N. MILANOVIĆ: Siguran X – O pošasti kocke
Mučeći se svakodnevno s različitim neprilikama s kojima se susrećemo u ovom nesretnom odgojno-obrazovnom sustavu, naporno se trseći da ostvarimo zacrtane ciljeve te istovremeno zadovoljimo stotine drugih zahtjeva, mi prosvjetni djelatnici nerijetko se suočavamo s neobičnim situacijama i još neobičnijim ponašanjem pojedinih učenika.
Prije nekoliko godina moju je pozornost zaokupio jedan učenik kojeg bismo zacijelo mogli smjestiti u ovu zadnju kategoriju. Povučen u nekakav svoj svijet stalno je izgledao neispavano i potpuno nezainteresirano. Jedino je reagirao, i to trenutačno, na svaku, pa i najmanju provokaciju ili upadicu bilo kojeg drugog učenika u razredu. Kako sam mladića poznavao već otprije s gradskih sportskih terena, znao sam da je veliki borac. Zato mi je ovakvo njegovo ponašanje bilo nespojivo sa slikom koju sam dotad imao o njemu.
Netko tko ga nije poznavao možda bi pomislio da je njegov ulazak u adolescenciju malo burniji te da se ne treba posebno brinuti zbog stanja u kojem se nalazi, no ja sam bio uvjeren da je kod njega posrijedi nešto posve drugo. Svakako nešto puno dublje i opasnije. Problemi u obitelji, ljubavni jadi, droga ili nešto treće – pitanja su mi se stalno vrtjela po glavi, a kako sam s njim imao jako dobar odnos, nadao sam se da će čim prije kazati o čemu se radi. Nažalost i ocjene su krenule strmoglavo prema dolje, a on je bio posve nezainteresiran i za to. Samo je još trebao izgubiti godinu pa da potpuno potone, razmišljao sam.
Brak im se raspao
Nakon nekog vremena, poslije jednog sata vjeronauka, ostadosmo sami u razredu. On odjednom započe svoju priču. U najkraćim crtama svodila se na velike kockarske dugove i na opasne progone od strane sumnjivaca kojima je dugovao novac. A radilo se mahom o ljudima koje bismo, bez straha da ćemo pogriješiti, mogli nazvati opasnim kriminalcima. Dugovi su iznosili nekoliko desetaka tisuća eura pa se nikako nije radilo o bezazlenoj igri.
Kad je ispričao svoju tešku priču, činilo se da mu je laknulo. Nije riješio problem, ali očito je teškom mukom započeo jedan novi proces. Na kraju tog uistinu mukotrpnog procesa problem je zaista bio riješen. Dogodilo se to ponajviše zahvaljujući njegovom ocu koji je radio u jednoj državnoj instituciji. Nakon dugih dogovora i pregovora oca s drugom stranom, pri kojima, usput kazano, nije manjkalo ni opasnih prijetnji, problem kocke i dugovanja stavljen je ad acta. Hvala Bogu.
Mladić je nastavio školovanje, relativno ga uspješno priveo kraju, a i dalje se bavio sportom. Čak je jedno vrijeme bila izgledna i nogometna karijera u jednoj dalekoistočnoj zemlji. Ova istinita zgoda imala je sretan završetak poput nekog jeftinog ljetnog holivudskog hita, no većina sličnih priča završava manje ili više tragično.
Mnogo prije ovog događaja upoznao sam mladi bračni par. I jedno i drugo imali su negdje oko dvadeset i pet godina, a malo prije nego smo se upoznali rodila im se kćerkica. Zajedno su došli u jednu molitvenu zajednicu, očito u njoj tražeći posljednju slamčicu spasa. Kad vrag odnese šalu, onda se ljudi okrenu Bogu. I tako dođoše u tu zajednicu, a kako bijahu novi u njima nepoznatoj sredini, svima su se na početku predstavili. No, očito je među njima postojao dogovor da se neće stati samo na predstavljanju.
Naime, nakon njega muž je teškom mukom nastavio svoju priču. Došli su ovdje, kazao je, jer su u velikim problemima. Brak im je pred raspadom. Što će biti s njima, što s malenom kćerkicom, to sam Bog zna… A onda sramota, pa sve veći problemi koji se samo gomilaju… Neko vrijeme je zastao teško udišući zrak, ali samo kratak pogled na odlučnu osobu pored sebe natjera ga da nastavi.
Ukratko, čovjek je silan novac ostavio za ruletom u jednoj ondašnjoj poznatoj kockarnici. Kazao je da se znalo dogoditi da bi pokidao apoena u vrijednosti od tisuću kuna samo da ne ide za taj prokleti stol, ali već sutradan bi pozajmio novac i trčao u pakao. Ovo dvoje mladih ljudi nikada više nisam vidio, no poslije nekoliko mjeseci doznao sam da su se razišli jer je njegova ovisnost bila prejaka. Hoće li malena ikada upoznati svoga oca?
Što je to što ljude tako magično vuče u ovu vrstu propasti? Ovo pitanje mora nam biti jako zanimljivo, jer nažalost mnogi naši učenici iz dana u dan marljivo križaju listiće sportske prognoze. Uvijek sve započinje na naizgled bezazlen način: „Neš ti, uplatit ću pet kuna. Dobio ili ne, baš me briga. Čisto malo radi gušta…“
Koliko sam samo puta čuo grubu riječ zbog jednog promašenog para koji je trebao donijeti dobitak od nekoliko stotina kuna. Ponekad se doduše i pohvale kako su nešto zaradili, a kada ih upitam jesu li dosada više uplatili ili zaradili, obično uz kiseli osmijeh kažu da je to tu negdje. Vjerujem da će istina biti ponešto drugačija, no neka im bude.
