KREŠIMIR MIŠAK: Pletu nam omču oko vrata koju ćemo sami platiti!

Pametna mreža je izdanak tehnokracije… Tehnokratska vizija upravljanja svijetom temelji se na odustajanju od valute temeljene na cijeni i zaokretu prema valuti temeljenoj na energetskom otisku. Tehnokracija je kolektivistički, utopijski političko-ekonomski sustav koji bi mogao nametnuti daleko veću kontrolu od komunizma, socijalizma ili fašizma

U prošlom broju, u prvom dijelu ovog teksta, predstavljena je ideja uvođenja tzv. „karbonske” ili „ugljične” valute, koja se već desetak godina najavljuje na mala vrata. Njen temelj je ugljični dioksid odnosno ideja da čovjek proizvodnjom energije za život proizvodi CO2 koji uzrokuje klimatske promjene. U bliskoj budućnosti karbonska valuta bit će predstavljena kao konačni odgovor na globalne pozive za smanjenje siromaštva, kontrolu populacije, kontrolu nad okolišem, globalno zatopljenje, raspodjelu energije i sveobuhvatnu raspodjelu ekonomskog bogatstva. Cijena za tu silnu dobrobit bit će prava sitnica – autoritarna središnja kontrola nad svim aspektima naših života, od kolijevke do groba.

Zamišljeno je da se karbonska valuta temelji na redovitoj raspodjeli raspoložive energije ljudima u svijetu. Ne upotrijebi li se u određenom roku, valuta će isteći (poput mjesečnih minuta u vašoj pretplati za mobitel), tako da isti ljudi mogu primiti novu raspodjelu na temelju novih kvota za proizvodnju energije za sljedeće razdoblje. Obračunski sustav koji se temelji na energiji neodvojivi je dio društvenog pokreta zvanog tehnokracija, a oboje je još u 1930-ima promovirao znanstvenik M. King Hubbert, predavač geofizike na Sveučilištu Columbia i dobitnik Rockefellerove nagradu za javnu službu 1977. godine. Hubbert i Howard Scott ustanovili su 1933. organizaciju zvanu Tehnokracija d.d., koja zagovara vladavinu inženjera, znanstvenika i tehničara, umjesto izabranih dužnosnika, što znači da je ideja tehnokracije izravno suprotstavljena demokraciji. Ideja je i danas živa, pa je 2005. utemeljena Mreža europskih tehnokrata (Network of European Technocrats, NET) kao “autonomni istraživački i društveni pokret čiji je cilj istraživati i razvijati kako teoriju, tako i izgradnju tehnokracije” te implementirati globalnu energetsku politiku.

Mikročip kao osobna iskaznica

U srpnju 1937. Howard Scott je u članku objavljenom u časopisu Technocracy magazine vrlo detaljno opisao karticu za raspodjelu energije. Napisao je da je upotreba takvog instrumenta kao “računovodstvenog sredstva dio tehnokratskog prijedloga promjene uređenja našeg socioekonomskog sustava”. Scott je napisao: “Certifikat će se izdavati izravno pojedincu. Neprenosiv je i neunovčiv; prema tome, ne može ga se ukrasti, izgubiti, pozajmiti ni darovati. Nije akumulativan; prema tome, ne može ga se štedjeti, ne može ga se gomilati niti donosi kamate. Ne mora se potrošiti, ali gubi valjanost nakon određenog vremenskog razdoblja.”

To se 1937. možda činilo znanstvenom fantastikom, međutim na websiteu Tehnokracije d.d. stoji: “Danas je moguće koristiti plastičnu karticu sličnu kreditnoj kartici u koju je ugrađen mikročip. Taj čip mogao bi sadržavati sve podatke potrebne za kreiranje kartice za raspodjelu energije kakva je opisana u ovoj knjižici”. Ta kartica bit će i univerzalna osobna iskaznica i sadržavat će mikročip, u skladu s tehnokratskom filozofijom da se svaku osobu u društvu mora pedantno nadzirati kako bi se pratilo što troši u smislu energije i kako pridonosi procesu proizvodnje.”

Suvremeni sustav karbonskih bodova izum je protokola iz Kyota, počeo je dobivati na zamahu 2002., a 2005. to je tržište regulirano međunarodnim zakonom. Predviđa da će do 2020. godine ili ranije dosegnuti promet od tri bilijuna američkih dolara. Tko su predvodnici u toj trgovini? Tvrtke J.P. Morgan Chase, Goldman Sachs i Morgan Stanley, stari znanci i vrlo opaki tipovi koji su orkestrirali svjetsku financijsku krizu prije pet godina, čije posljedice svijet i danas trpi. S obzirom na puku snagu tih svjetskih bankarskih giganata koji stoje iza trgovanja ugljikom, ne čude predviđanja da će karbonsko tržište uskoro nadmašiti trgovinu svim drugim robama.

