Tihomir Dujmović oštroumno ošinuo po ljevici
‘Sve ono što omeđuje Ivu Josipovića u gabaritima je djece komunizma!’ – “Srb kao mjesto anitfašističkog otpora instalirao je pijanist, profesor. Pa o čemu ćemo raspravljati? Komu zvono zvoni, tko nas vraća natrag? Moramo neke stvari raščistiti. Hrvatska hoda po 200 000 neobilježenih grobova. Kad se penjete na Sljeme, hodate po dva razreda srednje škole likvidiranih 1945. godine”, rekao je Dujmović.
Novinar i publicist, kolumnist dnevno.hr-a Tihomir Dujmović u svom je gostovanju na Hrvatskom radiju 3 u emisiji Kultura demokracije u svom stilu progovorio s kritičkog stajališta prema hrvatskoj ljevici ljevici.
Povod ovom razgovoru jest njegova već dobro poznata najnovija knjiga znakovitog naslova “Hrvatska u raljama djece komunizma”.
Gostovanje je započelo novinarskim pitanjem o tome kako Dujmović formulira svoj politički svjetonazor s obzirom na to da se kaže da njegove kolumne najbolje formuliraju stavove hrvatske desnice.
“Priča o podjeli na lijevo i desno danas je u Hrvatskoj pojednostavljena, a zapravo je daleko kompliciranija. Ja sam desni centar, a kod nas u Hrvatskoj niti je desnica desnica, niti je ljevica ljevice. Ni Milanović nije autentični predstavnik današnje ljevice, kao ni Jadranka Kosor autentična predstavnica desnice.
“Vaša knjiga, “Hrvatska u raljama djece komunizma”, puna je negativnih ocjena, optužbi na račun političkih protivnika trenutne vlade, ljevice, može se reći da je puna uskličnika negativne energije. Skriva li se kod vas moguća pozitivna energija?”, pitao je novinar Dujmovića koji je naglasio da se pozitivna energija skriva u budućnosti jer u sadašnjosti nema prostora za optimizam pa ga nema ni u njegovoj knjizi. “Došlo je do krivog srastanja nekih pojmova i paradigmi. Od 1990. godine imamo jedan problem koji permanentno izlazi van, a to je problem poimanja hrvatske država pa onda i poteza koji se vežu uz to. Mi se kao nacija nikad nismo dobro postavili, kao država sa svim elementima državnosti. Problemi koji kod nas izlaze na vidjelo, proizlaze zapravo iz 1991. Kako je poznato, Račan i SDP su odbili glasati za hrvatsku neovisnost zato što njihov koncept i dokument koji su stavili pred Sabor nije prošao. A to je bilo ‘da hrvatskoj državi, ali onoj Hrvatskoj koja polazi u koncept jugoslavenske zajednice’, a HDZ-ov je koncept bio ‘da neovisnoj Hrvatskoj, ali kao samostalnoj državi’. Josipović je po meni ostvarenje Račanova koncepta, ništa drugo, i to kažem u knjizi, a sada već dolazimo do definicije djece komunizma. Stotinu je razloga zašto se kotač pokušava vratiti nazad i onda se zapravo vrti na mjestu, to je radio Josipović”, rekao je oštroumno Dujmović koji jednake stavove zagovara i u svojoj najnovijoj knjizi.
Voditelj emisije upitao je Dujmovića konkretno misli li stvarno da vraćanjem kotača natrag današnji vlastodršci lijevoga centra doista realno misle šurovati sa srpskim vlastima na što je Dujmović odgovorio da ne misli te da tu nema teorija zavjera.
“Ne mislim. Ali permanentno imate na stolu mogućnost povezivanja zemalja u regiji. Postoji koncept samostalne RH koja ide u Europsku uniju i koncept Hrvatske u regiji koja jednoga dana može postati zajednica, ne nova Jugoslavija, ali nešto takvo. Milorad Pupovac je prilikom jednog sastaka rekao da se nije razgovaralo o konfederaciji, nego o povezivanju zemalja u regiji po uzoru na zemlje Beneluxa, povezivanje tog tipa. Pogledate li kako funkcioniraju zemlje Beneluxa, vidjet ćete da su to konfederalne, mekane veze”, rekao je Dujmović te dodao:
“Ministar Jovanović u Beogradu je također potpisao jedan dokument, trošeći vrijeme i novac, o regionalnom sveučilištu. U njegovu je društvu bio i dekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu i on je parafirao taj dokument. Od regije dakle pokušavaju napraviti nešto poput zemalja Beneluxa”, zaključio je.
