JE LI TO U INTERESU HRVATSKIH GRAĐANA?! Bezidejni Boris Vujčić prepisuje prijedloge banaka
HNB JE STRANA POSLOVNA BANKA Možete li shvatiti taj defekt svijesti i savjesti? Banke su prije deset godina dale kredite na kojima zarađuju, a Boris Vujčić uvjerava nas da na tim kreditima danas ne zarađuju, iako je tečaj švicarskog franka porastao na skoro dvostruku vrijednost.
Toliko smo se naslušali obmana, od glavnih banaka u zemlji, uključujući “nacionalnu” središnju banku, da ih Vlada treba jednostavno ignorirati.
Guverner ničega čekao je da se banke izjasne, a onda te zapise uvezao u svoju ponudu.
Dobili smo dugo čekano Priopćenje za javnost HNB-a od 21. siječnja 2015. Zamislite, saznali smo da ESB više ne brani franak, da HNB nema nikakav utjecaj na tečaj te valute, da su krediti u Hrvatskoj više vezani uz euro (4 posto uz švicarski franak), da nije u pitanju valutna klauzula, nego da dužnici imaju obvezu u valuti, da “dužnici u švicarcu” plaćaju visoke rate, ali da to samo znači da su na početku plaćali manje, da dužnici po stambenim kreditima nisu nužno najugroženiji sloj hrvatskog društva, da banke ne zarađuju na kreditima u švicarskom franku, da konverzija “valutnog kredita” u kunski po tečaju manjem od tržišnog uzrokuje znatne troškove, preračun “valutnog kredita” u kunski povećao bi anuitete, a primjena LIBOR-a kao referentne stope na “kredite u francima” loša je ideja i dokaz da nisu naučene najvažnije lekcije.
Pa, nitko drugi ne može skupiti toliko nebuloza u jedno jedino priopćenje, koje ne ide za tim da narod bolje živi, nego da “nauči najvažnije lekcije” – apokalipsa dolazi.
Zašto raditi pokuse na štakorima, kada su tu posve nezaštićeni državljani RH, zombiji bez ljudskog dostojanstva, koji se jako dobro nose sa štakorima prilikom prekapanja kanti za smeće i kanalizacije. Ako dođe do kataklizme, Hrvati će preživjeti, jer su naučili najvažnije lekcije, pa su već danas spremni na najgore životne uvjete. Što predlaže HNB? Pa, možemo zaključiti da bezidejni Boris Vujčić prepisuje odluku Vlade i priopćenja i prijedloge banaka. Primjerice, prijedlog sale-leaseback došao je iz Erste banke, a ostale izvore prepoznat ćete po nastranosti sadržaja.
ŠTO NAM TO HNB (=POSLOVNE BANKE) NUDI?
(1) HNB zamrzava zamrzavanje Vlade. Godinu dana primjenjivao bi se pridržani tečaj 6,39 kuna za 1 CHF i to bi bilo to. Nakon slijedećeg velikog skoka možemo pridržati tečaj 7,7? HNB prihvaća terminologiju na štetu dužnika, pa ne kaže da banke nikako ne mogu zaraditi još nekoliko stotina milijuna kuna na tečaju 7,7 kuna po 1 CHF i višem, jer oštrija struja od ove vladajuće u udruzi Franak
priprema poziv na bojkot otplate svih kredita, a ako do pobune ne dođe, dužnici banaka ne bi bili u stanju nastaviti otplate kredita po tržišnom tečaju švicarskog franka (i eura). Umjesto toga, HNB govori o gubitku banaka. Izgubljen u prostoru i vremenu, Boris Vujčić vjeruje da ispada stručnjak i profesionalac ako iskaže socijalnu neosjetljivost. Računa da lukava raja drži milijarde eura i švicaraca u svojim raspalim čarapama. Ne, Vujčiću, Vlada se izjasnila, pa je tvoje da u godinu dana pronađeš prihvatljivo rješenje o trošku institucija, ili letiš sa funkcije!
(2) Smanjenje kamatne stope. Početni prijedlog bio je potpuno ukidanje kamate, ali su banke očigledno naribale Vujčića, pa se drug korigirao. Niti bolji početni prijedlog nije prihvatljiv, jer su glavnice kredita prenapuhane, neotplative – dužnici duguju više nego na početku otplate kredita.