Tri faze kockanja
Što o ovoj pošasti kaže struka?
Ovisnost o igrama na sreću, ovisnost o kockanju, patološko kockanje ili ludopatija (Et: Od latinskog ludus – igra i grčkog patheia – stanje ili trpljenje) označava nesposobnost pojedine ovisne osobe da se odupre kockanju ili klađenju, čak i ako prijete ozbiljne posljedice u osobnom, obiteljskom ili poslovnom okruženju. Muškarci su češće pogođeni nego žene, uči nas u posljednje vrijeme sveznajuća wikipedia. Tu možemo pročitati i zanimljivu podjelu kockarske karijere na tri faze:
1) Faza dobiti
sporadično kockanje
veći dobitak, ili više manjih dobitaka
pozitivno uzbuđenje ili emocije prije i za vrijeme igre
nerealistističan optimizam
sve češće igranje
kockanje za veće novčane iznose
2) Faza gubitka
Svjesno umanjivanje stvarnih gubitaka
hvaljenje pred drugim osobama o dobitcima
čini se da su gubitci pokriveni profitom
češće igranje nasamo
češće razmišljanje o igri
prvi veliki gubitci
prikrivanje neuspjeha i laganje o stvarnim gubitcima
zanemarivanje obitelji i prijatelja
bavljenje igrom tijekom radnog vremena
pozajmljivanje novca
nemogućnost odolijevanja kocki
3) Faza očaja
kašnjenje u vraćanju duga
promjene u strukturi osobnosti: razdražljivost, zbunjenost, agitacija, poremećaji spavanja
potpuno povlačenje iz društvenog života
potpuno povlačenje od obitelji i prijatelja
gubitak društvenog statusa i ugleda
korištenje vremena i novca isključivo za igru
bol svijesti panične reakcije
nezakoniti načini zarade novca
mržnja prema drugima (posebno igračima koji pobijede)
beznađe, opasnost od suicida (ili pokušaji)
Jadranka Žilić Džeba, specijalist psihijatar dr. med., u članku objavljenom na portalu www.plivazdravlje.hr piše da je kockanje fenomen koji se susreće u različitim oblicima u gotovo svim kulturama. Ona razlikuje socijalno, profesionalno i patološko kockanje. Socijalno kockanje je kulturno prihvatljiva zabava i rekreacija koja nema zaokupljujući karakter i koja ne uzrokuje ozbiljnije negativne posljedice. Profesionalno kockanje je posao kojim se bave uvježbane vješte i disciplinirane osobe. Patološko kockanje je poremećaj koji se sastoji od čestih, ponavljanih epizoda kockanja koje dominiraju životom osobe, sve do oštećenja socijalnih, radnih, materijalnih te obiteljskih vrijednosti i obveza.
Kad kockanje dosegne razinu ovisnosti, nastavlja doktorica Žilić Džeba, osoba znatno promijeni svoje ponašanje. Javlja se sklonost iskrivljenom mišljenju, poricanju, negiranju i praznovjerju. Paradoksalno je – što više gubi uvjereniji je u “siguran dobitak” i promjenu. Dolazi do sve većih financijskih problema – dugovi, prodaja imovine, poteškoće u otplati kredita, iznuđivanje novca od članova obitelji. Narušavaju se obiteljski i partnerski odnosi. Dolazi do bračne disfunkcije, neadekvatnog roditeljstva, pa i raspada obitelji.
Nemogućnost podmirenja dugova, kada iscrpe materijalne rezerve obitelji i prijatelja, pokreće ih u smjeru manipulacija s kreditnim karticama, prijevarama i krađama, što dovodi i do problema sa zakonom. Narušava se fizičko zdravlje, pojavljuju se kronične glavobolje, bolovi u prsištu, poremećaj spavanja, kardiovaskularne bolesti, a od psihičkih poremećaja učestalost depresije kod ovisnika o kockanju je 2-4 puta češća u odnosu na zdrave, kao i stopa pokušaja suicida koja je znatno veća negoli u općoj populaciji.
Liječenje ovisnika o kocki provodi se uključivanjem u specijalizirani i strukturirani program koji uključuje individualnu psihoterapiju, farmakoterapiju, grupne psihoterapijske programe uz metode samopomoći (anonimni kockari, savjetovališta za kockare, udruge roditelja, skupine za potporu, e-savjetovanja), zaključuje doktorica Žilić Džeba. Na kraju posebno naglašava važnost preventivnih aktivnosti koje trebaju biti usmjerene prema adolescentima i podizanju svijesti društva o značenju problema, jer se radi o bolesti s nepovoljnim djelovanjem na obitelj i društvo, a prvi znakovi kockarskog ponašanja uočavaju se u sve mlađoj dobi.
Nove ovisnosti
Očito je da se uz one klasične ovisnosti (duhan, alkohol, droga, televizija,…) danas stalno pojavljuju nove (netko bi ovdje kazao da vrag nikad ne spava – i ne bi pogriješio). Dvije najučestalije, a već samim time, nažalost, zaslužuju našu posebnu pozornost, su ovisnost o video igrama te ovisnost o kocki. Kako one zahvaćaju najmlađe uzraste to bi naša pozornost trebala biti još veća, a preventivno djelovanje, kako to navodi i doktorica Jadranka Žilić Džeba, aktivno i sustavno. Razvijajmo u mladim ljudima svijest da se vrijedne stvari u životu postižu žrtvom, odricanjem i napornim radom. I na kraju se podsjetimo duboke istine koju je mladima u Solinu izrekao nama posebno dragi sveti papa Ivan Pavao II: Ne vjerujte onima koji vam nude laka rješenja!
NIKOLA MILANOVIĆ
