grada najveća muda imala Aleksandra Kolarić, a nju je Milanović već davno bio eliminirao. Bernardić se pokazao kao ziheraš, a ne kao fajter. Riječani su prošli kao bosi po trnju.

U mjesecu Europarlamentarnih izbora na kojima će na listi SDP-a najviše glasova dobiti Picula kojeg je Milanović stavio tek na šesto mjesto želeći ga politički eliminirati, Vlada se dosjetila još jednog vrlo orginalnog načina kako građanima uzeti i zadnju kunu iz džepa. Hrvatske šume su donijele odluku po kojoj će građanima naplaćivati šetnju kroz šumu. Na sreću, netko se ipak dosjetio da ova država ima zakonski dokument koji se zove Ustav, pa je ta suluda odluka povečena nakon par tjedana. Ipak, ostat će zapamćena po orginalnosti ideje na temu kako oguliti građane.

Koncem svibnja Hrvatsku su zadesile katastrofalne poplave. Vladi je trebalo osam dana da formira nekakav krizni stožer koji će koordinirati akcije spašavanja. Za to vrijeme javnost je bila maltreirana foto seansama političara u ugroženim područjima. Stanovnicima iz poplavljenih područja pomagali su volonteri i djelatnici HGSS-a koji po nekoliko noći nisu spavali. Šef državne Civilne zaštite bio je na produljenom vikendu u Parizu i nije smatrao da je poplava nekoliko sela u Posavini razlog zbog kojeg bi on trebao prekinuti svoje putovanje. Premijer nije smatrao da bi ga zbog toga trebao smjeniti.

Na Europarlamentarnim izborima pobjedio je HDZ. Milanović razlog za to nije vidio u radu svoje Vlade nego je retoriku opet okrenuo na povijesne teme. Lipanj je počeo rijetko viđenom mobilizacijom cijele Hrvatske. Videći da Vlada ne zna kako pomoći poplavljenim područjima, građani su se mobilizarali i prikupili nikad ranije viđenu količinu humanitarne pomoći. U skladu s međunarodnim obvezama Caritas i Crveni križ dio te pomoći su usmjerili i ugroženima u Srbiji i BiH.

Tu rijetko viđenu humanost, po kojoj se Hrvatska proslavila, opet je pokušala opstruirati radikalna desnica pozivajući građane da ne uplaćuju svoja sredstva jer ona navodno odlaze u Srbiju. Zanimljivo, otprilike u isto vrijeme premijer Milanović će krivnju za lošu pomoć poplavljenima pokušati prebaciti na Crveni križ. Tako se još jednom pokazalo kako neki predstavnici radikalne desnice postaju glasni onda kad treba skrenuti pozornost s Milanovićeve nesposobnosti.

Kad je Crveni križ ispunio svoje obveze, a kad je na scenu trebala stupiti Vlada s obnovom objekata, ispostavilo se da je kraj svakoj aktivnosti na pomoći poplavljenima. Naime, kad je koncem lipnja Milanović došao obići poplavljene i kad mu se jedna stanovnica požalila kako je ostala bez kuće i svega što je imala zbog loše izgradnje nasipa na Savi, premijer je rekao da je i njemu u stanu pukla vodovodna cijev, pa on nikoga ne krivi. Tada se prvi put ozbiljnije počelo raspravljati o tome da bi dužnosnici prije stupanja na funkciju morali proći psihijatrijski pregled.

U lipnju smo se nadali da bi naša nogometna reprezentacija mogla napraviti neki značajniji rezultat u Brazilu. Nažalost, to se nije dogodilo, ali su neki žbirovi koji su na svakom našem navijačkom obilježju vidjeli ustaški znak, dosadili Bogu, vragu, ali i Fifi, koja im se konačno zahvalila na njihovim uslugama. Riječ je o ljudima koji su djelovali pod zaštitom tadašnjeg ministra Jovanovića. Njih danas na nogometnu i navijačku scenu pokušava vratiti Fudbalski savez Srbije financirajući snimanje video klipova kojima se oni pokušavaju predstaviti Uefi kao čuvari korektnog navijanja u Hrvatskoj. Za sad to nije uspjelo Zoranu Stevanoviću i ekipi. Možda i zato što je u međuvremenu smijenjen njihov glavni zaštitnik, ministar Jovanović.