(3) Balon odgođenih potraživanja. Riječ je o sigurnoj smrti pacijenta, odnosno dužnika. Ako do rata ne dođe, dužnik bi ostao bez stana zbog prenapuhanog
balona, a ako do rata dođe preživjet će samo bogati financijski moćnici u neutralnoj Švicarskoj. Trebamo provjeriti tko se kod nas već spakirao. Banke trebaju skratiti rokove otplate, jer klijenti zbog ovakvog stresa neće doživjeti kraj otplate kredita.
(4a) Konverzija svih “valutnih kredita” u kunske. HNB plaši narod sa konverzijom svih kredita s valutnom klauzulom, po mađarskom modelu konverziju
novijih kredita za automobile, navodeći da bi to smanjilo međunarodne pričuve RH za 7,8 milijardi eura, odnosno 73 posto, pa bi pale na 2,9 milijardi eura. Teško je pobrojati sve laži i lažne sugestije koje su ugrađene u takvu konstataciju. Prije svega, takve pričuve ne znače nam skoro ništa, jer zbog vezanja tečaja kune na euro izgubili smo monetarnu suverenost. Mađarska je monetarno posve druga povijest, jer nije prošla tranzicijsko razdruživanje – ne samo da smo se dodatno zadužili i prezadužili, nego je sav naš novac bio posuđen! Sve što je do sada HNB “autonomno” učinio svelo se na suludo oslobađanje pričuve bez konverzije kredita, kada su poslovne banke s tim “rezervama” HNB-a kreditirale državu uz valutnu klauzulu i bezobrazno visoku kamatu, idući tako daleko da ne poduzme ništa da se ti isti krediti reprogramiraju, danas kada su i novac i nafta jeftini. prisjetimo se obmane s kreditiranjem poduzetništva. Ukoliko konvertiramo sve kredite u kunske, uslijedit će apokalipsa, plaši nas Vujčić. Ali, apokalipsa je već tu.
(4b) Konverzija kredita s valutnom klauzulom CHF. Ne bi došlo do smanjenja deviznih pričuva – što je pokazatelj za sebe, što bi trebalo upozoriti neke predstavnike banaka da ne izgovaraju obične laži. Došlo bi do porasta kamatne
stope? Zašto? Naime, porast kamatne stope, odnosno povratak na početnu kamatu kredita predviđen je samo za konverziju po tečaju i kamati na dan isplate kredita. Imamo i tu rečenicu “Konverzija stambenih kredita po tečaju različitom od tržišnog izazvala bi gubitke jednake onima pri konverziji u kune po tečaju različitom od tržišnog”, koja je besmislena. Negdje izvire sugestija da je ovu mogućnost nepotrebno zakonski normirati jer vam banke dozvoljavaju konverziju. Da, ali s kojim tečajem i s kojom kamatom? Sve preplaćeno ostaje bankama! Tu je i kampanja da se pridržani tečaj i konverzija dozvole samo za kredite do milijun kuna, iako znamo da su švicarci birani kao klauzula uglavnom za visoke kredite, zbog povećanja kreditne sposobnosti klijenta. Dakle, HNB (odnosno poslovne banke) predlaže konverziju samo trećine (nižih) kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, odnosno samo desetinu kada zbrojimo glavnice, odnosno 0,4 posto svih “valutnih kredita”. Dakle, to je krajnji bezobrazluk.
(5) Bez zakonskih intervencija osmisliti regulatorno-porezne mjere. Treba pameti da se smisli takva frazetina, kojom se otvaraju vrata sale-leaseback guljačini. Autor drži da sve to zvuči toliko stručno da može ušutkati pobunu. Kredit se briše, banke se upisuju u zemljišne knjige kao vlasnici nekretnine, a klijent banke postaje klijent-podstanar, koji ne mora živjeti u zaplijenjenoj nekretnini, ali mora za nju plaćati mjesečnu rentu, više ovisno o visini kredita nego o mogućnosti najma. Tko ne bi preuzeo nekretninu ako je renta sigurna? Pao je i bolji prijedlog za banke. Kvalitetnije nekretnine u Zagrebu i u ostalim većim gradovima išle bi pod sale-leaseback, a Zelju u Slavoniji ionako treba zatući.
Dakle, nije problem što je Boris Vujčić uporno šutio, cijelu jednu vječnost za dužnike, nego što je na kraju progovorio. Mišljenja sam da je guverner Hrvatske narodne banke neshvaćeni alkemičar, koji traži blago i pohvalu po tuđim zemljama, a previđa Lijepu Našu. Nije lako.
Autor: Tvrtko Dolić/croative.net