Društvo potpunog nadzora i pametne mreže

No, čak i ta nova vrsta valute nije cilj nego tek sredstvo za ostvarivanje cilja. Jer tko god upravlja valutom, taj upravlja i gospodarstvom i političkom strukturom koja ide uz nju. Ako globalna elita odredi da karbonska valuta zamijeni nacionalne valute, tada će se također zauvijek fundamentalno promijeniti svjetski ekonomski i politički sustavi. Prema knjizi Tečaj iz tehnokracije, distribucija energetskih resursa mora se nadzirati i mjeriti kako bi sustav funkcionirao – i to je ključno: nadzor i mjerenje. Hubbert i Scott napisali su da sustav mora činiti sljedeće stvari:

1. Na stalnoj bazi, dvadeset i četiri sata dnevno, evidentirati ukupnu konverziju energije…
2. Pomoću evidencije konvertirane i proizvedene energije omogućavati uravnoteženo opterećenje.
3. Osigurati kontinuiranu inventuru cjelokupne proizvodnje i potrošnje.
4. Osigurati posebnu evidenciju po vrsti i tipu svih dobara i usluga, kao i gdje su proizvedeni i gdje se koriste.
5. Osigurati posebnu evidenciju potrošnje svakog pojedinca, kao i podatke o pojedincu i njegov opis…

Svega toga sam se prisjetio kad su me prije koju godinu svi isporučitelji kućanskih računa počeli tražiti da im pošaljem svoj OIB. Isprva sam se pitao što će HEP-u ili Vodoopskrbi moj porezni broj, pa do sada smo sasvim dobro funkcionirali bez njega. Onda mi je rečeno da je to potrebno radi učinkovitijeg i bržeg provođenja ovrha. Sad postaje jasno – preko tog jedinstvenog broja već sada se mogu skupljati na jednom mjestu ne samo podaci o prihodima i porezima, već i o energetskoj potrošnji.

U 1930-ima takva tehnologija nije postojala. No, danas postoji i ubrzano se primjenjuje kako bi provodila točno ono što su Scott i Hubbard odredili: da iscrpno nadzire, mjeri i kontrolira svaki kilovat energije isporučen potrošačima i tvrtkama u čitavom sustavu. To se zove “pametna mreža”.

Pametna mreža je široki tehnički izraz koji obuhvaća proizvodnju, distribuciju i potrošnju električne energije, može obuhvatiti i plin i vodu, a uključuje instalaciju novih digitalnih brojila u svim domovima i tvrtkama. Upravo onakva kakvu imam na svojim radijatorima. Ta digitalna brojila osiguravaju danonoćno praćenje moje potrošnje energije i koriste dvosmjernu komunikaciju između komunalne službe i mog stana. U budućnosti brojila će komunicirati s električnim uređajima unutar kuće kako bi prikupljala podatke o potrošnji i izravno kontrolirala određene uređaje bez intervencije potrošača.

Pod predsjednikom Georgom W. Bushom 2003. je osnovan Ured za isporuku energije (u sklopu Ministarstva energetike), navodno da bi modernizirao električnu mrežu, a 2007. status mu je povišen stvaranjem položaja pomoćnika ministra za isporuku električne energije i energetsku pouzdanost, koji mu je sada na čelu. Obamina administracija predstavila je 27. listopada 2009. plan za implementaciju pametne mreže i dodijelila 3,4 milijarde za sto projekata za provedbu pametne mreže. U dokumentu “samo za internu upotrebu”, napisanom u kolovozu 2009., piše: “Tehnologija pametne mreže uključuje sve, od interaktivnih kućanskih aparata do pametnih brojila, automatizacije električnih međustanica i senzora na dalekovodima.”