“Ono što zovete ‘regionalno Sveučilište’ nije valjda jedina veza koju Hrvatska ima s drugim zemljama? I ne mislite li da su naše veze s EU puno teže nego što bi bile ove s primjerom zemalja Beneluxa? Ne mislite li da s nekim zemljama treba održavati dobrosusjedske odnose?”, niz je pitanja koje je novinar zatim uputio Dujmoviću, očito ne dijeleći stajalište s prethodno rečenim:
“Da, slažem se da treba njegovati dobrosusjedske odnose. Ali, nama koji smo živjeli u Jugoslaviji tih regionalnih sveučilišnih veza nam je dosta. Hrvatska je ušla u EU da se kulturološki vrati tamo otkuda je došla. Da hrvatska sveučilišta budu povezanija s Milanom i Bečom više nego s Tuzlom i Beogradom, tomu trebamo težiti. Htio bih da mi djeca studiraju u Beču, a ne u Tuzli. To je nekakva logika EU. Hrvatskoj ne treba takvo regionalno povezivanje kada imamo put za povezivanje s elitom, s Europskom unijom. Beogradu takvo regionalno povezivanje treba, ali nama ne. Vidite li koliko probija ta emocija, ta želja, ja u knjizi govorim o patologiji jer je svijeta bilo i prije 1918. godine. Iz povijesne paradigme, bez da sada govorim o Domovinskom ratu, ne vidim takvog razloga povezivanja s regijom”, izjasnio se Dujmović na što je novinar temu preusmjerio prema ono što je i bio povod razgovora, “Hrvatska u raljama djece komunizma”:
“Jesu li djeca komunizma i hrvatska djeca?”, pitao je voditelj nakon čega je Dujmović objasnio što misli pod sintagmom “djeca komunizma”:
“Da, apsoulutno. Ne samo to, i ne samo da je to hrvatski problem. To nisu biološki nasljednici članova komunista, partije. Ta djeca tvore hrvatsku političku elitu koja na staroj paradigmi nastavlja paradirati i živjeti, to će i dalje biti djeca časnika jugoslavenske narodne armije, čelnika komunističke partije, ali pronaći ćete ih i u HDZ-u, HSLS-u. Otišao sam korak dalje u svojoj knjizi, to je pojam koji proizlazi iz titoizma, iz nostalgije prema socijalizmu. Zato je došlo do krivog srastanja kakvom hrvatska u političkom smislu danas svjedoči”, rekao je ovaj oštri kritičar ljevice, no novinar je postavio potpitanje:
“Ali, otprilike 200 000 članova partije, komunizma prešlo je svojedobno u HDZ.”
“Da, je. Pomirdba je trajala do 1992., a nakon toga pobirdbe nema jer su djeca komunizma preuzela vlast u Hrvatskoj. Partizani su prevarili ustaše. Nema ravnovjesja kakvog je bilo 1991. i 1992. Priča o pomirbi je pretpostavljala da će se lijeva i desna Hrvatska složiti i braniti Hrvatsku, no to se nije dogodilo. Zato se i danas događa da nemate nijedan jedini pravi desni medij, portal, radio, a ni televiziju.”
“Sjećate se da je 1990., 1991. godine bilo pet kocepata “Hrvatske duhovne obnove”. O toj obnovi se kasnije malo toga čulo. Slijedom toga, 25 godina kasnije, na čelu države je HDZ. Probate to staviti u kontekst da je HDZ 18 godina na vlasti u ovoj državi”, konstatirao je novinar.
“Moja se knjiga podjednako tiče i HDZ-a i SDP-a. Ja navodim da je bitka protiv zloglasne UDBA-e i za 3. entitet su jedine bitke koje je Tuđman izgubio. Drugo je pitanje kako danas provesti lustraciju i što ona danas znači. Djeca komunizma dakle nisu samo pitanje ljevice. Ona prelaze svaku granicu jer zagovaraju svoju teoriju, a to se vidjelo i u vladavini Ive Josipovića, to je jedan najplastičniji primjer toga. Sve ono što omeđuje Ivu Josipovića u gabaritima je djece komunizma.Možemo otvoriti temu zašto su djeca komunizma zasjela na hrvatsku univerzu”, rekao je Dujmović na što je novinar uzvratio pitanjem o tome zašto je na američku univerzu zasjelo 80 % ljevičara te uputio na to da HDZ dvaput gubi vlast, 2000. i 2011. zbog korupcije te pitao koja je sad boja tajkuna (ljevičara):
“Mislite da se danas manje krade nego 3. siječnja 2000.?”, uzvratio je Dujmović protupitanjem.