Srpanj je počeo bez naše nogometne reprezentacije u službenim utkamicama u Brazilu, ali zato s delegacijom Vlade RH u poplavljenoj Posavini. Ministrica Mrak-Taritaš je došla obići obnovu uništenih kuća i zajedno s medijima zetekla gradilišta na kojima se ništa ne gradi i gdje radovi nisu ni počeli. Nije tolika tragedija što je ministrica došla na gradilište bez radnika koliko je tužno što je na taj način lijepo opisano kako u ovoj Vladi nema ni najmanje koordinacije, pa niti toliko da netko ministrici kaže da ne dolazi jer obnova nije ni počela. Ministrica je najavila da će netko odgovarati i da će obnova početi za par dana. Nije počela ni za par tjedana. Stanovnici Gunje i Rajevog sela Božić su dočekali i kontejnerima.

Srpanj je mjesec u kojem obično govorimo o turizmu. Tako nas je resorni ministar Lorencin pokušao uvjeriti da smo na pragu nikad bolje i uspješnije sezone. Izjavu o tome dao je u polupraznom kampu. Bilo je to još jedno svjedočanstvo o nesposobnosti ove Vlade da organizira i nešto tako uspustno kao što je izjava za medije jednog ministra.

Nije samo Lorencin najavljivao bolje dane. Najavio ih je i ministar Jakovina lažući nam da će uskoro iz EU početi teći slapovi novca s kojim nećemo znati što činiti. Tvrdio je da je prihvaćen njegov program ruralnog razvoja, što je bila najveća prepreka pristupu europskim fondovima. Zadnjih dana prošle godine saznali smo da taj program ne zadovoljava eurospke kriterije i da nema novca za hrvatske poljoprivrednike. Jakovina je još uvijek ministar.

Dok su nas ministri zabavljali svojim nebulozama opravdavajući se zašto nema novca niti za najnužniju socijalu, Rade Šerbedžija se o državnom trošku na Brijunima zabavljao s obitelji i prijateljima. Njegova kolegica iz Srbije uprizorila je predstavu o Gavrilu Principu s porukom da je taj terorist u stvari pravi revolucionar i heroj. Čak je i Šerbedžija davao izjave s takvim porukama. U isto vrijeme u Dubrovniku se nalazila Angela Merkel koja se nije sastala s Milanovićem.

U Europskoj uniji su prije odlaska na godišnji odmor raspravljali o fondovima i novcima. Vlada je obećala da ćemo Pelješki most graditi baš tim sredstvima. Iz EU su podsjetili da u hrvatskim zahtijevima vezanim za infrastrukturu ili kapitalne projekte Pelješki most nigdje nije spomenut. Ministar Hajdaš-Dončić se pravdao da je most dio ceste koja je spomenuta u programu. Iz EU su odgovorili da je cesta jedno, a most nešto drugo. Istovremeno je ministar Vrdoljak najavio da će država od Mađara otkupiti Inu.

Premijer Milanović je jednako javno rekao da neće. Tada je nekima postalo jasnije zašto je godina počela sjednicom Vlade koja je trajala samo 11 minuta. Oni definitivno uopće ne razgovaraju jedan s drugim, nego svaki ministar radi što hoće, ako za to ima novca. Da bi imali dovoljno novca izmišljaju sasvim orginalne namete na teret građana ili uzimaju kredite od banaka kojima u susret izlaze ovršnim zakonom koji krši sva ljudska prava, Ustav i niz drugih zakona.

Vlada je koncem srpnja priznala da je turistička sezona u prvih 6 mjeseci podbacila i izrazila nadu da će kišni srpanj i kolovoz popraviti stanje. Hrvatska turistička zajednica još nije imala čelnog čovjeka.