Sveopće umreženje pametnim mrežama

Ono što je World Wide Web ljudima, to je Network of Things (“Mreža stvari”) kućanskim aparatima. Ta potpuno nova tehnologija stvara bežičnu mrežu između širokog raspona neživih predmeta, od cipela do hladnjaka. Prema tehnokratskoj zamisli, u pametnoj mreži svi kućanski aparati, brojila i međustanice međusobno će komunicirati. Na primjer, godine 2008. Nacionalni laboratorij sjeverozapadnog Pacifika (PNNL) razvio je mali električni sklop, kontroler, zvan Grid Friendly Apllience (upravljački sklop, odnosno kontroler za “uređaje prilagođene mreži”). To je ustvari jednostavni kompjutorski čip koji se može ugraditi u obične kućanske aparate poput perilica za suđe, perilica za rublje, sušilice, hladnjake, klimatizacijske uređaje i grijala za vodu, a detektira poremećaje u mreži i isključuje aparate na nekoliko sekundi ili minuta kako bi omogućio mreži da se stabilizira. Kontroleri se mogu programirati i da odgode ponovno uključenje kućanskih uređaja. Riječ je o automatskom djelovanju koje će se aktivirati izravnom interakcijom između predmeta, bez ljudske intervencije. Pravila će napisati programeri po naputcima tehnokrata koji razumiju sustav, i zatim će ih se, po potrebi, učitati na kontrolere. Prema tome, promjene pravila moći će se izvoditi u bilo kojem trenutku i bez znanja kućevlasnika. Tvrtka koje se bave razvijanjem tog sustava, PNNL, nije privatna, već je u “vlasništvu” američkog Ministarstva energetike i pod upravom instituta Batelle. Sva ta tehnologija bit će opremljena Wi-Fi sklopovima koji su identični onima u Wi-Fi mrežnim modemima i routerima koji se koriste u domovima i tvrtkama širom svijeta za bežično umrežavanje osobnih računala, mobilnih telefona, međusobno i/ili s internetom.

Dakle, dvosmjerni komunikacijski sustav pametne mreže koji će funkcionirati u stvarnom vremenu temeljit će se na bežičnom umrežavanju.

Dok će se potrošače smirivati obećanjima o nižim cijenama usluga, komunalne kompanije će provoditi politike koje odrede regionalni, nacionalni i globalni regulatori. Ako premašite svoju dnevnu kvotu električne struje, energetski zahtjevni zadaci poput pranja i sušenja odjeće bit će vam ograničeni na noćne sate i sl.

U članku iz tjednika BusinessWeek pod naslovom “Kako je Italija prestigla svijet u pametnom umrežavanju”, objavljenom 16. studenog 2009., navedeno je: “Nakon nekoliko neuspjelih startova, 2010. bi konačno mogla biti godina u kojoj će doći do globalizacije pametnih brojila.” Doista je i bila: implementirala je tehnologiju pametne mreže u 85 posto domova širom zemlje. Kina pak ulaže 7,32 milijardi dolara u izgradnju pametne mreže u Aziji. Pilot-projekte za pametnu mrežu pokrenule su Njemačka, Francuska, Engleska, Rusija, Japan, Indija, Australija, Južna Afrika i mnoštvo drugih. Utemeljena su regionalna udruženja kao što je Smart Grids Africa (Pametne mreže Afrika) kako bi promovirala pametnu mrežu u manjim zemljama.

Pritom, po starom receptu Elite, sam moraš platiti za konopac koji će ti staviti oko vrata. Naime, razvoj pametne mreže ubrzavaju novčani poticaji državnih vlada. Drugim riječima, globalni dobavljači koriste novac poreznih obveznika, mada nije postojala nikakva potražnja za tehnologijom pametne mreže. Potražnju su umjetno stvorile vlade svake pojedine zemlje. Danas se razvoj i uvođenje tehnologije pametnih mreža – preuređivanje električnih mreža digitalnim brojilima električne struje s mogućnošću bežičnog umrežavanja – odvija vratolomnom brzinom. Tvrtke poput IBM-a, General Electrica i Siemensa ulažu maksimalne napore u “razvoj” koji će cijelu Ameriku konsolidirati u jedan, integrirani sustav za isporuku i nadzor električne struje koji može komunicirati, a njihovi planeri rade na standardima koji će čitavu Sjevernu Ameriku, uključujući Meksiko i Kanadu, integrirati u jedinstveni sustav pametne mreže. Evo što je rekao Boutros Boutros-Gali, bivši glavni tajnik UN-a: “Dok sam od 1977. do 1991. bio na čelu Ministarstva vanjskih poslova u Egiptu, zagovarao sam integraciju električnih mreža svih afričkih zemalja oko Nila.”

Nadalje, u tijeku je ozbiljna inicijativa za uvođenje globalne pametne mreže koja će integrirati sve svjetske kontinente! Institut za globalnu energetsku mrežu (GENI, Global Energy Network Institute) predstavio je kartu napravljenu iz perspektive Sjevernog pola koja prikazuje globalnu mrežu koja je trenutačno u izgradnji. Riječ je o visokonaponskim dalekovodima koji mogu prenositi velike količine energije s kontinenta na kontinent. Jedini dio planeta Zemlje koji je ostao nedirnut je Antarktika.