“Ovo zemlju su puno manje koštali oni koji su mahali trobojnicom i krali. Nije li onda domoljubni čin ukazati na njih?”, pitao je voditelj na što Dujmović odgovara da se slaže, no da nije siguran krade li se danas manje i je li prava slika to da su lopovi u HDZ-u, a ne u SDP-u, a s obzirom na boju tajkuna rekao je:
“To su djeca komunizma 80 %. Oni nisu domoljubi u onom smislu riječi u kojemu ih vežemo uz hrvatske nacionalne interese. Djeca komunizma tako znače i dijelom djecu autoritarnog grabeža, ali to je više politički nego gospodarski pojam. Budiša i Josipović su recimo djeca komunizma. Godine 1990. jedan se čvrsto stavio u stvaranje hrvatske države. Kada je Josipović došao na vlast, on se vraća svojoj mladosti, idealima svoga oca možda. Stoji uz vlast koja ukida kormoriranje Bleiburga i koji eutanizira ured za istraživanje komunističkih žrtava. Cijela stvar koju vuče pokazuje opterećenost prošlošću. Vraća se natrag umjesto naprijed”, rekao je Dujmović.
“Zašto bi se vraćali u prošlost, ajmo sa kompleksnim snagama 2015. graditi Hrvatsku u napeto parnetrskim odnosima, bez da gledamo tko je bio čiji djed, može li se tako?”, pitao je voditelj.
“Da, to je zbir dobrih želja. Ali, vratimo se malo unatrag. Srb kao mjesto anitfašističkog otpora instalirao je pijanist, profesor. Pa o čemu ćemo raspravljati? Komu zvono zvoni, tko nas vraća natrag? Moramo neke stvari raščistiti. Hrvatska hoda po 200 000 neobilježenih grobova. Kad se penjete na Sljeme, hodate po dva razreda srednje škole likvidiranih 1945. Ne kažem da se treba prekopati svaki grm samo zato što je to bilo 1945. To je problem ljevice i desnice. Tražim da se utvrdi i što se događalo u Osijeko i za koliko je zločina Branimir Glavaš kriv”, tvrdi Dujmović.
“Hrvatska desnica nerado govori o stradanjima civila u Domovinskom ratu. Iz kršćanske pozicije, to zatajivanje 500 baka i ljudi starijih od 60 godina, to bi bio grijeh, slažete li se?”, upućeno je pitanje Dujmoviću na koje odgovara:
“Apsolutno. O kršćanskoj definiciji žrtava rata šute oni koji ne bi trebali. Čini mi se licemjernim govoriti samo o bakama.”
“Ali Josipović je bio na Bleiburgu”, ustvrdio je voditelj.
“Je, ali treba nastaviti raditi svoj posao. Ljevica uvijek posprema svoje križeve pod krevet. Račan svojevremeno ne ukida Vukojvićevu komisiju nego je prebacuje u drugi sektor. Dvaput ljevica dolazi na vlast i dvaput ukida Ured za istraživanje komunitičkih žrtava”, odgovara Dujmović koji dodaje:
“Slažem se da ne možemo sve probleme riješiti odjednom, ali je problem što ih ni ne rješavamo. Problem Domovinskoga rata ponovno smo parcijalno riješili. Znamo zašto je u Osijeku kriv Glavaš, ali ne znamo tko je ubio nečije susjede i druge ljude. Kad bi Teršelič podjednako tragala za onim tko je ubio nekog Jovana ili Milicu i nekog Hrvata, ja bih se prijavio k njoj volontirati. Ali dok ne tretira žrtve jednako…”, skeptičan je Dujmović.
Na novinarsko pitanje o tome što bi bilo dobro učiniti u političkom smislu, s obzirom na konfuznu situaciju koja vlada za dobrobit budućnosti, Dujmović ističe:
“Promjenu paradigme. Idemo prema izborima za koje sve ankete govore da će doći do promjene vlasti, a ona će donijeti novu energiju koja treba predstavljati novi pakt o hrvatskoj budućnosti. Novi dogovor o novoj Hrvatskoj je zasigurno nužan. S razumljivijim ljudima na političkoj sceni mislim da je to moguće”, rekao je Dujmović te dodao da ljevica danas ne dopušta razgovarati po biblijskoj paradigmi da se svačiji grijeh izmjeri, dok smatra da je desnica svoje grijehe okajala i suočila se sama sa sobom.
“Dok ne afirmiramo istinu, ne možemo dalje. Možemo, ali sa figom u džepu. Pravdu moramo afirmirati, ali mora postojati krivnja i oprost. Ako ljevica nešto mora priznati, desnica im je to spremna oprostiti ako bi ta isprika bila iskrena. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović otvorila je prostor da se ideološke teme stave na stol i da se jedna po jednoj raščiste i da se krene naprijed. Otvara se energija za širok spektar hrvatskog uzlaza. Nisam siguran da će RH biti jedna od najprosperitetniji zemalja, ali sam siguran da se Hrvatska vraća Americi i Berlinu, a ne npr. Londonu”, zaključio je Dujmović svoje gostovanje u emisiji Hrvatskoga radija.
Izvor: dnevno.hr