Početak kolovoza obilježilo je neprimjereno ponašanje alkarskog vojvode Ivana Vučića, ali i lakrdija od proslave Oluje u Kninu. Mali igrokaz na središnjem gradskom trgu s vojnim zapovjednikom kojem treba mikrofon s razglasom da ga se čuje, nedostojni su i provincijske kazališne priredbe, a ne najznačajnije državne proslave. Zviždanje Milanoviću i njegovo svađanje s okupljenima sasvim su zasjenili razlog zbog kojeg se Oluja proslavlja.
Hrvatska radio televizija je sasvim zaboravila spomenuti, pa čak i obilježiti godišnjicu smrti svog kamermana Gordana Lederera, koji je simbol stradanja ratnih reportera u Domovinskom ratu.

Vlada je u kolovozu administrativnim manipulacijama smanjila nezaposlenost, a predsjednik Saborskog odbora za zakonodavstvo, Peđa Grbin iznio je prijedlog po kojem bi se ubuduće potpisi za referendum mogli prikupljati samo u javnim i državnim institucijama. Ukratko, iznio je prijedlog po kojem više nikad nitko ne bi mogao organizirati referendum. Time je vlast jasno pokazala što misli o volji naroda da utječe na upravljanje državom.

U kolovozu se srušio jedan od naša oba borbena zrakoplova koji su tada još mogli letjeti. To nije otvorilo pitanja o razlozima, nego je krenula lavina besplodnih političkih prepucavanja.

Početkom rujna predsjednik Republike Ivo Josipović se prvi put jasno distancirao od Milanovića i njegove Vlade. Izjavio je kako je tražio od Milanovića sazivanje tematske sjednice Vlade o gospodarskoj i socijalnoj situaciji, ali da nije naišao na razumjevanje premijera. Početak rujna obilježen je i uvođenjem novih udžbenika. Na tu socijalnu bešćutnost po kojoj su roditelji onemogućeni u razmjeni, naslijeđivanju ili kupovini rabljenih udžbenika, nego su bili prisiljeni kupovati knjige u novim koricama s potpuno neizmjenjenim, starim sadržajem, prvi je žestoko u svom blogu reagirao Drago Prgomet, zamjenik predsjednika HDZ-a.

Ipak, sadržaj nekih udžbenika ponešto je promijenjen, odnosno pretvoren je u agitatorski sadržaj za jednu političku partiju. Takav je udžbenik za predmet Politika i gospodarstvo, namijenjen učenicima četvrtih razreda gimnazije, dakle onima koji su tek stekli biračko pravo ili ga trebaju steći za koji mjesec. Jedan od suautora udžbenika za taj predmet je Ivo Goldstein, sin premijerovog savjetnika za društvene djelatnosti Slavka Goldsteina i trenutni veleposlanik u Parizu. U udžbeniku se kao primjer dobrih političara navode samo osobe iz SDP-a i to Marina Lovrić-Merzel, protiv koje USKOK vodi istragu zbog korupcije, Željko Szabo koji je osuđen zbog korupcije i Slavko Linić kojeg je Milanović smjenio kao lošeg ministra i protiv kojeg se istraga, osim u Hrvatskoj vodi i u Italiji.

Sredinom rujna na zagrebačkom Cvjetnom trgu održan je javni prosvjed protiv Crkve koji je završio nasiljem nad staricom koja se nije slagala s tim.

Listopad je počeo smjenom predsjednikovog savjetnika Dejana Jovića koji je tvrdio da Hrvati nisu htjeli samostalnu i suverenu državu. To je bilo previše i za poslovično strpljivog i tolerantnog Josipovića. Za to vrijeme premijer se zaputio u SAD tražiti investitore. Njih nije našao, ali je našao Hrvate za koje je izjavio da nije ni znao da postoje u jednom gradiću u kojeg je došao. Ako je i od Milanovića, previše je.

Dok smo se slatko smijali novom zoranizmu, a tako se već nazivaju sve premijerove izjave, javnost je rastužila jedna naša sugrađanka koja nema novca za lijek koji joj je potreban da bi preživjela, a za koji HZZO nema sredstava. Istovremeno, javnost je imala priliku vidjeti kako izgleda luksuzno uređena dvorana za sastanke te ustanove.