Website inicijative GENI navodi pokojnog T. Buskminstera Fullera (1895.-1983.) kao konceptualnog oca i tvorca globalne energetske mreže. U svojoj knjizi Critical Path iz 1981. Fuller je napisao: “Ta svjetska električna mreža će zbog svoje prednosti posvemašnje integriranosti svagdje, svima i u svakom trenutku moći isporučivati svoju električnu energiju po jednoj, zajedničkoj tarifi. To će stvoriti svesvjetski uniformni sustav koštanja i cijena za sva dobra i usluge, realistički zasnovan na vremensko-energetskom promjenljivom obračunskom sustavu svemira. U tom kozmički uniformnom, zajedničkom sustavu energije i cijena za cijelo čovječanstvo, koštanje će biti izraženo u kilovatsatima, vatsatima ili vat-sekundama rada. Kilovatsati će postati glavni kriterij za određivanje cijene proizvodnje složenih promjenjivih angažmana po svakoj funkciji ili proizvodu.

Ta uniformna vrednovanja energije zamijenit će sve svjetske monetarne sustave, koji, takvi kakvi jesu, međusobno ekstremno variraju te su podložni raznoraznim spekulacijama i manipulacijama u režiji najvećih energetskih sustava. Obračunski sustav zasnovan na vremenu i energiji eliminirat će sve nejednakosti do kojih sada dolazi u pogledu proizvoljno varijabilnog međunarodnog transporta dobara i obračunavanja međunarodnih trgovačkih bilanci i bankarskih izuma od strane najmoćnijih ekonomskih struktura. Eliminirat će sva zamršena izrabljivanja na bankarskom tržištu i na tržištu vrijednosnicama koja su danas prisutna kod svih aktivnosti u svim različitim svjetskim vremenskim zonama, a sasvim su nepoznata dvjema milijardama ljudi koji u svako doba spavaju.”

Lijepo rečeno, kao i uvijek. Najopasnije zamisli uvijek stižu u kutiji s “mašlekom”, pa i ekonomski sustav koji neće biti zasnovan na cijenama već na “vremensko-energetskom sustavu obračunavanja” koji se temelji na kilovatsatima, vatsatima i vatsekundama. Tu ideju podupire i utjecajni Svjetski ekonomski forum (svake se godine održava u Davosu u Švicarskoj, sudionici su mu većinom istaknuti pripadnici globalne elite) koji je napredovanje pametne mreže povezao sa smanjenjem emisija ugljika (zijev), obećavajući opipljiv način za borbu protiv globalnog zatopljivanja. (zijeeeeev).

Globalna energetska mreža, ili pametna mreža, funkcionirat će u skladu s univerzalno prihvaćenim standardima koji tijekove energije i podataka čine kompatibilnima jedne s drugima. Tko će određivati te standarde? Institut inženjera elektrike i elektronike – IEEE. Kao što navodi na svojim internetskim stranicama o pametnoj mreži: “Ne postoji globalna organizacija koja bi nadzirala preobrazbu energetskih sustava svih država – to je golemi pokret koji je trenutačno u povojima. S naših trideset osam društava i šest vijeća IEEE se pozicionirao kao predvodnik inicijative za pametnu mrežu. Uz pomoć njih i naših 395.000 članova, koji rade u svjetskim akademskim, vladinim i privatnim sektorima, IEEE dodiruje praktički sve aspekte pametne mreže. (…) Mi smo na čelu usavršavanja tehnologije i omogućavanja uspješnog uspostavljanja pametnih mreža širom svijeta…”.

Ova samohvala nije bez temelja. IEEE je doista jedina globalna organizacija sposobna za obavljanje tako monumentalnog zadatka. Uostalom, tehnokracija i jest – kako je autor Woord opisuje – kolektivistički, utopijski političko-ekonomski sustav pod vodstvom inženjera, znanstvenika i tehničara. Mogla bi biti daleko opasnija i nametnuti daleko veću kontrolu od komunizma, socijalizma ili fašizma. Pametna mreža je izdanak tehnokracije, a ne obrnuto. Tehnokratska vizija upravljanja svijetom temelji se na odustajanju od valute temeljene na cijeni i zaokreta prema valuti temeljenoj na energetskom otisku.

Ne piše nam se dobro ako se ubrzano ne proširi shvaćanje o prirodi mreže koja se plete oko čovječanstva.
Autor: 7Dnevno/Krešimir Mišak

Odgovori

Skip to content