Stopostotni invalidi Domovinskog rata počeli su svoj prosvjed ispred Ministarstva branitelja. Svojim svadljivim izjavama i nepopustljivošću ministar Predrag Fred Matić je nepovratno zauzeo poziciju s koje nikad više neće moći predstavljati tu populaciju. Stvar je pokušao popraviti predsjednik Josipović. Dok je premijer Milanović odbijao svaki razgovor s braniteljima, Josipović je pristao doći k njima u šator. Na žalost, njegovu dobru inicijativu vrlo brzo je uništio Nenad Stazić, potpredsjednik Sabora i jedan od Milanovićevih pretorijanaca. On je branitelje usporedio s teroristima. Kako je SDP formalno Josipovića prograsio svojim predsjedničkim kandidatom, ovo je bio dobro plasiran udarac njemu ispod pojasa.

Studeni je počeo podrugljivim izjavama vezanima uz gladnu djecu u hrvatskim školama, a kojima su potpisnici premijer Milanović i podpredsjednica Vlade Milanka Opačić. U isto vrijeme favoritu bivšeg ministra Jovanovića Zoranu Stevanoviću Fudbalski savez Srbije je organizirao snimanje video trailera kojim bi on trebao biti pokazan kao vjerodostojan predstavnik hrvatskih navijača.

Da ovo ne bude jedina provokacija hrvatskih građana koja dolazi iz Srbije pobrinula se jedna lokalna hrvatska televizija koja je u programu telefonski ugostila Vojislava Šešelja. Čudno se podudaraju te akcije radikalne desnice i projugoslavenskih elementa. Prečesto da bi bilo slučajno. U zadnjem mjesecu u ovoj godini Vlada je, pet mjeseci nakon usvajanja pooštrenog ovršnog zakona, priznala da je uzrok stalnom padu BDP-a nedostatak potrošnje. Pune dvije godine ministar financija Linić tvrdio je da je potrošnja najveće zlo.

Onda je Vlada donijela još brutalniji Ovršni zakon koji je ubrzao broj blokada računa građana. Pet mjeci nakon toga Vlada je priznala da je pad potrošnje u uskoj vezi s time što BDP pada 36 mjeseci uzastopno. Ustavni sud, institucija koja je reagirala nekoliko puta kad je Vlada sasvim zakazala, pokrenuo je postupak ocjene ustavnosti Ovršnog zakona. Inicijativu Ustavnom sudu predala je udruga Blokirani. Živi zid, udruga koja je na toj priči stvorila vlastitog predsjedničkog kandidata, nije ništa napravio po tom pitanju. Ipak, Viliboy je pokupio 17 % glasova.

Predsjednik Ivo Josipović se zadnjih dana 2014. sastao s predstavnicima udruge Blokirani i obećao pomoć oko uspostavljanja pravde u postupcima naplate dugova. Povjerenik Europske komisije za ruralni razvoj Phil Hogan izjavio je da nisu istinite tvrdnje ministra Jakovine da je s njim razgovarao o hrvatskom programu ruralnog razvoja koji je za EU potpuno neprihvatljiv. Potpredsjednik Vlade Branko Grčić je godinu završio još jednom tvrdnjom o gospodarskom oporavku koji samo što nije počeo. Svoj optimizam temelji na sredstvima iz EU koja samo što nisu počela pristizati.

Je li se u 2014. dogodilo nešto dobro? Jest. Prošla je i nikad više se neće ponoviti, a u 2015. koliko god loša bila, parlamentarni su izbori. Za kraj ću podsjetiti kako sam u jednoj od prvih kolumni u 2014. Vladu usporedio s Cvjećarnicom iz popularnog stripa Alan Ford. Onda sam sredinom godine napisao da mi Vlada i premijer Milanović sliče na cirkus kojim upravlja klaun koji ne zna nasmijati publiku. Sad, kad s odmakom razmislim o tome, mislim da je Milanovića i njegove ministre najbolje opisati kao članove grupe TNT koji su Cvjećarnicu pretvorili u loš cirkus. Oni su i to u stanju. Mogu oni upropastiti baš sve čega se dohvate.

Autor: Ante Gugo/politikaplus.com

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save